Leonard Kukić: Scenario iz noćne more za kreatore ekonomske politike

„Rizik pred nama je da bi zbog energetske krize, Europa mogla završiti u recesiji, dok će istodobno Europska središnja banka nastaviti povećavati kamatne stope ako inflacija ne padne. To je gotovo nemoguća situacija i scenarij iz noćne more za kreatore ekonomske politike. Teže je nego u dužničkoj krizi iz 2012. godine, kada smo imali jasan izbor između monetarne politike ili rješenja fiskalne politike, ali sada su oba mnogo manje jasna“, govori dr. Leonard Kukić, docent na Sveučilištu Carlos III u Madridu čiji su istraživački interesi ekonomska povijest, ekonomski rast i razvoj te politička ekonomija.

Prema njegovim riječima, sve dok inflacija nastavlja rasti, očekuje se da će Europska središnja banka nastaviti povećavati stope čak i ako gospodarstvo počne padati, dok će veći troškovi zaduživanja otežati vladama da više troše na zaštitu svojih građana od rastućih troškova života.

„To potiče političke napetosti diljem Europe. Bijes javnosti zbog povećanja cijena energije i hrane odigrao je ključnu ulogu u lomljenju Draghijeve vladajuće koalicije u Italiji, zbog čega je ponudio ostavku. To je neugodan podsjetnik za Europsku središnju banku da, za razliku od američkog Feda, određuje monetarnu politiku za 19 različitih zemalja, a uskoro i za Hrvatsku, od kojih svaka ima svoj proračun i, što je najvažnije, tržište obveznica. Zbog toga je jedinstvena valuta osjetljiva na razlike u troškovima zaduživanja među zemljama koje mogu testirati održivost nacionalnih razina duga“, kaže ovaj ekonomski stručnjak.

Navodi kako troškovi zaduživanja već rastu brže za prezadužene zemlje južne Europe, poput Italije, nego za neke od njihovih fiskalno čvršćih sjevernih kolega, podsjećajući na demone krize državnog duga koja je prije deset godina gotovo rastrgala eurozonu.

„Nakon što nas je pandemija pogodila 2020, gurnuvši velik dio Europe u rekordnu poslijeratnu recesiju, Lagarde, predsjednica Europske središnje banke, je rekla da ‘nema ograničenja’ u predanosti središnje banke euru. To obećanje će možda biti ponovno testirano“, ističe sugovornik.

Europa ne može utjecati na globalne lance opskrbe

Dodaje da je inflacija u ovom slučaju prouzrokovana visokom potražnjom i nemogućnosti pokidanih lanaca opskrbe da zadovolje tu potražnju.

„Visoka stopa inflacije je odraz bolesti ekonomije. S obzirom na to da Europa ne može utjecati na globalne lance opskrbe, to znači da jedino što može pokušati je ohladiti potražnju dizanjem kamatnih stopa. To je stavlja u dijaboličnu situaciju gdje, kroz smirivanje inflacije, može prouzrokovati recesiju na kontinentu, ili barem među slabijim ekonomijama. Nažalost, jednostavnih i bezbolnih rješenja nema, što važi i za zemlje Zapadnog Balkana“, apostrofira Kukić.

Napominje da je Europska središnja banka posljednji put povećala kamatne stope 2011. godine i da je tada bila prisiljena preokrenuti taj potez u roku od nekoliko mjeseci jer je eurozona upala u tešku dužničku krizu.

„Strah od sličnog ishoda mnogima je na prvom mjestu dok predsjednica Lagarde pokreće prvi rast kamatnih stopa Europske središnje banke u posljednjih 11 godina. S obzirom na političke preokrete u Italiji, ekonomisti su zabrinuti i zbog sve veće energetske krize u Njemačkoj. Ako plin ne teče ili ako dođe do daljnjih kašnjenja zimi, racionalizacija energije je neminovna, počevši od industrije, što će vjerojatno izazvati ozbiljan gospodarski pad diljem Europe. Zemlje Zapadnog Balkana se suočavaju s istom dijaboličnim izazovom: energetska kriza bi mogla dovesti do recesije, dok će istodobno središnje banke morati nastaviti povećavati kamatne stope ako inflacija ne padne. Dodatan izazov za zemlje regije je visok udio duga koji je vezan uz euro, što im smanjuje manevarski prostor“, pojašnjava ovaj ekonomski stručnjak.

Većina svijeta još uvijek posluje s Rusijom

Mišljenja je da su ekonomske sankcije Europske unije prema Rusiji gotovo bez presedana, a da je zamrzavanje međunarodnih deviznih pričuva ruske središnje banke financijski ekvivalent bacanja atomske bombe.

„Međutim, ako je cilj sankcija lomljenje ruske ekonomije i prekid rata u Ukrajini, smatram da nisu učinkovite. Od svih ekonomija svijeta, upravo je ruska ekonomija ta koja ima vrlo dugačko iskustvo međunarodne izolacije. Rusi su bili gotovo cijelo 20. stoljeće izolirani od ostatka svijeta tijekom razdoblja socijalizma. U tim nenormalnim okolnostima su uspjeli postati industrijska velesila, od vrlo skromnih početaka“, podsjeća sugovornik.

Tvrdi da je stoga važno prisjetiti se da mnogi Rusi već imaju iskustvo življenja i poslovanja pod međunarodnom izolacijom, uključujući i samog Putina, kao i ostatak vrha vlasti.

„Ekonomske sankcije nedvojbeno će ograničiti dugoročni potencijal rasta ruskog gospodarstva ograničavanjem uvoza zapadne tehnologije, ali to neće slomiti ekonomiju. Većina svijeta u razvoju još uvijek posluje s Rusijom, uključujući Kinu. Gospodarske sankcije uvele su samo zapadne sile“, konstatira Kukić.

Smatra da će samo neke zemlje koje proizvode naftu i plin poput Katara i Saudijske Arabije, a donekle i Sjedinjenih Američkih Država imati koristi od rata, ali da je situacija ipak složena.

„Neke zemlje koje proizvode naftu, poput Venezuele ili Nigerije, vjerojatno će izgubiti. Te zemlje karakteriziraju vrlo slabe javne financije, uzrokovane masovnim subvencioniranjem benzina na lokalnom tržištu. Svaki dobitak prihoda od nafte vjerojatno će biti opterećen povećanim rashodima za subvencije, što će dodatno oslabiti njihove slabe proračune i voditi daljnjoj političkoj nestabilnosti“, izjavljuje ovaj ekonomski stručnjak.

Nastavlja da bi osim nekih proizvođača nafte i plina, poljoprivredni proizvođači također mogli imati koristi, poput južnoameričkih zemalja.

„Međutim, procvat cijena sirovina obično destimulira industrijalizaciju i prelazak na proizvodnju dobara veće dodane vrijednosti. To je nešto što već stoljećima karakterizira južnoameričke zemlje. Stoga će bilo kakvi kratkoročni dobici vjerojatno dovesti do dugoročnih gubitaka što se tiče ekonomskog rasta“, priča sugovornik.

Slabost eura zabrinjavat će kreatore politike

Kazuje da je Hrvatska nedavno otklonila posljednju zapreku ostvarenju svoje dugogodišnje ambicije da postane 20. članica jedinstvene valute, eura, što će donijeti veću sigurnost i podići životni standard. No, dok Zagreb želi ući, upozorava da devizna tržišta žele van.

„Euro sada vrijedi samo jedan dolar prvi put od 2002. godine, oživljavajući sjećanja na teške rane godine, kada je pao tako nisko da su ga trgovci nazivali ‘toaletnom valutom’. Čineći petinu globalnih deviznih rezervi i četvrtinu globalnog izdavanja obveznica, euro se više ne otpisuje kao osuđeni pothvat. Međutim, paritet s dolarom naglašava sve veći jaz između ekonomskih izgleda Sjedinjenih Američkih Država i eurozone, koja je izloženija posljedicama rata u Ukrajini“, podcrtava Kukić.

Prema njegovim procjenama, slabiji euro donosi mješoviti blagoslov.

„To je dobra vijest za ekonomsku aktivnosti jer podupire izvoznike, ali nažalost povećava inflaciju. Slabost eura, koja će povećati cijenu uvoza, zabrinjavat će pogotovo kreatore politike koji se već bore s rekordno visokom inflacijom. Time će biti pod još većim pritiskom da povećaju kamatne stope, što bi samo po sebi trebalo ojačati euro. Prije nego što je inflacija dosegnula najviše razine u 40 godina u velikom dijelu Europe i Sjeverne Amerike, slabija valuta smatrana je ekonomskom prednošću. Prije samo tri godine bivši američki predsjednik Donald Trump optužio je Europsku središnju banku da je ‘nepravedno’ manipulirala eurom prema dolje kako bi potaknula izvoznike u regiji. S rastućim cjenovnim pritiscima, to više nije slučaj“, jasan je ovaj ekonomski stručnjak.

Uvjeren je da će ulazak Hrvatske u eurozonu dovesti do daljnje integracije balkanskog tržišta smanjivanjem transakcijskih troškova.

„Ono što je bitnije je da će eurozona ući dublje u područje Zapadnog Balkana, što može poslužiti kao daljnji motivacijski faktor ulaska u Europsku uniju, i povezanog ojačavanja institucija, a time i  ubrzanja ekonomskog rasta i dizanja životnog standarda“, objašnjava sugovornik.

Poručuje da su zemlje Zapadnog Balkana danas u puno boljoj poziciji nego što su bile tijekom prijašnje ekonomske krize prije desetak godina te da je važnost ulaska Hrvatske u eurozonu teško precijeniti.

„To će dovesti do skoka ekonomske otpornosti od nekolika razina, dopuštajući kreatorima ekonomske politike da stimuliraju ekonomiju kada sljedeća ekonomska kriza dođe, što nije bio slučaj prije desetak godina. Nedavno otključavanje kandidatskog statusa Sjevernoj Makedoniji i Albaniji za ulazak u Europsku uniju će također ojačati upravljanje javnim financijama kroz proces prihvaćanja najboljih europskih praksa.  Zbog tih razloga je potrebno ubrzati proces ulazaka Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine u Europsku uniju. Nažalost, s obzirom na postojeću razinu političke volje, teško je očekivati da će bilo koja od ovih zemalja ući u Europsku uniju tijekom sljedećeg desetljeća. Međutim, sam proces pregovaranja je već izuzetno koristan jer ojačava upravljačke kapacitete, što kronično nedostaje regiji“, priznaje Kukić.

Dugoročno je teško biti pesimist

Osvrćući se na mogućnost preuređivanja sistema koji bi potakao na veći privredni rast i razvoj u krizi kakva je aktualna, ustvrdio je da prečaci ne postoje  te da je za zemlje Zapadnog Balkana najvažnije ojačati institucionalno okruženje i vladavinu prava i smanjiti korupciju.

„Ako je državu teško reformirati, onda ju je moguće zaobići, a to se može postići deregulacijom poslovanja i privatizacijom državnih poduzeća. Međutim, takve promjene je teško postići u stvarnosti, jer one ovise o kulturi društva. Politika u demokraciji je u krajnjoj liniji samo odraz kulture društva, koja je u našoj regiji sklona nepovjerenju, apatiji i strahu od promjena, s dubokim povijesnim uzrocima koji sežu u prijašnja stoljeća i vladavinu stranih država nad ovim prostorima. Međutim, kultura se može promijeniti, i to brzo. Stav zapadnih društava prema homoseksualizmu je očigledan primjer“, obrazlaže ovaj ekonomski stručnjak.

Iznoseći ekonomska predviđanja, saopćava da su ista uvijek nezahvalna i bliža šamanizmu nego znanosti.

„Do sada je gospodarstvo Europe bilo relativno otporno, pa tako i većine zemalja Zapadnog Balkana, a maloprodaja i industrijska proizvodnja ostali su iznad prošlogodišnjih razina, dok je ukidanje ograničenja za Covid-19 potaknulo ljetna putovanja i turizam. Međutim, ekonomisti očekuju da će visoke cijene narušiti potrošnju europskih kućanstava i opteretiti industrijsku proizvodnju jer kompanije smanjuju proizvodnju. To će smanjiti ekonomski rast u bližoj budućnosti“, podvlači sugovornik.

Poentira da je važno održati dugoročnu perspektivu bez obzira na kratkoročne šokove.

„A dugoročno možemo očekivati buduća tehnološka poboljšanja vođena medicinom i informacijsko-komunikacijskim sektorom koja će dovesti do gospodarskog rasta i poboljšanja kvalitete živote. To će također uzrokovati gospodarski rast u regiji, čak i u nedostatku bilo kakvih institucionalnih poboljšanja. Dugoročno je teško biti pesimist, jer vidimo samo poboljšanje kvalitete života kroz posljednjih dva stoljeća, što uključuje i regiju“, zaključuje dr. Leonard Kukić.