Čuvar ključeva ukrajinskih izbjeglica

Jevgen Jelpitiforov prebrojao je ključeve domova svojih prijatelja koji su izbjegli iz Ukrajine otkako je počela ruska agresija i konstatirao da ih je “ukupno 19”.

Otkako je rat izbio krajem februara taj 37-godišnji biolog koji radi kao vrtlar kako bi mogao spojiti kraj s krajem, svojim poslovima pridodao je još jedan – čuvar ključeva.

Prvi put u nekoliko zadnjih mjeseci obišao je razorena predgrađa Buče te Irpinja i pregledao kuće i biljke koje su vlasnici ostavili bježeći od rata.

“Nakon oslobođenja, mnogi moji poznanici zamolili su me da pogledam jesu li im kuće još cijele, jesu li na njima još prozori i vrata”, rekao je.

Jevgenova je zadaća – ući, provjetriti, uključiti svjetlo kako bi odvratio pljačkaše, počistiti porazbijana stakla, pokupiti neke stvari na zahtjev vlasnika pa im poslati poštom te ponešto urediti u vrtu.

Postepeno, kako se vijest o njemu proširila, svežanj ključeva rastao je. Neki su ključeve slali “poštom ili me zamolili da se obratim susjedima ili da ih pronađem ispod otirača”.

Plinska maska za frižider

Neki su ključevi stigli poštom uz kafu ili čokoladu, kao znak zahvalnosti iako je Jevgen zadaću preuzeo iz altruizma.

Pri povratku prijatelji će u domu pronaći neki mali dar, možda buket cvijeća ili voće “kako bi se bolje osjećali”.

“I oni bi za mene učinili isto”, kaže Jevgen pa dodaje: “To su mi prijatelji, sve su to ključevi ljudi koje poznajem”.

Ponekad, ipak, taj posao mu zasmrdi i to  doslovce jer “najteža stvar” je očistiti frižider od pokvarene hrane, posebice iz komore za duboko zamrzavanje gdje se sve raspada, jer su kuće ostale bez struje.

“Smrad je takav da se možeš onesvijestiti”, objašnjava Jevgen i zahvalan je što mu je neko posudio plinsku masku iz sovjetskog doba.

Čak i nakon temeljitog čišćenja, stanove i dalje treba zračiti jer “taj smrad se zavuče i ostaje sedmicu, dvije…”

Nova snaga

Oleksandr Furman radio je kao glumac dvojnik prije rata, a u aprilu je preuzeo ključeve šest stanova svojih prijatelja koje sada nadzire.

Pomažući, Oleksandr osjeća “da mu je dužnost pomoći onima koji su stradali”.

U Irpinju je Jevgen snimao neke lončanice mobitelom u stanu koji gleda na zgradu škole, a školi je  krov raznesen. Poslat će snimku vlasnicima koji su u inostranstvu.

U drugom stanu vlasnici su postavljali novi krov na kuću spaljenih zidova. Jevgen je snimio mladi zimzeleni grm s jedne strane teško opržen vatrom.

“Podsjeća me na ukrajinski narod”, kaže Jevgen. “S jedne strane spaljeno je, s druge crpi novu snagu i raste”.