Vujanović: Ovako visoka inflacija vodi mnoge u siromaštvo

„Trenutnu ekonomsku situaciju karakteriše visoka stopa inflacije i usporen ekonomski rast. Globalni rast cijena u svijetu smanjuju kupovnu moć stanovništva, što može povećati stope siromaštva. Ova kriza se, stoga, osjeća više u siromašnijim (slabije razvijenim) nego u bogatijim (razvijenijim) ekonomijama“, kaže dr. Nina Vujanović, ekonomistkinja sa Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije (WIIW).

Prema njenim riječima, loša okolnost ove krize je da se ona naslanja na raniju ekonomsku krizu, jer se svijet još uvijek bori sa posljedicama krize koju je izazvala pandemija. I prije rata u Ukrajini, u drugoj polovini 2021. godine, poremećaji u globalnim lancima snabdijevanja, otežali su logistiku transporta i povećali cijene. Ističe da su posljedice rata u Ukrajini, te sankcija Zapada prema Rusije uticale dvojako.

„Prvo, Rusija i Ukrajina su važni globalni snabdjevači poljoprivrednih proizvoda poput pšenice, kukuruza i suncokretovog ulja, ali i đubriva. Rat je stoga smanjio globalnu proizvodnju hrane, te su cijene osnovnih proizvoda enormno porasle svuda u svijetu. Drugo, Rusija je treći najveći proizvođač nafte i drugi najveći proizvođač gasa. Sankcije Zapada i njihovih saveznika prema Rusiji, dovele su do rast cijene energenata uslijed očekivane njihove nestašice. Kako su cijene hrane i energenata često važni inputi u proizvodnji, oni su sa sobom povukli i rast cijena drugih proizvoda“, navodi sagovornica.

Nastavlja da kao posljedicu, danas mnoge države Evrope imaju dvocifrene vrijednosti inflacije.

„Procjenjuje se da je u junu inflacija u eurozoni 8,6 posto, što je daleko više od ekonomski poželjnog targeta od dva posto. Pri tome, očekuje se da su cijene energenata u junu u eurozoni porasle za više od 40 posto na godišnjem nivou. Ovako visoka inflacija, koju ne prati povećana proizvodnja utiče negativno na troškove proizvodnje, smanjuje životni standard (kroz smanjenje vrijednosti novca i kupovne moći) te i sami rast ekonomije“, govori Vujanović.

Ipak, smatra da je najtragičnija posljedica rata u Ukrajini, humanitarna kriza, najveća od Drugog svjetskog rata.

„Oko 5,7 miliona Ukrajinaca, mahom žene, djeca i starije osobe, pomoć su potražili u susjednim državama. Bez obzira, što je obrazovni prosjek izbjeglica iz Ukrajine jako visok i iznad nivoa u državama Evropske unije, trebaće jako dugo vremena da oni nađu svoje mjestu na tržištu rada, te da se socijalno integrišu. Takođe, procijenjena je da će bruto domaći proizvod u Ukrajini opasti za više od trećinu“, ocjenjuje sagovornica.

Prevazilaženje energetske krize

Podsjeća da je krajem maja, Evropska unija stopirala uvoz gotovo 90 posto nafte i naftnih derivata iz Rusije te da će ovaj embargo biti fazno implementiran: do šest mjeseci za naftu i osam mjeseci za naftne derivate.

„Direktne posljedice ovakvih mjera su već objašnjenje, jer su one odgovor Zapada na rusku invaziju na Ukrajinu, i kao takve treba ih posmatrati zajedno. Limitiranje uvoza nafte i naftnih proizvoda iz Rusije, dovodi do njegove nestašice, što direktno poskupljuje cijenu energenata, pa se ovaj rast cijena prelio na cijene drugih proizvoda i usluga. Uslijed nestašice energenata, u narednom periodu očekuje se pospješivanje njihove racionalnije potrošnje, koja može biti naročito izazovna u zimskim mjesecima kada se energetski proizvod najviše koristi radi grijanja. Obzirom i na faznu primjenu ovih mjera, moguće je očekivati da se ekonomske posljedice ovih sankcija viši osjete krajem godine“, tvrdi Vujanović.

Napominje kako su prognoze Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije da će, kraj godine, gurnuti neke ekonomije u recesiju, poput država centrale i istočne Evrope.

„Neke države, radi prevazilaženja energetske krize moguće da će pribjeći i većoj upotrebi uglja u proizvodnji energenata u nekom kratkom roku, što šteti životnoj sredini. Kao optimista, navešću da je jedna korisna strana sankcija ta što se intenzivirala agenda o energetskoj tranziciji, odnosno većoj upotrebi obnovljivih izvora energije, ali u dugom roku. To je važna tema, zbog klimatskih promjena koje zahtijevaju veću proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije“, priča sagovornica.

Mišljenja je da niko neće profitirati od ekonomskog rata ukoliko se pod njim smatra veća polarizacija svijeta uslijed energetske krize, na Zapad i na Istok te naglašava da postoji više načina borbe protiv inflacije.

„Ukoliko država ima na raspolaganju instrumente monetarne politike, centralne banke mogu povećati referentu kamatnu stopu, koje mogu smanjiti inflaciju, ali i ekonomski rast. Drugi instrumenti su fiskalni instrumenti poput smanjenja poreza, smanjenja akciza, te ograničivanja cijena rasta prehrambenih proizvoda. Neke druge mjere mogle bi biti i povećanje minimalne zarade, subvencije za potrošnju struje, te novčane subvencije građanima sa nižim primanjima“, navodi Vujanović.

Cijene hrane bilježile naročito visok rast

Poručuje da je Zapadni Balkan ovu krizu dočekao sa dosta solidnom ekonomskom slikom te da sve ekonomije Zapadnog Balkana bilježe visoke stope rasta u prvom kvartalu 2022. godine, koji je u prosjeku iznosio oko pet posto.

„Time je Balkan u cjelini povratio prijepandemijski nivo bruto domaćeg proizvoda, i čak ga prevazišao. Ipak, ne treba se zavaravati ovom visokom stopom rasta, jer je ona rezultat slabije ekonomske aktivnosti u prošlogodišnjem uporednom periodu, kada su mjere za sprečavanja širenja korona virusa smanjile potrošnju i proizvodnju, naročito uslužnih djelatnosti“, kazuje sagovornica.

Međutim, kao i sve manje i otvorene države, smatra da su i države Zapadnog Balkana veoma izložene eksternim šokovima te da kriza izazvana ruskom invazijom na Ukrajinu nije zaobišla ni ovaj region.

„U maju mjesecu, stopa inflacije u svim državama Zapadnog Balkana, osim u Albaniji, bila je dvocifrena, te znatno viša od one koju bilježe države eurozone. Cijene hrane su bilježile naročito visok rast. Procjene su da će prosječna inflacija na Balkanu iznositi 9,5 posto. Kako hrana predstavlja visok udio potrošačke korpe u ovim državama (znatno više nego u državama Evropske unije) ona će neupitno smanjiti standard stanovništva i povećati stope siromaštva. Kao izuzetak se može navesti Crna Gora u kojoj je poreska reforma dovela do nominalnog rasta zarada za oko 30 posto, ali će zato ova reforma potencijalno proizvesti dodatne slabosti u javnim finansijama“, pojašnjava Vujanović.

Priznaje da će inflacija sveukupno smanjiti potencijal rasta, jer će znatno reducirati potrošnju.

„Očekivanja su da će se investicije koje su važan ekonomski pokretač u regionu, smanjiti u drugoj polovini godine. Najnovije prognoze Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije su da će stopa rasta država Zapadnog Balkana biti u prosjeku 2,9 posto, što je 1,3 procentna poena niže od prognoza datih prije rata u Ukrajini. Prema ovim prognoza stopu iznad tri posto imaće Crna Gora, Republika Srbija (3,6 posto), Albanija (3,5 posto) i Kosovo (3,3 posto)“, obznanjuje sagovornica.

Ekonomski oporavak tek 2024. godine

Mišljenja je da je odnos Evropske unije prema Zapadnom Balkanu, u ekonomskom smislu, bio afirmativan.

„U 2014. godini Berlinski proces poslužio je kao platforma za kooperaciju država Zapadnog Balkana. Kroz instrumente pretpristupne podrške (IPA I, II i III), Evropska unija asistira države Zapadnog Balkana u reformama. Ukupna vrijednost ovih fondova (akumuliranih u periodu od 2007.-2018.) iznosi 12 posto bruto domaćeg proizvoda. Evropska unija je i važan podržavalac CEFTA-e, Srednjeevropskog ugovora o slobodnoj trgovini roba i usluga između država Zapadnog Balkana i Moldavije, koji bi trebalo države da pripremi za članstvo u Evropsku uniju“, objašnjava Vujanović.

Konstatuje da su države Zapadnog Balkana već u velikoj mjeri primijenile brojne mjere kako bi ublažile posljedice inflacije.

„Centralne banke država koje imaju monetarnu politiku, poput Republike Srbije i Republike Sjeverne Makedonije, povisile su referentu kamatnu stopu. Crna Gora i Republika Sjeverna Makedonija su značajno povisile minimalne zarade, i time djelimično zaštitile finansijski najranjivije slojeve stanovništva. Takođe, većina država Zapadnog Balkana je primijenila i druge mjere, poput smanjenja akciza na gorivo, te ograničavanje cijena hrane. Ipak, efekti ovih mjera na inflaciju su ograničeni, jer je ova inflacija mahom uvezena, i rezultat je globalnog šoka na strani ponude (odnosno, oskudice energetskih i prehrambenih proizvoda)“, riječi su sagovornice.

Osvrnula se i na pitanje ima li opasnosti od nestašica hrane i goriva.

„Za sada, rekla bih da neće doći do tog scenarija, u državama Evrope, iako se savjetuje racionalizacija potrošnje goriva, naročito u zimskim mjesecima. Međutim, u siromašnijim državama, poput država Afrike, takav scenario nije nerealan. Ono što je sigurno je da će cijene hrane i goriva ostati visoke i u narednim mjesecima“, upozorava Vujanović.

Na kraju razgovora apostrofira da će oporavak svjetske ekonomije zavisiti od vremena završetka rata u Ukrajini, trajanja sankcija Zapada Rusiji, te dinamike rješavanja energetske krize pa stoga nije zahvalno davati prognoze, jer postoji više scenarija.

„Najsvježije prognoze dao je Bečki institut za međunarodne ekonomske studije početkom jula ove godine. Prema ovim prognozama, sljedeća godina biće ekonomski bolja, uz prisustvo niže, ali ipak osjetne inflacije te nešto više stope rasta. Tek od 2024. godine predviđa se ekonomski oporavak, uz pretpostavku okončanja rata u Ukrajini“, zaključuje sagovornica.