Mogu li novi izraelski izbori osigurati stabilnu vladu?

Piše: Orly Halpern

Izraelska vlada je još jednom pala. Budući da je proces da se raspusti parlament ili Knesset, završen, peti izbori u tri i po godine u ovoj državi sada će biti održani u toku godine.

Nestabilnost izraelske politike u proteklih nekoliko godina navela je mnoge da se zapitaju šta nije u redu s izraelskim izbornim sistemom. Izraelski proporcionalni sistem predstavljanja znači da birači glasaju za stranku, a ne za osobu, a postotak dobijenih glasova pretvara se u broj mjesta koja će stranka dobiti u Knessetu čiji je kapacitet 120 mjesta.

Potrebno je 61 mjesto da se oformi vlada, što je broj koji bilo koja stranka teško može ostvariti, što znači da su nužne koalicije koje uključuju nekoliko stranaka.

Kada su lideri sadašnje izraelske koalicione vlade, Naftali Bennett i Yair Lapid najavili da će raspustiti 36. izraelski Knesset i raspisati izbore, to nije bilo veliko iznenađenje. Ova koalicija, koja uključuje osam stranaka koje pokrivaju ideološke podjele Izraela, više nije imala većinu nakon izjava nekih članova da je više neće podržavati.

„Često ćete čuti da Izrael nije stabilna država jer ima tako mnogo izbora. Ali, to nije istina“, kazao je Avraham Diskin, profesor emeritus politologije na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalemu. „Do posljednjih četiriju izbora, bilo je 20 izbora za 75 godina. To su u prosjeku jedni izbori svake tri i po godine, što je skoro pa puni četverogodišnji mandat.“

No, trenutno postoji problem koji sprečava održive koalicione vlade da počnu sa radom.

Nakon parlamentarnih izbora iz aprila 2019, iako su većinu članova Knesseta činili desničari, Benjamin Netanyahu, vođa najveće izraelske stranke, desničarskog Likuda, nije mogao formirati vladu i Knesset je raspušten. Još jedni izbori šest mjeseci kasnije također nisu doveli do formiranja vlade i Knesset je ponovo raspušten. Potom je u martu 2020. oformljena vlada jedinstva između Netanyahua i Bennyja Gantza iz Plave i bijele stranke, da bi pala u decembru iste godine.

Je li ‘Bibi’ uzrok?

Stručnjaci ukazuju na glavni razlog za trenutnu slabost izraelskog političkog sistema – Netanyahua.

„Od 2019, situacija je sumanuta zbog ličnog animoziteta prema Netanyahuu. Na jednoj strani imamo one koji su stava ‘samo Bibi’ naspram onih koji žele ‘bilo koga osim Bibija’, kazao je Diskin, pričajući o Netanyahuu u deminutivu. „To nas je dovelo u sadašnju situaciju.“

U 2019, Netanyahu, koji je prethodno na funkciji premijera proveo ukupno 15 godina, 12 zaredom, izgubio je podršku nekih glasača iz Likuda i nekih desničarskih političkih stranaka nakon što je optužen za prevaru, zloupotrebu povjerenja i primanje mita u tri različita slučaja korupcije.

Štaviše, njegovi politički manevri izazvali su gnjev nekih od njegovih prirodnih, desničarskih partnera kada su njegovi tzv. „čarobni trikovi“ izvedeni na njihovu štetu. Sada neki od njih odbijaju oformiti vladu s njim.

„Igra politike je postala više personalizirana“, kazao je Gideon Rahat, saradnik Izraelskog demokratskog instituta i šef katedre odsjeka za politologiju na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalemu. „Desničari su imali većinu, ali Netanyahu nije. On ima veoma snažnu bazu podrške, veću od bilo kojeg drugog lidera u Izraelu. Ali njegova baza podrške nije većina. Njegova stranka i druge stranke koje ga podržavaju dopuštaju mu da iznova pokušava, što pokazuje koliko je moćan.“

Netanyahuov trud omogućio je otvaranje za Bennetta i Lapida, koji su napravili nezamislivo i formirali koaliciju koja je uključivala stranke iz izraelske desnice i ljevice, kao i jednu islamističku koja predstavlja palestinske državljane Izraela.

Ove ideološke razlike u jednoj koaliciji po prvi put su pomirene u Izraelu.

Od 1967. i zauzimanja Zapadne obale i Pojasa Gaze, izraelske političke grupe su se većinom dijelile na one koje su za nastavak vojne okupacije Palestinaca – kako bi zadržali kontrolu nad onim što jevrejski nacionalisti nazivaju ‘šira oblast Izraela’ – i one koji žele živjeti rame uz rame sa palestinskom državom.

Postoje dodatne podjele vezane za veličinu te hipotetičke države, lokaciju njenog glavnog grada i broj ljudi koji bi imali pravo da žive u toj državi.

Povratak Netanyahua

Ipak, izgleda da su te ideološke podjele mogle biti ostavljene po strani samo određeni vremenski period, kao i da se nesposobnost da se usvoji rutinski zakon koji proširuje izraelski zakon na jevrejske doseljenike na okupiranoj Zapadnoj obali pokazala kao kap koja je prelila čašu.

„Njemu [Netanyahuu] se sudi i jedini način na koji misli da se može odbraniti na suđenju je ostankom u politici i korištenjem svoje političke moći da se brani“, kazao je Rahat. „On se sjeća šta se desilo [bivšem premijeru Ehudu] Olmertu, koji je završio u zatvoru [zbog korupcije], i plaši se da bi se isto moglo i njemu dogoditi. Mislim da će, kada mu se ukaže prilike, pokušati promijeniti [sudski] sistem za svoju dobrobit kako bi osigurao da ne ode u zatvor ili da njegovo suđenje traje zauvijek.“

Glavno pitanje ovdje je kriza demokratije, kaže Gayil Talshir, sa odsjeka za politologiju na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalemu.

„Tokom prošle decenije, Netanyahu je promijenio teme“, kazala je Talshir. „Fokus više nije na izraelsko-palestinskom sukobu, već je riječ o tome da država doživljava judaizam kao vjerski prije nego kao nacionalno-sekularni koncept, i o tome da vlada kontroliše sudski sistem.“

„Netanyahu ima lični interes u neprestanom ciklusu izbora jer želi otkazati vlastito suđenje, a da bi to postigao, spreman je promijeniti pravni sistem u Izraelu“, dodala je ona.

Sada je pitanje hoće li novi krug izbora konačno dovesti do vlade koja će moći trajati.

„U principu, nema ograničenja“, kazao je Diskin, referirajući se na izborne krugove. „Po zakonu bi ovo moglo trajati do u nedogled.“

Zakon bi mogao pomoći.

Rahat predlaže usvajanje zakona koji bi otežao raspuštanje Knesseta, kao što je slučaj u nekim drugim parlamentima, kao što su Norveška i Novi Zeland, gdje to čak nije ni opcija.

Talshir i Diskin kažu da bi izlaznost Mizrahi Jevreja (onih sa bliskoistočnom pozadinom) – Netanyahuove političke baze – i palestinskih građana Izraela, mogli biti ključni.

Još jedan potencijalni ishod koji bi mogao voditi do kraja ovog ciklusa bio bi ako bi Likud loše prošao na izborima.

„Sve dok on insistira da bude uključen, mislim da nećemo imati stabilnost“, kazao je Rahat. „A jedini način da ode dobrovoljno je ako izgubi na veoma poražavajući način i onda ga Likud više neće htjeti.“

Potencijalno, kad Netanyahu ne bude u priči, izraelska desnica bi se mogla ujediniti, i oni koji ga podržavaju kao i oni koji su protiv njega, da kreira desničarsku vladu koja ima šansu da opstane, i koja u konačnici predstavlja odraz velikog dijela izraelskog društva, koje sve više podržava jevrejski nacionalizam.

Što se ljevice tiče, oni će se morati vratiti opoziciji.

„Čisto ljevičarska vlada nije moguća u Izraelu danas“, kazao je Diskin. „Najviše što ljevica može uraditi je udružiti se s desnicom.“