Strahovi Afganistanaca: Ako nas ne ubije novi potres, moglo bi siromaštvo

Više od 1.000 ljudi smrtno je stradalo, a njih najmanje 2.000 je povrijeđeno u zemljotresu koji je pogodio Afganistan, najrazornijem u posljednjih 20 godina.

Afganistanci šire odjeću da se osuši na suhom grmlju blizu ruševina kuća oštećenih u zemljotresu u Bernalu, pokrajina Paktika (AFP)

Piše: Stefanie Glinski

Kada je nedavno zemljotres magnitude 5,9 pogodio istočni Afganistan, Naqib je izgubio dom i gotovo cijelu porodicu. Njegovi roditelji i četvero braće i sestara sada su pokopani na brdu koje gleda na udaljeni okrug Gayan u teško pogođenoj pokrajini Paktika. Ovaj 11-godišnjak ima sada samo sestru Nesab, koja ima četiri godine.

Djevojčica je priljubljena uz njega i tiho sluša dok se njen brat prisjeća katastrofe koja se dogodila 22. juna.

„Bio sam zarobljen ispod ruševina sa Nesab. Vrištali smo. Došao je moj ujak i pomogao nam da se izvučemo iz uništene kuće. Bio je mrak, ali vidio sam da niko drugi iz moje porodice ne vrišti. Svi su bili mrtvi.“

Ujutro je Naqib gledao rođake koji su kupali tijela poginulih prije sahranjivanja. Tog se sjeća kao kroz maglu, a oči su mu se napunile suzama pri pomenu. Sestra mu je zbunjena, priznao je, pa je tako u jednom trenutku pitala kada će se roditelji probuditi, a u drugom je bila svjesna da su mrtvi.

Ukupno 35 osoba je poginulo u široj porodici ove djece; 45 je povrijeđeno, neki teško.

Naqibova priča je jedna od mnogih. U najrazornijem zemljotresu u Afganistanu u 20 godina, smrtno je stradalo više od 1.000 ljudi, a njih najmanje 2.000 je povrijeđeno. Prema državnom Ministarstvu javnog zdravstva, 35 cijelih sela je uništeno ili oštećeno. Samo u Gayanu, poginulo je najmanje 250 ljudi.

Teško se nazire budućnost

Porodice pogođene ovom katastrofom sada kažu da teško naziru budućnost u već osiromašenom kraju koji je već dugo odsječen od ostatka države, bez struje i sa slabim telefonskim signalom.

Kada se desio zemljotres, humanitarne agencije, talibanski zvaničnici i Afganistanci iz cijele države pritekli su u pomoć. Deseci helikopterskih letova donosili su pomoć i evakuisali povrijeđene, dok su kamioni puni hrane, ćebadi i šatora prelazili teškim terenom iz glavnog grada Kabula, otprilike devet sati vožnje.

„U ovom kraju je bilo dosta borbi tokom rata, pa se malo ko skrasio ovdje“, kazao je Naqibov ujak i sada najbliži rođak, Rahmatullah Rahmani. Referirao se na borbe u periodu između američke invazije 2001. i povlačenja 20 godina kasnije, kada su se vladine snage, podržane od strane SAD-a i drugih zapadnjačkih sila, borile protiv talibana. Petnaestog augusta 2021, talibani su preuzeli kontrolu nad državom.

„Talibani su uništili mnogo, a i Amerikanci su. Bilo je opasno i zato nemamo dobre ceste, škole ili klinike ovdje“, dodao je ovaj 42-godišnjak, koji je također izgubio suprugu i dvije kćerke prošle sedmice.

„Ranije smo se uspijevali snaći, ali mislim da nakon zemljotresa ne možemo. U proteklih nekoliko dana, ljudi su dolazili i donosili hranu i šatore, ali koliko će to još potrajati? Uskoro ćemo ostati sami i ne znamo kako ćemo ponovo izgraditi kuće.“

Qalandar Ebad, talibanski ministar javnog zdravstva, priznao je da su suočeni s izazovom. „Stanje je kritično. Ljudi su izgubili domove, ali ovo je ostavilo i psihološke posljedice. Mnoga djeca su gledala kako im članovi porodice umiru, što je traumatično“, kazao je.

Dodao je da će talibani podržati nastojanja ponovne izgradnje i psihološke pomoći za žrtve, ali se također nadaju da će i afganistanski narod pomoći.

„Mislim da nijedna druga država nema više humanitaraca od Afganistana“, tvrdi Ebad, sjedeći prekriženih nogu u šatoru u Gayanu, gdje se susreo sa drugim visokim zvaničnicima, predstavnicima humanitarnih agencija i afganistanskim volonterima.

Afganistan potonuo u humanitarnu krizu

Otkako su talibani preuzeli vlast, Afganistan je potonuo još dublje u već postojeću humanitarnu krizu koja je okrenula ekonomsku spiralu nadolje, povećala nivo siromaštva i nezaposlenost.

U Gayanu, brdovitom, planinskom terenu nepogodnom za poljoprivredu, muškarci tradicionalno traže posao u drugim afganistanskim gradovima, šaljući novac kući kad god je to moguće. Kažu da će sada ostati kući i raditi na ponovnoj izgradnji svog života.

Neposredno nakon zemljotresa, UN je procijenio da će biti potrebno 15 miliona dolara da se odgovori na hitne potrebe ljudi. Ovo svjetsko tijelo je zatražilo 110 miliona dolara da pokrije odgovor na zemljotres dok milijarde dolara u afganistanskim fondovima ostaju zamrznute na američkim računima, a međunarodne sankcije otežavaju napore da se pomogne najteže pogođenima.

Rahmani je potvrdio da su mu talibani obećali po 100.000 afgana (1.300 dolara) za svaku smrt u porodici, rekavši da je zahvalan, iako ne zna kada će dobiti novac. Nada se da će taj novac utrošiti za ponovnu izgradnju svog doma. Pokušat će napraviti kuću snažniju od zdanja od blata i cigli u kojoj je ranije živio.

„Ne znam odakle će doći novac, jer je takva kuća skuplja. To je jedina opcija ako želim da mi porodica živi na sigurnom“, kazao je Rahmani, objašnjavajući da će se također brinuti za siročad Naqiba i Nesab.

Guverner okruga Gayan Malawi Rahmatullah Darwish, koji je ranije bio talibanski zapovjednik jedinice od više od 100 vojnika, kazao je da će i on pomoći.

„Odmah nakon što se desio zemljotres, organizovao sam 40 članova svog osoblja da čiste ruševine, izvlače ljude i zovu hitnu pomoć. Pomoći ćemo da se ponovo izgrade i ovi domovi – svojim rukama“, kazao je.

Talibani daju pomoć svojim pristalicama

Pojedini stanovnici su sumnjičavi i tvrde da su talibani već davali pomoć prvo svojim pristalicama, umjesto najgore pogođenima – i da su ljudi iz udaljenih predjela u kojima nije bilo štete od zemljotresa došli i bespravno preuzeli pomoć u hrani.

Rahmani kaže da većina ljudi u njegovom selu pokušava vršiti pritisak, iako su izgubili nadu.

Stoji usred ruševina svoje kuće; zidom omeđenog zdanja pored onog u kojem je Naqib ranije živio s roditeljima.

„Ako ne bude novi zemljotres da nas ubije, moglo bi siromaštvo. Ne znam šta budućnost donosi, ali moram naporno raditi kako bih ponovo izgradio naše živote – za svoju porodicu.“

Izvor: Al Jazeera