Nema metle koja će počistiti otpad sa mostarskih ulica

Turistička razglednica Grada Mostara, na kojoj godinama uporno stoji samo Stari most bez ideje da se turizmu doda još neki sadržaj što bi zadržao turiste u gradu uz Neretvu kraj koje se ne može prošetati, uskoro bi mogla dobiti i svoj “mirisni” dio.

Naime, regionalna deponija smeća Uborak, koja je već godinama pretrpana, mogla bi za koji dan doživjeti tko zna koje po redu posljednje odlaganje smeća i postati neupotrebljiva, dok Grad i njegova okolica nemaju alternative, ali ni ideje za novo odlagalište.

Iako je priča o mostarskoj deponiji stara gotovo kao i problem s nepostojanjem Gradskog vijeća, s neodržavanjem izbora i s aljkavošću vlasti i odjela koji nisu odgovarali nikome za nerad, ovih dana priča ponovno doživljava vrhunac. Ulice bi mogle ponovno postati deponije, a nije da su to u potpunosti ikada prestale i biti. Komunalne djelatnosti, iako nikome u potpunosti jasne, ni s trošenjem ogromnog novca, ni s planom i načinom čišćenja, ni s novim direktorima od kojih nitko nije čuo glas, ponovno će postati ogledalo koprcanja jednog grada.

Unatoč tvrdnjama Grada da je jako ozbiljan u hvatanju u koštac s problemom koji godinama muči Mostar, stvari su zbog tužbe građana ponovno na mrtvoj točki. Uloge su se zamijenile. Dok je godinama Grad bio nijem i gluh, dok se godinama gurao problem pod tepih a deponija rasla u nebo, građani su s vremena na vrijeme upozoravali na probleme.

Grad kleči pred građanima

Grad se pravdao nepostojanjem Gradskog vijeća zbog kojeg nije mogao biti napravljen niti jedan korak, osim unazad, i nedostatkom novca kojim bi se sanirao problem označen kao veliki krivac za nečistoću, trovanje i razna oboljenja građana. Danas pak Grad kleči pred građanima koji su gluhi na vapaje da se povuče tužba zbog okolišne dozvole koju je dobila deponija.

Građani, koje je Grad tužio pa povukao tužbu nadajući se da će učiniti i druga strana, to odbijaju navodeći kako će to samo dovesti do novog trpanja smeća tamo gdje mu više nema mjesta, a mostarski gradski oci da je to jedini korak prema sanaciji ogromnog problema.

„Odradili smo sve što smo mogli, četiri mjeseca sjedimo i molimo Inicijativu da prestane biti kočničar u svemu. Ako se ovako nastavi, čeka nas ozbiljna situacija na ljeto kad grad bude pun turista, a mi nećemo imati gdje sa smećem“, poručio je, po tko zna koji put, mostarski gradonačelnik Mario Kordić udruzi „Jer nas se tiče“ koja je tužila grad tvrdeći kako su ispoštovali sve što je inicijativa građana tražila. Gradonačelnik smatra da sada građani ne žele da se riješi problem.

Kordić koji ne diže puno galame oko gradskih problema, a nije da ne bi trebao, nije ovoga puta izdržao, pa je ovo prvi slučaj da pokazuje nervozu.

„Mi u gradskoj upravi nismo htjeli praviti veliku temu oko ovoga u nadi da će se iz Inicijative povući i urazumiti. U ovom trenutku inicijativa ‘Jer nas se tiče’ jedini je razlog zašto se na Uborku trenutno ništa ne radi u smislu sanacije, korektnog deponiranja, završetka izgradnje pročistača voda“, kaže Kordić otvoreno optuživši građane da se među njih uvukla politika jer su se neki od njih našli u gradskim odborima jedne stranke.

Građani pak odgovaraju kako ih Kordić i Grad lažu te da se neće povući sa svojih stajališta navodeći kako im nije rečeno do kad je definiran rok rješavanja ovog problema.

Tužba samo sprječava širenje Uborka

Tako su uoči održavanja jedne sjednice Gradskog vijeća građani izveli performans sa smećem koji nije izazvao puno iznenađenja jer u gradu u kojem se smeće može vidjeti na svakom koraku, vreće otpada pred vijećnicom ništa ne znače.

Upozorili su kako ih Grad i gradonačelnik lažu i da su svi pregovori i skupljeni novac samo način da se deponija proširi.

Tako je predstavnik građanske inicijative „Jer nas se tiče“ Fuad Hujdur rekao da u „dosadašnjem mandatu gradonačelnika Kordića građani nisu osjetili pomaka u rješavanju jednog od ključnih problema kao što je deponija Uborak“ te da tužba inicijative protiv Grada „samo sprječava širenje Uborka“ i da neće biti povučena.

Inicijativa i gradonačelnik prepisivali su se i preko medija, pa je Kordiću poručeno kako ekipa nije na prodaju, ali da se moralo ući u politiku.

„Razlika između mene i tebe i tvoje ekipe, jeste ta što ste vi ušli u politiku zbog svojih ambicija, da se dokažete i pokažete, a ja sam morao ući iz nužde, odnosno, muke, jer si me ti i takvi poput tebe natjerali na to“, napisao je Kordiću Omer Hujdur, predsjednik spomenutog udruženja, a sada i predsjednik mostarskog ogranka stranke Narod i pravda.

I tu je zatvoren krug. Smeće je opet postalo političko oružje za jeftinu borbu i priča se o borbama za druge svela na priče o foteljama i tome tko više misli na narod, a tko više misle na sebe. Pravde ionako nema.

Mostar godinama muku muči sa smećem. U takvom kaosu kojem se ne nazire rješenje građani su otupjeli tako da bez imalo grižnje savjesti smeće odlažu gdje im padne na pamet, a komunalna poduzeća, koja se nisu ujedinila unatoč najavama, i čiji direktori misle da nemaju nikakve potrebe izaći pred javnost, nemaju kapacitete da najveći grad Hercegovine učine zelenijim i čistijim.

Mostarski nered kojem nema kraja

S druge se strane u izvješćima o stanju zdravlja ljudi na ovom području, a koje nikog ne zanima, nižu brojke ozbiljnih oboljenja koja se mogu povezati s deponijom na kojoj je završavalo, bez ikakve kontrole, sve i svašta. To sve i svašta uskoro će ostajati trunuti i kuhati se do nesnošljivog smrada na mostarskim ulicama.

Već i sada, a još nije mostarsko sunce pokazalo sve svoje zube, turistima u neurednom gradu izazov predstavlja prolazak pored kontejnera iz kojih smrdi i vrišti mostarski nered kojem nema kraja.

Uloge se mijenjaju. Oni koji su bili prkosni i nijemi sad su na koljenima, a oni koji su na koljenima branili deponiju sad su gluhi na upozorenja Grada da želi sanirati problem i da igre s tužbama i uvlačenjem u politiku produžuju vrijeme u kojem se građani truju.

Za to vrijeme, građani šute, bacaju i mršte se prolazeći pored kontejnera koje godinama nitko nikada nije oprao i čekaju metlu koja će zauvijek riješiti problem što raste u nebo. A metle nema na mostarskom vidiku. Na vidiku su samo priče tko to više radi u interesu građana koje je priča otupjela, pa ih sve manje zanima što se truju i od čega umiru.