Život u grču: BiH i kriza cijena

Sistem Bosne i Hercegovine je takav da se nakon nedonošenja neke odluke, krivica uvijek može prebaciti na nekog drugog.

Vlade moraju djelovati, piše autor (EPA)

Rast cijena i time pritisak na standard građana od početka godine ne prestaje. Prehrambeni proizvodi, osnovne životne namirnice i pogotovo energenti neprestano obaraju cjenovne rekorde. Djelovanje finansijskih institucija u svijetu ne nudi optimizam, jer je njihov prevashodni cilj da zaustave ili smanje inflatorne udare.

Prvi potez u borbi protiv rasta cijena je povukla Američka centralna banka (FED), podigavši referentnu kamatnu stopu sa 0,5 na raspon od 0,75 do 1 posto. To je bio drugi ovogodišnji rast, nakon martovskog povećanja od 0,25 posto. S tim da je ovaj drugi najveći rast u posljednjih dvadeset godina. Istog trenutka je Centralna banka Ujedinjenog Kraljevstva, Banka Engleske (BOE), podigla referentnu kamatu na najveću stopu od 2009. godine, njihov slučaj su slijedile Indija, a očekuje se djelovanje i Evropske centralne banke (ECB). Brazil je to uradio još sredinom prošle godine, podigavši referentnu kamatnu stopu s 2 na 12,75 posto, dok se Meksiko već dva puta u tekućoj godini odlučio na iste poteze.

Dakle, svako podizanje kredita za kupovinu bilo čega, pa i osnovnih životnih namirnica, što za zemlje Zapadnog Balkana nije nikakvo čudo, će biti skuplje i još nedostupnije. U takvim slučajevima moraju djelovati vlade. Većina je povukla manje ili više svrsishodne poteze, a neke već to rade i po drugi put.

Turska je PDV na osnovne životne namirnice smanjila na svega jedan posto. Poljska je smanjila akcize. Sjeverna Makedonija također, plus što je Vlada odlučila djelovati i na cijene motornog goriva. Crnogorska vlada je odlučila kraja godine ukinuti PDV na promet hljeba, čak i iz uvoza. Vlada Hrvatske je u martu fiksirala maržu trgovaca naftnih derivata i privremeno smanjila trošarine (akcize) na dizelsko i benzinsko gorivo. Sada planira slično djelovati po drugi put… Jedino u Bosni i Hercegovini nema sistemskih odluka na snižavanju cijena. I tako je na svim nivoima, od države, preko entiteta do kantona.

“BIH u svojoj strukturi odlučivanja je toliko segmentirana da bi svaka akcija za građane naišla na opstrukcije. Odgovorna rukovodstva zemalja se brinu za svoje stanovništvo, njihov standard i udare cijena koje to mogu narušiti. Građani i radnici u BiH nisu u prilici da dobiju veće plate, jer partneri u robno-novčanoj razmjeni na inostranim tržištima sa kojima sarađujemo, ne pristaju na povećanje cijena naših proizvoda – tekstila, metala, drveta… Ovdašnji građanin je prinuđen da čeka i nada se zaustavljanju divljanja cijena. I preostaje im da postavljaju pitanje za nerad i odgovornost političara i vlada”, smatra Zoran Pavlović, ekonomski analitičar iz Banje Luke.

Prebacivanje krivice

Sistem ove zemlje je takav da se nakon nedonošenja neke odluke, krivica uvijek može prebaciti na nekog drugog. I onda se požari gase dodjeljivanjem nekih simboličnih sredstava iz budžeta pojedinim grupama stanovništva. To ne samo da djeluje ponižavajuće, nego čak može i dodatno povećavati inflaciju.

“Političari na vrhu u cijeloj Bosni i Hrcegovini imaju moć, ali ne i znanje. Oni koji su hijerarhijski ispod njih, u vladama,  ministarstvima i javnim preduzećima su potkapacitirani i sa smanjenim ingerencijama, koje mijenjuju svojom lojalnošću. Oni nisu birani po znanju, vještinama, iskustvu. Njima na prvom mjestu nisu građani i njihovi problem, životni standard i (ne)prilike. S druge strane i bh.dijaspora se trenutno nalazi u nezavidnoj situaciji, jer i oni osjete finansijske i inflatorne udare, te je pitanje koliko će doznakama moći pomoći svojoj porodici i zemlji”, mišljenja je Pavlović.

Postoje zemlje, poput Srbije, koje su kao proizvođači žita, šećera i ulja, odlučile ograničiti cijene. I pored toga diplomatijom i političkim kanalima pokušale doći do što povoljnijih cijena za nedostajuće im energente. Uradila je to i Mađarska, štiteći cijene goriva i ne dozvoljavajući strancima da kupuju na njihovim benzinskim pumpama dizel i benzin jeftinije nego u svojim zemljama. Energetski sektor je najpogođeniji cjenovnim oscilacijama, a od njega kreće spirala poskupljenja.

“Još uvijek nemamo nestašica energenata i procjenjuje su da ih neće ni biti, barem ne dramaticnih.  Ali nema dileme da će cijene energenata rasti u narednom periodu. Rezervi nemamo. Niti nafte, niti gasa i u tom segmentu dijelit ćemo sudbinu onoga što se bude dešavalo na tržištu. A nemamo ih jer se svakom problemu posvetimo kada se on pojavi. Bez strateškog razmišljanja nekoliko godina unaprijed. I ono što planiramo nismo u stanju realizovati. Da rezimiram, cijene energenata će i dalje rasti, a mi kao država ćemo samo posmatrati taj rast, jer političkog dogovora oko bar smanjenja akciza nema, a za gas je siguno da ćemo do sezone grijanja imati historijske cijene u BiH”, smatra Almir Bečarević, stručnjak za energetiku.

Građani strahuju za predstojeći period

Napominje da je u Kantonu Sarajevo bilo određenih subvencije za gas kojih sada nema. Za njihov nastavak su sada potrebne desetine miliona maraka, kao i izrade socijalnih karata za najugroženije kategorije stanovništva. S tim da dolazi period koji bh. političare potpuno okupira – predizborna kampanja.

“Izbori su uvijek preči, a imamo ih svake dvije godine. Energetika je nešto što traži strateški pristup, a ne obećanja svake dvije godine, koje ionako niko ne realizuje. Među preduzećima ima određenih projekata za poboljšanje, ali dnevna politika je uvijek preča. Čitava Evropa sada traži alternative u snabdijevanju energentima, a kod nas starta predizborna kampanja. Šta je preče, pokazat ce sedmice pred nama, a zima ce brzo doći”, naglašava Bečarević.

U Bosni i Hercegovini se vodeći političari hvale dobrim odnosima i poznanstvima na najmoćnijom ljudima iz zemalja prebogatih energentima. Pa ipak, stanovništvo ove balkanske zemlje strahuje za predstojeći period. Strahuje jer živi u zemlji koja ima naftne terminale, a nema nafte. Jer je entitetsko preduzeće zaduženo za robne rezerve otišlo u stečaj, a u drugom entitetu robe iz robnih rezervi ne zaustavljaju, a pogotovo smanjuju cijene na tržištu. Jer…

I zbog toga je jedna od posljednjih najradosnijih vijesti ona iz Njemačke, gdje je počela tromjesečna faza smanjenja poreza na gorivo, jednokratna isplata 300 eura bonusa za sve zaposlene i samostalne privrednike, te uvođenje mjesečne karte javnog prevoza po subvencioniranoj cijeni od devet eura. Uz sve to, od 1.jula će minimalna satnica biti 10,45 eura, a od 1.oktobra se penje na 12 eura.

Izvor: Al Jazeera