Referendum u Hrvatskoj kao ‘mrtvo slovo’ na papiru

U razvijenim demokracijama svijeta postoji niz instrumenata s kojima se uređuju uvjeti života u jednom društvu. Tako postoje lokalni i parlamentarni izbori, vlast se dijeli na izvršnu, zakonodavnu i sudsku, postoje razna vijeća i skupštine koji donose odluke…

Među svim tim instrumentima postoji i onaj koji se naziva referendum. Prema definiciji referendum je oblik izravnoga odlučivanja, izjašnjavanja građana o nekim pitanjima od osobite važnosti za užu ili širu zajednicu, podvrgavanje prijedloga novog ustava, ustavnih promjena, nekog zakona ili političke odluke od bitnog značenja glasanju građana koji odlučuju o tome sa “za” ili “protiv” ili sa “da” ili “ne”.

Kada je riječ o Hrvatskoj, s obzirom na zakonsku regulativu i odredbe, postavlja se pitanje koliko je danas zapravo moguće provesti jedan referendum. Tako nešto posebno je aktualno nakon što je nedavno Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku kako inicijativa Mosta „Odlučujmo zajedno“ nije u skladu s Ustavom te da samim tim nije dopušteno raspisivanje referenduma. Podsjećamo da je Most prikupio oko 400.000 potpisa za referendum s kojim su željeli ukinuti COVID-potvrde. Prikupljene potpise predali su u Sabor, a zatražili su i neovisno povjerenstvo koje bi nadziralo valjanost potpisa. U dva tjedna, koliko se po zakonu mogu prikupljati potpisi, brojni volonteri širom Hrvatske su prikupljali potpise. Međutim, sve to nije bilo dovoljno jer je Ustavni sud mislio drugačije.

Politički tajnik Mosta i saborski zastupnik Nikola Grmoja kaže kako je iznenađen ovakvom „akrobacijom“ Ustavnog suda te da je to njihov politički kraj.

„Ova odluka će u konačnici koštati i HDZ i ove suce. Ne znam gdje će se više moći pojaviti nakon ovoga. Građani moraju znati da smo mi već pobijedili. U Hrvatskoj su sve mjere ukinute prije nego u drugim europskim zemljama. Ono što će im uvijek biti nad glavom će biti tih 400.000 potpisa i činjenica da su 400.000 ljudi proglasili budalama. Oni nisu rekli da smo mi ponudili nešto što je neustavno, nego da ti ljudi nisu znali što potpisuju. Ne čudi nas ovo, jer znamo tko sjedi u Ustavnom sudu”, rekao je Grmoja.

Prije Mosta potpise za referendum pokušali su prikupiti i Hrvatski suverenisti, ali u dva tjedna nisu uspjeli prikupiti dovoljan broj potpisa. Oni su željeli da građani na referendumu odluče jesu li za to da Hrvatska od 1. siječnja 2023. godine uvede euro ili ne.

Niz problema

„Referendum u Hrvatskoj je zapravo mrtvo slovo na papiru. Pokazalo je to dosadašnjih 10 referendumskih inicijativa od kojih su tri bile uspješne. Od njih su dvije bile državne i to ona o neovisnosti i ulasku Hrvatske u EU kao i jedna građanska inicijativa o braku. Poslije svega se donosi zaključak kako se građane zapravo ništa ne pita, iako bi referendum trebao biti festival demokracije“, kaže predsjednik Hrvatskih suverenista i saborski zastupnik, Marijan Pavliček.

Govoreći o problemima s provođenjem referenduma Pavliček kaže kako postoji niz problema koji onemogućavaju njegovo uspješno provođenje. Prvo je, kao ogroman problem, istaknuo zakonski zahtjev da se prikupi 10 posto od ukupnog broja birača što je najmanje 360.000 glasova. Drugi problem, koji nije ništa manji, jeste kratak rok da se prikupe svi ti potpisi. Po riječima Pavličeka, ako se sve to nekako i uspije riješiti posljednja prepreka je Ustavni sud za koji kaže kako je politički sud jer redovito sudi prema potrebama vladajućih. Ukazuje i na nelogičnosti sadašnjeg zakona, pa je tako prikupljene potpise moguće neograničeno dugo držati dok se oni ne predaju u Sabor. To je napravio i Most sa svojom inicijativom. Druga nelogičnost, koja nije ništa manja, je činjenica da i vladajući potpise mogu prebrojavati dok god oni to žele, pa i dok neka tema postane nebitna.

„Puno je tu problema koje je potrebno što prije riješiti. Potrebno je pronaći neki model između ovoga što imamo danas u Hrvatskoj i onoga što ima, primjerice, Švicarska gdje se referendumi provode gotovo na mjesečnoj razini. Ne može volja 400.000 građana biti nevažnija od 76 ‘ručica’ u Saboru“, ističe Pavliček.

Iskoristiti iskustva drugih

Govoreći o (ne)mogućnosti provođenja referenduma u Hrvatskoj politički analitičar Davor Gjenero kaže kako je problem što je zakonski okvir o referendumu nelogičan što se vidjelo u nekoliko primjera do sada. Kao drugi problem ukazuje da referendumske inicijative najčešće pokreću političke stranke koje ne spadaju u „ustavni luk“ i postavljaju pitanja koja zadiru u ljudska prava te imaju za cilj ograničiti ih. Gjenero kaže kako samim tim ne vidi ništa sporno u presudi Ustavnog suda kada je riječ o referendumskoj inicijativi Mosta te da su stručnjaci od početka govorili da takva pitanja neće proći.

I Gjenero ukazuje na niz „rupa“ u referendumskom zakonu koja bi se morala što prije riješiti ako Hrvatska želi u dogledno vrijeme dobiti zakon koji će omogućiti provođenje referenduma. Upozorava i na nepostojanje roka da se predaju prikupljeni potpisi kao i roka koliko dugo vladajući broje potpise. Ukazuje i na neke pozitivne primjere u Europi, kada je riječ o raspisivanju referenduma, a koji bi se mogli usvojiti i u Hrvatskoj. Posebno je istaknuo primjere Slovenije i Italije.

Tako se u Sloveniji prvo prikuplja limitirani broj potpisa nakon čega slijedi provjera ustavnosti. Ako pitanje prođe provjeru ustavnosti pokreće se prikupljanje traženog broja potpisa. Potpisi se prikupljaju u matičnim uredima i sličnim ustanovama gdje javni službenici deponiraju potpise. Sve ide odmah u sustav tako da se broj prikupljenih potpisa može pratiti u realnom vremenu. U Italiji se ostavlja vrijeme za raspisivanje referenduma kako bi se omogućio kompromis između birača i političke kaste. U tom periodu se ostavlja mogućnost da dođe do zakonskih promjena kako bi se zadovoljili zahtjevi i birača i politike.

„Neke od tih odredbi bi se trebale primijeniti i u Hrvatskoj“, ističe Gjenero.

Prijedlozi za bolji zakon

I politički analitičar Žarko Puhovski mišljenja je da u referendumskoj zakonskoj regulativi ima puno toga za popraviti kako bi ga se lakše moglo provesti. Prema sadašnjem stanju stvari ispada da referendum može provesti samo stranka na vlasti, ali njima to nije neophodno, kaže, jer svoje ideje i zamisli mogu provesti kroz usvajanjem u Saboru i parlamentarnu većinu. Napomenuo je i kako sudovi ne funkcioniraju demokratski te da je broj prikupljenih potpisa, koliki god on bio, irelevantan.

I Puhovski ukazuje kako je većina referendumskih pitanja do sada bila nedopustiva i da se kroz njih htjelo ograničiti prava manjina. Samim tim sve one su unaprijed, sukladno Ustavu, bile osuđene na propast. Ističe i niz nedorečenosti u zakonu koje je potrebno popraviti kako bi građani zaista kroz referendum mogli nešto promijeniti na način kako oni to žele.

Predlaže i da se prije mišljenja Ustavnog suda o ustavnosti pitanja radikalno smanji broj prikupljenih potpisa. Prema mišljenju Puhovskog taj broj bi trebao biti određen za svaku od županija, a kada se oni prikupe i odredi je li pitanje ustavno krenulo bi se s prikupljanjem traženog broja potpisa. Taj broj bi se mogao odrediti prema broju stanovnika ili birača ili pak na neki drugi način. Smatra i kako je neophodno odrediti precizne rokove do kada se moraju predati potpisi, koliko traje njihovo prebrojavanje i slično kako se ne bi ponovila događanja s posljednje referendumske inicijative. Napominje i da u odborima moraju biti zastupnici i jednog i drugoga stajališta, a ne kao što je sada slučaj.

„Cijela ta referendumska procedura ne smije biti prelaka za odraditi, ali opet ne smije niti da bude nemoguća za odraditi kao sada. U dva tjedna prikupiti preko 360.000 potpisa, kao što se sada traži, gotovo je nemoguće posebno kada znamo da su nam brojevi stanovnika i birača nesređeni. Trenutna zakonska procedura izgleda kao da se topovima ide na vrapce. Najčešće se odmah zna da nema smisla mobilizirati toliki broj volontera i ulagati tolike napore jer inicijativa nema šanse“, zaključio je Puhovski.