Pravosuđe treba reformu ili će korupcija uništiti BiH

Mnogi nosioci pravosudnih funkcija su u sprezi sa političarima ili drugim moćnicima koji iz sjene upravljaju ovim stubom vlasti, upozoravaju analitičari.

Bez nezavisnog pravosudnog sistema teško je uopće razgovarati o tome da se nadležne institucije bave procesuiranjem korupcije, ukazuju analizičari (Anadolija)

Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas, u Bosni Hercegovini su uložene ogromne količine novca da se napravi sistem identičan onima u razvijenim evropskim zemljama. Osnovane su agencije i izgrađene institucije, kako na nivou države, tako i na nivou entiteta i nižih nivoa vlasti, koje su se trebale baviti borbom protiv korupcije. Međutim, skoro 30 godina kasnije, može se konstatirati da su sve te institucije bile same sebi svrha, a da su posao boraca protiv korupcije radili nevladini sektori, mediji i pojedinci zviždači.

Značajnu ulogu u borbi protiv korupcije igraju i parlamenti kao zakonodavni organi koji imaju moć i povjerenje građana da pronalaze najbolja zakonska rješenja u cilju suzbijanja i uklanjanja svih negativnih pojava u društvu, uključujući korupciju. Mnogo je uloženo u neovisnost pravosudnih institucija, koje su trebale osigurati provedbu zakona i sankcioniranja onih koji ga krše. Danas je više nego jasno kako je upravo pravosuđe, umjesto neovisnosti, najviše pod utjecajem politike.

“Najveću važnost u borbi protiv korupcije ima pravosuđe. Kod nas je pravosuđe glavni krivac za trenutno stanje i umjesto da pravosuđe bude ključ rješenja ono je postalo uzrok problema. Naše pravosuđe nije u stanju ni da se izbori sa korupcijom u svojim redovima. Imali smo priliku svjedočiti da su nosioci najviših pravosudnih funkcija bili akteri mnogobrojnih koruptivnih afera, neprimjerenih kontakata i slično”, kaže Damjan Ožegović, viši istraživač u Transparency International BiH.

Dodaje kako parlamenti na svim nivoima vlasti slabo, gotovo nikako, rade na unapređenju zakonskih rješenja i donošenju novih.

“Čak ni oni koji su među prioritetima postavljenim od Evropske komisije se ne rješavaju. Čini se da nezavisni mediji u našoj državi igraju ključnu ulogu u borbi protiv korupcije jer svakodnevnim otkrivanjem afera i izvještavanjem javnosti su preuzeli ulogu koju bi trebalo da rade pravosudne institucije, policijske agencije i drugi organi za sprovođenje zakona“, smatra Ožegović.

Loše pravosuđe kao glavni problem

Senka Kurt, urednica internet portala Interview (čiji izdavač je Fondacija Infohouse, članica Account mreže nevladinih organizacija, institucija, pojedinaca koji se bore protiv korupcije), kaže da je sva borba protiv korupcije i kriminala spala na medije i novinare.

“Ne mislim da su trebali biti nagrađeni za to, ali se učinilo sve da budu sputani i kažnjeni. Neki zviždači su izgubili poslove, neki mediji su gubili izvore finansiranja, a neke nevladine organizacije su gubile podršku. Dakle, na sve načine se pokušalo dokazati kako se borba protiv korupcije u ovoj državi ne isplati i da će svi koji se time bave, na ovaj ili onaj način, biti kažnjeni”, ističe Kurt.

Mišljenja je da je glavni problem u našem društvu loše pravosuđe a ne, kako se to često misli, nacionalizam, latentni fašizam, podijeljenost zemlje po entitetima, te loš zdravstveni, ekonomski i obrazovni sistem.

“Pravosuđe kao da šalje poruke: slobodno ubijajte tuđu djecu, kradite, zataškavajte dokaze, uništavajte kompanije, kupujte kompanije u privatizaciji za jednu konvertibilnu marku, slobodno prodajite neispravne respiratore, birajte u Nogometni savez Bosne i Hercegovine ljude koji su korumpirani i koji su primali mito… Pokušavam da se sjetim svih aspekata života gdje nam je pravosuđe poručilo da možemo slobodno sve da radimo i da za to nećemo biti kažnjeni”, ukazuje Kurt

Lustracija i sistemska reforma

Osim u pravosudnim institucijama, djelomičnog krivca vidi i u međunarodnoj zajednici koja je ulagala određena finansijska sredstva i trud kako bi poboljšala taj segment, a zapravo dogodio se jedan regionalni sindrom što oni nisu ni u najgorem scenariju mogli zamisliti – da se može osmisliti toliko načina prevare i obmane kao što je to slučaj ne samo u Bosni i Hercegovini, već na cijelom Balkanu.

“Međunarodna zajednica nije bila spremna na ono na što su bili spremni domaći politički faktori. Ne amnestiram od krivice domaće političke faktore, ali želim kazati da ni međunarodna zajednica nije bezgrješna u tome jer se toliko ulagalo u pravosudni sustav i reformu pravosuđa, toliko se upiralo da neki ljudi budu na čelu Tužiteljstva BiH, odnosno pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini. I međunarodna zajednica je lobirala za njih, a na kraju se ustanovilo da oni nisu pravi izbor”, pojašnjava Kurt. Smatra i kako je međunarodnoj zajednici teško priznati da ponekad nisu u pravu.

Osnovni korak ka rješavanju ovog problema je priznati šta nije dobro, konkretno ukazati na to ko je pogriješio da bi se krenulo sa popravljanjem stanja koje očigledno nije dobro. Upravo zbog lošeg stanja u pravosudnoj zajednici, Transparency International u BiH već duže vrijeme zagovara proces lustracije kojoj bi svi nosioci pravosudnih funkcija bili podvrgnuti.

“To bi podrazumijevalo da nezavisni stručnjaci provjeravaju njihove lične kompetencije, imovinske kartone i pozadinske veze. Upravo problem pozadinskih veza je u ovom trenutku ključan, jer su mnogi nosioci pravosudnih funkcija u sprezi sa političarima ili drugim moćnicima koji iz sjene upravljaju ovim stubom vlasti. Naše pravosuđe je zarobljeno do te mjere da se može osloboditi samo sistemskom reformom i kontrolom svakog pojedinca”, kaže Ožegović.

Dodaje i kako bi pored lustracije, koja je trenutno najpotrebniji proces našem društvu, borbi protiv korupcije dodatno doprinijelo osnaživanje integriteta i samostalnosti kadrova koji rade u ključnim organima za provođenje zakona, te uspostavljanja efikasnijih mehanizama kontrole kako bi se preduprijedila korupcija u tim organima.

“Samo osnažene institucije se mogu suprotstaviti ovoj pošasti koja uništava cijelo društvo”, poručuje Ožegović.

Zviždače progone kao divljač

Emir Mešić je čovjek koji dobro zna šta znači utjecaj politike na pravosudni sistem. Na vlastitoj koži je osjetio svu surovost korumpiranog sistema koji ga je za prijavu korupcije “nagradio” – prvo premještajem sa jednog na drugo radno mjesto, zatim nekoliko disciplinskih postupaka i na kraju otkazom.

“Nažalost, moje iskustvo pokazuje da pravosudno tužilačke institucije u Bosni i Hercegovini nemaju integritet da otkrivaju i da se bore protiv korupcije iz više razloga, a najveći je utjecaj politike jer politička imenovanja i postavljenja na određene pozicije rukovodilaca u institucijama koje bi trebale da se bave istraživanjem i procesuiranjem korupcije su prisutna, a samim tim i korist političkih subjekata s druge strane od učesnika u korupciji do izvlačenja javnog novca na razne načine”, ukazuje Mešić.

Bez neovisnog pravosudnog sistema teško je, kaže Mešić, uopće razgovarati o tome da se nadležne institucije bave procesuiranjem korupcije. Njegovo iskustvo pokazuje da istražiteljske agencije bježe od dokaza i idu linijom manjeg otpora prema korupcionerima u smislu da ih ne istražuju, da izbjegavaju krucijalne dokaze u istragama, da ne šire istrage, te da vrše pritisak na istražitelje koji rade na istraživanju tih koruptivnih djela.

“Imamo i činjenicu da se insajderi, takozvani zviždači, proganjaju. Proganjaju se iz razloga što otkriju informaciju od javnog značaja da je na djelu korupcija, čijim bi se suzbijanjem umanjile korupcijske aktivnosti koje građane koštaju preko 100 miliona konvertibilnih maraka. Taj novac ide u privatne džepove privatnika koji su bliski sa određenim stranačkim funkcionerima i koji na određeni način finansiraju rad tih stranaka, a one imenuju i postavljaju rukovodioce pa i u pravosudno tužilačkim institucijama”, navodi Mešić.

Dodaje kako zviždači prolaze kroz torturu i mobing unutar svoje institucije i rukovodilaca koje oni prijave iz razloga što neće u tome da učestvuju, zato što su se ohrabrili da prijave korupciju, te zbog stava da je to njihova ljudska i profesionalna obaveza, ali i zato što primijete da je ugrožen javni interes takvom vrstom korupcijom.

“I onda kada izađete sa takvom prijavom počinju problemi. Konkretno u mojoj instituciji, znam da nas je u Upravi za indirektno oporezivanje bilo tri uzbunjivača i svi su prolazili određene probleme. Na kraju je to Sud BiH rješavao uglavnom u korist uzbunjivača, ali to traje oko 4-5 godina i to je dug proces”, kaže Mešić.

Smatra kako se uzbunjivačima ne dozvoljava da uspiju jer bi se onda morale vršiti promjene unutar samog sistema koji je na neki način oponent zato što unutar njega prijavljuju nezakonitosti i nepravilnosti, odnosno korupciju. Potom se taj sistem osvećuje zviždačima jer neće da se mijenja.

“Ako vam dopusti da uspijete, pojaviće se još 50 ili 100 uzbunjivača koji će isto tako željeti u svojim firmama ili nekim javnim ustanovama da se situacija popravi, da se korupcija suzbije i istražuje na način da se sve više prijavljuje. To je problem koji se javlja kao kontranapad prema uzbunjivačima jer ih se treba ušutkati i diskreditovati disciplinskim postupcima da se kaže kako oni nešto svoje pričaju i da to nema veze sa korupcijom”, nastavlja Mešić.

Bez obzira za sve, mišljenja je da se u javnim institucijama treba pružati sve veći otpor i sve veće uzbunjivanje kako bi se krenulo u popravljanje ovog sistema koji je jako korumpiran, a rješenje za sve navedene probleme vidi u povratku inostranih sudija i tužilaca.

Međunarodna zajednica može riješiti problem

Genc Trnavci, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Bihaću i ad hoc sudac za ljudska prava u Strasbourgu kaže kako odbijanje Doma naroda da na zahtjev Delegacije EU i Ambasade SAD-a da Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH usvoji po hitnom postupku Prijedlog zakona o sprečavanju sukoba interesa, jasno pokazuje da se radi o svjesnom opstruiranju procesa pristupanja Bosne i Hercegovine euroatlantskim integracijama, posebno Europskoj uniji, i to od strane političkih oligarhija u državi.

“To rade iz straha od uspostavljanja europskih standarda u izbornim, zakonodavnim i političkim procesima unutar Bosne i Hercegovine, što podrazumijeva jačanje vladavine prava, kao i institucija i mehanizama koje osiguravaju pravnu državu i zaštitu ljudskih prava, suzbijanje korupcije i oslobađanje zarobljenog bh. društva od nepravde i samovolje političkih moćnika”, priomjećuje Trnavci.

Domaća politička oligarhija je, kaže Trnavci, pomno pratila šta se dešavalo u Republici Hrvatskoj u pretpristupnom procesu, koji je rezultirao hapšenjem i procesuiranjem najviših političkih dužnosnika u toj zemlji i dobrano se uplašili kada su Ivo Sanader i brojni drugi političari uhapšeni i procesuirani.

“To je raspršilo njihove snove da će učlanjenjem u EU de facto zadržati imunitet od progona za korupciju, tj. da će se zadržati žabokrečina u kojoj oni najbolje profitiraju na štetu velike većine građana i sva tri naroda. Većini najmoćnijih političara to nije u interesu, zato i kasnimo u ispunjavanju zahtjeva EU-a. Ne samo da kasnimo, već se i već postignute reforme derogiraju. Kod nas je ranije na snazi bio relativno kvalitetan Zakon o sukobu interesa, kojeg je primjenjivala Centralna izborna komisija i to je dobro funkcioniralo, ali su njegove ključne odredbe prije osam godina stavljene van snage”, pojašnjava Trnavci.

Dodaje, kako za ovakvu opstrukciju postoji rješenje i podsjeća da je Bosna i Hercegovina pod međunarodnim protektoratom koji bdije nad zamrznutim konfliktom više od 25 godina, te da zakon i druge ključne reforme treba nametnuti visoki predstavnik.

“Ne treba očekivati da će se političke oligarhije iznenada podobriti, dogovoriti se i to same učiniti. Uspostavljanje kvalitetnih mehanizma i jakih institucija je obaveza i međunarodne zajednice, jer drugačije ne ide”, poručuje Trnavci.

Kurt ističe da korupcija počinje od pojedinaca i završava s njima. Svi ostali, od političkih stranka do međunarodne zajednice se samo vrlo uspješno uvaljuju u te tračnice.

“Bojim se da iz ovoga nema povratka i da je naš nivo senzibilnosti na korupciju, kriminal i mito postao jako nizak i da smo mi na dnu s kojega se teško možemo popeti i vratiti natrag”, zaključuje Kurt.

Izvor: Al Jazeera