Susan Moffat: Zarekla sam se bosanskim sestrama da ću ispričati njihovu priču

Na godišnjicu genocida u Srebrenici, 11. jula bit će premijerno prikazana pozorišna predstava Susane Moffat o ratu u BiH koji je promijenio živote mnogih porodica.

Prije nego je predstava napisana, Moffat je razgovarala sa svjedocima ratnih zločina u mjestima u Bosni i Hercegovini poput Srebrenice (Ustupljeno Al Jazeeri)

Dok rat u Ukrajini bijesni već četvrti mjesec, na drugom kraju kontinenta britanska rediteljica Susan Moffat uvježbava sa timom pozorišni komad o zločinima u Bosni i Hercegovini. Evropa se nije oporavila od užasa tokom raspada Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, a već zbraja nove žrtve.

Šta publika još može naučiti iz pozorišnog komada o užasima koji su u Bosni i Hercegovini počinjeni prije skoro tri decenije? Moffat vjeruje – puno toga, prije svega iz onoga što ona naziva “prisustvo odsutnosti”.

Brojne bosanskohercegovačke porodice su tokom rata ostale bez muških članova, katkad i bez više njih, ili bez svih “muških glava” u kući. Sam pozorišni komad prikazuje tri generacije žena: djevojku, majku i nanu, koje su preuzele ulogu svojih ubijenih muškaraca.

Susan Moffat, režiserka i direktorica New Vic Borderlines, koji radi sa ranjivim skupinama ljudu (Ustupljeno Al Jazeeri)

“U dijelovima Bosne, posebno u mjestima kao što je Srebrenica, sestre su ostale bez voljene braće, žene bez svojih dragih muževa i majke bez svojih dragih sinova”, rekla je Moffat Al Jazeeri.

“U predstavi će publika postati svjesna ‘prisustva odsutnosti’ jer se vide žene dok preuzimaju neke od uloga koje bi igrali muškarci u svojim životima. Kroz stvari koje su ostale i priče koje pričaju, publika će postati svjesna kako su ti životi ukradeni, ali i odlučnosti [žena] da dođu do istine i pravde”.

Predstava utjelovljena na istinitim događajima

Moja hiljadugodišnja zemlja, kako se zove nova dokumentarna predstava Susane Moffat, bit će premijerno prikazana 11. jula, u New Vic Theatreu u Newcastle-under-Lymeu u britanskom West Midlandsu, na godišnjicu kada je 1995. u Srebrenici na istoku Bosne vojska i policija Republike Srpske, danas jednog od dva entiteta u Bosni i Hercegovini, počela ubijati i deportovati Bošnjake, što će Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji kasnije presuditi kao zločin genocida, prvi na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.

Pozorišna predstava utjelovljena je na sudbinama stvarnih ljudi koji su preživjeli strahote rata u Bosni i Hercegovini. Najmanje 100.000 ljudi je ubijeno tokom sukoba, na svim stranama, dok su mnogi ostali invalidi ili su morali napustiti domove, najčešće razrušene.

Prije nego je predstava napisana, Moffat je provela sate razgova sa svjedocima ratnih zločina u mjestima poput Srebrenice, Sarajeva, Cazina, Bihaća, Prijedora i Kozarca. Osim tragedije, učila je i o lokalnim običajima, tradicionalnoj muzici, plesu, prirodnim ljepotama zemlje. Za Moffat to nije nevažno; željela je shvatiti koliko je rat zauvijek promijenio živote ljudi u jednom dijelu planete.

Britansko društvo, uključujući i vladu i civilni sektor posljednjih godina ulaže velike napore kako bi se očuvalo sjećanje na zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, što vide kao primjer gdje zemlja završi ako izostane dijalog.

Predstava nije jedini produkt mirovnog projekta Susane Moffat kojim se autorica suprodstavlja poricanju zločina u Bosni i Hercegovini. Predstavu će pratiti i interaktivne mirovne radionice.

“Mali nevažni ljudi poput mene naučeni su da vjeruju kako su veliki važni ljudi ti koji moraju srediti svijet, a zapravo veliki moćni ljudi, kroz vlast, svijet učine gorim”, kaže Moffat.

“Zbog toga je i naša mirovna konferencija za sve i svakoga: djecu, profesore, učitelje, mame i tate, stare i mlade jer ozdravljenje svijeta se događa kada mi ljudi štitimo i projektujemo vlastitu ljudskost i pružamo ruku i pozdravljamo ‘druge’ mirom i s ljubavi u našim srcima. To je nešto što moramo prakticirati jer nas previše lako dijele oni koji traže moć širenjem straha i mržnje”.

Kukavičluk nasilnika

Moffat je i sama, kao majka, kao sestra, kao žena “ljuta i zgrožena kukavičlukom nasilnika” tokom rata u Bosni i Hercegovini. Za vrijeme istraživanja za pozorišni komad, naučila je da su gnusni zločini nad cijelim zajednicama u Bosni i Hercegovini, i ženama u tim zajednicama, suprotni praksama “standardnog rata” u kojem se vojnici bore protiv vojnika, već su najgnusniji, najniži postupci ljudi koji su uništili vlastitu ljudskost u želji da unište ljudskost svojih bivših komšija i prijatelja. Tokom rata u Bosni i Hercegovini ljude često nisu ubijali stranci, već njima poznati, bliski ljudi. Duhovi takve prošlosti još uvijek su prisutni posvuda u zemlji. Bol zbog izdaje prijatelja i susjeda, kaže Moffat, ali i međunarodne zajednice poput UN-a, SAD-a, EU-a je i dalje veoma oštar.

“Kao majka imala sam luksuz da svoj život posvetim tome da gledam kako moja djeca napreduju i rastu, sjedeći sa svojim mužem razgovarala sam o sretnim uspomenama naše djece, njihovim uspjesima kao i njihovim borbama – to su stvari na koje svaka majka ima temeljno pravo”, kaže Moffat.

“Ali, majke koje sam svakodnevno sretala u Bosni, danas svoje živote posvećuju traženju istine i pravde za svoje sinove, muževe, braću i rođake”.

“Njihova snaga i dostojanstvo veličanstveni su kao i njihova beskrajna tuga. Njihova srca nisu ispunjena osvetom ili mržnjom, već željom za izlječenjem – ali to se nikada ne može postići dok se ne prizna ono što se dogodilo, dok se počinitelji ne privedu pravdi a negatori skinu zavjesu s očiju i zatraže mir i pomirenje zasnovano na istini. Moje obećanje mojim bosanskim sestrama je da ću ispričati njihovu priču, svjedočiti i stajati uz njih”.

Izvor: Al Jazeera