Dok Rusija napreduje, slabi li zapadna podrška Ukrajini?

Umorni ukrajinski branitelji nastavili su nizati neke uspjehe protiv ruskih snaga u 16. sedmici rata, ali ukrajinski čelnici kažu da su također nadjačani oružjem i da im prijeti opasnost od gubitka teritorija u Donbasu, na koji je Moskva usmjerila svoju ofanzivu.

Zapadne vlade obećale su ogromne količine haubica, oklopnih vozila, protutenkovskog i protuzračnog oružja, ali politika koja podržava te isporuke sada možda erodira dok se rat, kako može izgledati, pretvara u zastoj, čije ekonomske nuspojave uzimaju danak u globalnom rastu.

Gradonačelnik Melitopolja Ivan Fedorov rekao je da su ukrajinske snage u prve dvije sedmice juna uspjele pomjeriti liniju fronta u Zaporožju za 5-7 kilometara prema jugu. Gradsko vijeće Hersona tvrdi da je ukrajinska vojska 11. juna izvela kontraofanzivu i preuzela naselja Kiselivka, Soldatske i Oleksandrivku, sve u krugu od 40 kilometara od Hersona, koji je pod ruskom okupacijom.

U regiji Donjeck, komanda ukrajinske vojska 13. juna je rekla da je zauzela tri naselja i liniju fronta pomjerila za 15 kilometara.

Rusija ima potencijal da vodi dug rat

No, s druge strane, Rusija napreduje groz grad Sjeverodonjeck, jedno od posljednja tri ukrajinska uporišta u istočnoj regiji Lugansk.

Zamjenik čelnika vojne obavještajne službe Ukrajine Vadim Skibitski upozorio je da su snage njegove zemlje na rubu poraza u toj borbi zbog ruske superiornosti u vatrenoj moći.

„Prema našim procjenama, Rusija i dalje ima potencijal da vodi dug rat protiv Ukrajine“, rekao je.

Oružje NATO-a „nije dovoljno da uspori rusku ofanzivu“.

„Prije nekoliko dana, specijalne snage su došle i očistile gotovo pola grada“, rekao je guverner Luganska Serhij Hajdaj, govoreći da je Ukrajina zabilježila napredak 5. i 6. juna.

Međutim, takav napredak ne zadržava se dugo.

„Kada su to Rusi shvatili, jednostavno su počeli ravnati grad zračnim udarima i artiljerijom. Nema smisla sjediti u neboderu i čekati dok ne bude sve uništeno“, dodao je.

Takav rat odnosi veliki broj žrtava, tvrdi ukrajinski ministar odbrane Oleksij Reznikov.

„Svakog dana gubimo do sto vojnika, a oko 500 ih bude ranjeno. Ali uprkos tome, naša vojska napreduje na nekim dijelovima fronta“, kaže.

Dok je oko 90 posto ukrajinskih zahtjeva za artiljerijom odobreno među saveznicima, operativne potrebe rastu. Reznikov je na društvenim mrežama napisao da „Ukrajini očajnički treba teško naoružanje, i to veoma brzo“, uključujući „stotine“ oklopnih vozila, borbenih aviona, protuzračnih sistema, projektila i višecjenih bacača raketa.

„Svijet ili ne shvata u potpunosti šta se dešava, ili shvata, ali je umoran, pomiren s činjenicom da Ukrajinci umiru”, rekao je za The Economist.

‘Do jeseni će sve biti gotovo’

George Barros, analizičar Instituta za studije rata, slaže se.

„Ukrajincima treba bolje oružje sa dužim dometom kako bi pogodili konvoje ruske logistike i njihova skladišta municije, koja su udaljena“, govori.

Zapadni lideri nametnuli su Rusiji snažne sankcije, ali nisu oštetili ruske kratkoročne sposobnosti da vodi rat.

Vadim Skibitski je stava da je Rusija produžila svoje ratne planove na još 120 dana i tvrdi da ukrajinski obavještajci procjenjuju da Rusija može nastaviti borbe sadašnjim tempom još najmanje godinu.

Govoreći o razlozima za to, nezavisni Finski centar za istraživanje energije i čistog zraka (CREA) pojašnjava da je Rusija tokom prvih 100 dana rata u Ukrajini zaradila 98 milijardi dolara od izvoza fosilnih goriva, te da je 61 posto od toga otišlo za Evropu. Ruski ratni troškovi, koji se procjenjuju na milijardu dolara dnevno, pokrivaju se zaradom od nafte i plina.

Evropska unija dogovorila se da se odrekne 90 posto ruske nafte, ali ta odluka neće zaživjeti do kraja godine.

Ovakva ekonomska realnost, još više nego razvoj situacija na frontu, ide u korist Rusije i njene pobjede u ratu, navodi Ioannis Mazis, predsjednik Odjela za turske i moderne azijske studije Univerziteta u Atini.

„Do jeseni, sve će biti gotovo“, rekao je Mazis za Al Jazeeru.

„Krim i cijela regija koja uključuje Odesu, bit će prepuštena Rusiji. Ako Odesa padne, to neće biti kroz napade. Prvo će pasti Mikolaiv, a onda će doći do laganog [ruskog] napredovanja prema Pridnjestrovlju. Ukrajina će ostati bez izlaza na more, referendumi će se održati na jesen, a nakon toga će uslijediti pripajanja Rusiji, koja će prevladavati u regiji”, rekao je.

Koliko Zapad dijeli ukrajinske nade?

U međuvremenu, ukrajinske nade o vraćanju Rusije na granice prije početka invazije, zapadni saveznici, čini se, ne dijele.

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg čini se da je prošle sedmice sugerisao da će Ukrajina morati prihvatiti gubitak suvereniteta ili teritorije u zamjenu za mir.

„Pitanje je, koju cijenu ste spremni platiti za mir? Koliko teritorije, koliko nezavisnosti, koliko suvereniteta, koliko slobode i koliko demokratije ste voljni žrtvovati za mir?“, upitao je Stoltenberg na press konferenciji u Finskoj 13. juna.

Njegovi komentari podudaraju se sa mišljenjem Henryja Kissingera koje je iznio na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu u maju, da se Ukrajina treba odreći teritorije kako bi postigla mir.

Bilo je još neobičnih izjava evropskih lidera, koje su u kontrastu sa američkim. Italijanski premijer Mario Dragho prošlog mjeseca je pozvao na prekid vatre „što prije“, a francuski predsjednik Emmanuel Macron je naglasio značaj toga da se „Rusija ne ponizi“.