Zašto Teheran ne odgovara na izraelske operacije na čijoj je meti?

Iranski političari i analitičari naglašavaju da se nuklearni i raketni programi njihove zemlje, pored optužbi za uplitanje u unutrašnje stvari država u regiji, koriste kao “izgovor” za posljednju eskalaciju protiv Teherana. Smatraju da bi rješavanje spornih pitanja sa Zapadom moglo ublažiti pritisak na Iran.

Pored operacije usmjerenih protiv naučnika, stručnjaka i meta unutar Irana, Izrael također cilja lokacije za koje kaže da pripadaju Iranskoj revolucionarnoj gardi i libanskom Hezbollahu u Siriji. Posljednji takav slučaj bio je napad na međunarodni aerodrom u Damasku, a Izrael se približio i iranskim granicama nakon što su nedavno izraelski mediji saopćili da je Tel Aviv rasporedio napredne radarske sisteme u zemljama Zaljeva.

U jeku kontinuirane eskalacije između Izraela i Irana, objave u zapadnim i izraelskim medijima o operacijama protiv iranskih ciljeva i stručnjaka postale su gotovo svakodnevica, dok se reakcija Teherana svodi na to da će odgovoriti na takvo ponašanje.

Međutim, glavno pitanje koje se postavlja Teheranu i šire glasi: Zašto Iran ne odgovara na konstantne operacije na čijoj je meti?

Al Jazeera.net je postavila šest pitanja iranskim stručnjacima i istraživačima na tu temu, te o mogućnosti da Teheran u svom ratu pređe s prijetnji i onoga što se opisuje kao odgovor sigurnosnim sredstvima na otvoreni odgovor Izraelu i njegovim interesima.

Šest pitanja

Prvo pitanje: Dok se pojačava ton prijetnji i zastrašivanje na relaciji Izrael-Iran, zašto Teheran iznosi sve učestalije prijetnje, umjesto da odgovori na konstantne izraelske napade na čijoj je meti?

Hadi Afqi, strateški stručnjak i bivši iranski diplomata, smatra da je veliki sigurnosni rat između Teherana i Tel Aviva u punom jeku, koji nijednoj od ovih strana ne dozvoljava da preuzme odgovornost za operacije protiv suprotne strane. Za Al Jazeeru.net je rekao da je Iran izveo atentat na izraelskog nuklearnog naučnika kao odgovor na učestalo izraelsko gađanje iranskih ciljeva.

Optužio je izraelsku stranu za nametanje “vojne kontrole nad medijima kako bi se očuvao narušeni moral u okupacijskoj tvorevini”. Ističe da je njegova zemlja i ranije izvodila operacije unutar okupiranih palestinskih teritorija, pored stalnog prodora u tamošnji zračni prostor.

Afqi je dodao da je Iran u martu izveo raketni napad na “sjedište Mossada” u Erbilu u Iraku. Kaže kako je Revolucionarna garda preuzela odgovornost za napad koji je uslijedio kao odgovor na Tel Avivov prelazak crvenih linija prilikom napada na zračnu bazu sa iranskim dronovima na zapadu zemlje.

Prema njegovom mišljenju, Tel Aviv još uvijek nije preuzeo odgovornost ni za jednu operaciju u Iranu, a da Teheran uzvraća istom mjerom u sigurnosnom i kibernetičkom ratu s cionističkom tvorevinom. Pojašnjava da je vođa Mossadovog tima za atentate ubijen prije nekoliko dana u napadu drona koji je ciljao njegovo vozilo u gradu Erbilu.

Drugo pitanje: Može li Iran u svom sigurnosnom ratu preći na otvoreni odgovor na okupiranim palestinskim teritorijama?

Afqi je otkrio da je njegova zemlja ranije slala, preko jedne evropske države, fotografije i karte tajnih izraelskih objekata. Naglašava da je Iran, kao “strana koja je uspjela prodrijeti do neprijatelja i snimiti te fotografije s bliske udaljenosti, a ne putem satelita, sposobna prenijeti bitku na njegovu teritoriju, a to je zapravo već i učinjeno.”

Smatra da su izraelske prijetnje napadom na Teheran “bježanje od problema srljanjem naprijed”, dodajući da Sjedinjene Američke Države (SAD) ne podržavaju izraelski napad na Iran jer vrlo dobro znaju da će svaki napad na Iran zapaliti cijelu regiju, kako je rekao.

Afqi je zaključio da je “Iran u posljednjem periodu izvodio operacije na osjetljiva izraelska postrojenja, kao i kibernetičke operacije i napade na pojedine agente kao odgovor na opetovane izraelske provokacije”, dodajući da Teheran ne smatra da je potrebno preuzeti odgovornost za to.

Treće pitanje: Zašto Iran ne gađa ciljeve unutar Izraela?

Ali Bekdeli, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Shahid Beheshti, smatra da je regija na rubu velikih događaja sa zlokobnim posljedicama, te da njegova zemlja ne želi uroniti u krize koje se mogu mudro izbjeći. Ističe da Washington i Tel Aviv rade na uspostavljanju saveza uz učešće arapskih zemalja u regiji i Turske, te da Teheran ne želi nikakve napetosti koje bi mogle ubrzati formiranje ovih blokova.

Smatra da posjeta američkog predsjednika Joea Bidena Bliskom istoku u julu, tokom koje će posjetiti i Saudijsku Arabiju i okupirane palestinske teritorije, dolazi u okviru sklapanja regionalnog saveza s ciljem suprotstavljanja Iranu.

Iranski profesor smatra kako je izraelska najava raspoređivanja radarskog sistema u nekim zemljama Zaljeva, među kojima su Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein “pokazatelj da se kriza nazire na horizontu i da Iran neće ostati zaštićen od njenih posljedica.”

Četvrto pitanje: Kako se Iran nosi s eskalacijom u regiji, za koju je uglavnom odgovoran Izrael zbog svojih napada usmjerenih protiv te države?

Bekdeli smatra da nuklearni i raketni programi i takozvano ”iransko uplitanje” u regiji služe kao izgovor za nedavnu eskalaciju protiv Teherana. Dodaje da Teheran može promijeniti igru tako što će riješiti sporna pitanja sa zapadnim silama, na čelu sa SAD-om.

Naglasio je da je iransko vodstvo donijelo odluku da ne odustaje od svoje regionalne politike i vojnih kapaciteta, otkrivajući da se vode tajni, indirektni pregovori s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA) i stranama u bečkim nuklearnim pregovorima, kako bi se riješila sporna pitanja i spasio nuklearni sporazum.

Bez obzira na to što Iran i izraelska tvorevina ne pokazuju zainteresiranost da ispale prvi metak u mogućem ratu, nastavak kontinuirane eskalacije može dovesti do sveopćeg rata u regiji, zaključio je Bekdeli.

Peto pitanje: Je li Iran spreman da se suprotstavi u slučaju rata?

Prema vojnom analitičaru Mohammadu Mahdiju Yazdiju, bojazan od rata prati Iran od pobjede Iranske revolucije 1979. godine. Svoju strategiju je utemeljio na tome da vojne snage budu u stanju stalne pripravnosti kako bi se suprotstavile prijetnjama koje traju više od četiri desetljeća, kazao je.

Objasnio je da odbacuje mogućnost izbijanja sveobuhvatnog rata u ovom trenutku između Irana i Izraela, ali da opcija rata i dalje postoji. Ističe da su iranski regionalni saveznici spremni potaknuti rat na okupiranim palestinskim teritorijama u slučaju da Tel Aviv pokrene bilo kakav napad na Teheran.

Yazdi dodaje da Izrael može izvesti munjevite napade na iranska nuklearna ili vojna postrojenja, ali da neće moći okončati rat i obračunati se s nekoliko vojski na više frontova, kako je rekao, ističući da Teheran neće biti sam u bilo kakvom budućem ratu.

Iranski vojni analitičar je nastavio da je Teheran u stanju “otvoriti vrata pakla” za okupacionu tvorevinu iz neposredne blizine, ističući da je Iran neke od svojih saveznika u regiji opremio kvalitetnim oružjem koje im omogućuje da iscrpljuju kapacitete “neprijatelja” na duže razdoblje bez potrebe za direktnom intervencijom Teherana.

Šesto pitanje: Kako Teheran gleda na poziv Izraela da se formira regionalni savez protiv njega?

Yazdi smatra kako su male šanse da formiranje izraelsko-arapskog saveza protiv Irana prođe uspješno u bliskoj budućnosti. Ističe da njegova zemlja nastavlja širiti kanale komunikacije sa susjednim zemljama i da će učiniti sve što je u njenoj moći kako bi osujetila nastojanja “onih koji vrebaju islamsko jedinstvo” u regiji, kako je to opisao.

Smatra da “američko-cionistička osovina želi žrtvovati neke arapske i islamske zemlje u suprotstavljanju Iranu”.

Zaključio je da je njegova zemlja ranije više puta upozoravala da će gađati izvore prijetnje gdje god se oni nalazili, te da će bombardirati svako područje sa kojeg bude ispaljen metak prema iranskoj teritoriji.