Država puna divljih deponija: Otpad nije smeće koje nestaje čim ga bacimo

Neophodno je imati odgovarajući zakonski okvir, kojeg prati odgovarajuća infrastruktura, koju zatim mora pratiti odgovarajući kazneni režim, a svega toga – nema.

U bosanskohercegovačkim rijekama može se naći svakakvog otpada, pa i plastične stolice bačene u Unu (Fahrudin Vojić)

Problem adekvatnog odlaganja otpada u Bosni i Hercegovini ujedno je i problem sistema, u državi koja se skoro tri decenije bori sa tranzicijom i prelaskom iz starog u novi oblik uređenja. Uprkos činjenici da Evropska unija nameće sve rigoroznije zakone o upravljanju otpadom, nadležni u Bosni i Hercegovini očito ne drže mnogo do evropskih direktiva u pogledu zaštite okoliša i životne sredine.

Bilo da se radi o korištenju tehnologija koje nisu adekvatno prilagođene očuvanju i zaštiti prirode, emitiranju određenih toksičnih plinova ili ispuštanju otpadnih voda u prirodne recipijente bez adekvatne obrade, životni okoliš je potrebno zaštiti i sačuvati.

Veliki problem predstavlja i nepostojanje uređenih sanitarnih deponija za odlaganje otpada, koje ne bi imale štetnih utjecaja na okoliš, sadržavale bi vodonepropusnu foliju i sistem prikupljanja procjednih voda koje nastaju iscjeđivanjem odloženog otpada.

Zastarjeli sistem i rješenja

Prema mišljenju Milice Končar, asistentice na programu Biodiverzitet i zaštićena područja u Centru za životnu okolinu iz Banje Luke, trenutno stanje kada je u pitanju sigurno odlaganje otpada u Bosni i Hercegovini, rezultat je općeprihvaćenog odnosa prema otpadu na svim nivoima i generalno u javnosti, a to je da otpad predstavlja smeće koje nestaje čim ga bacimo, da tu nema ništa vrijedno, te da vlada mišljenje da se tako može raditi unedogled.

“Ne razmatraju se i ne govori se o posljedicama i alternativama. Pitajte bilo koga, od običnog prolaznika pa do bilo kojeg službenika na koji način, naprimjer, plastika zagađuje okolinu i koliko utiče na njih i njihovo zdravlje. Još uvijek nismo svjesni kolika je razmjera zagađenja. Što se tiče trenutnog sistema za upravljanje otpadom, on je zastario kao i rješenja, ne razmatraju se problemi u pravoj svjetlu, niti se pravilno planira”.

Dodaje kako ne postoji vizija, a to je najbitnije ako se radi na temi kao što je otpad, koja je toliko sveobuhvatna.

“Akcije čišćenja su banalnosti na kojima se zapelo i ne idemo dalje od toga. Pritom dodatno ulaganje u stari sistem kao naprimjer modernifikacija kontejnera ili lažna rješenja kao što su spalionice, još više otežavaju situaciju”, ističe Končar.

Sličnog mišljenja je i Anes Podić iz nevladine organizacije Eko akcija iz Sarajeva, koja se brine o zaštiti okoliša. Smatra kako je jedini interes vlasti na svim nivoima da se smeće ukloni iz gradskih sjedišta, a kako će ono poslije biti odloženo, to više nikoga nije briga.

“Niti nadležnih institucija, niti inspekcija koje bi trebale da ovo jada od zakona kontrolišu, a jedna od posljedica toga je da oko trećina teritorije Bosne i Hercegovine, uopće nije pokrivena organizovanim odvozom otpada. I to je glavni razlog zašto nastaju divlje deponije, ma koliko ljudi imali svijest o zaštiti okoliša”, objašnjava Podić.

Ukloniti divlje deponije

Jasmina Ibrahimpašić je profesorica na Univerzitetu u Bihaću, a uža oblast djelovanja joj je okolišna i industrijska biotehnologija. Aktivna je učesnica konferencija, simpozija, okruglih stolova i seminara iz oblasti zaštite okoliša. Kada je ova problematika u pitanju, smatra da je potrebno vršiti kontinuirani monitoring svih segmenata okoliša, odnosno svih njegovih sastavnica i djelovati u pravcu otklanjanja štetnih materija.

“Bolje je da imamo jednu sanitarnu deponiju koja je sagrađena u skladu sa pravilima i nad kojom se kontinuirani vrši nadzor, nego da imamo desetine divljih deponija gdje se ne zna ko šta odlaže i kako to radi. Razlika je u onečišćenju i zagađenju. Kada govorimo o onečišćenju ono može biti privremeno i sa manjim koncentracijama, dok zagađenje ostavlja neke trajnije posljedice i to su već ozbiljniji problemi”, objašnjava Ibrahimpašić.

Dodaje kako rješenja postoje, imamo stručnjake i akademsku zajednicu koja može da vrši kumulativna istraživanja i analize u ovoj oblasti, ali su potrebna sredstva.

“Nažalost, nadležne institucije nedovoljno komuniciraju sa akademskom zajednicom, nekako nas zaobilaze, a mi nudimo rješenja i stavljamo se na raspolaganje. Međutim, ne možemo sami, potrebna je finansijska podrška”.

Končar primjećuje da se nalazimo u veoma nezgodnom položaju. Evropska unija, koja nam je na granici, gura sve progresivnije zakone o upravljanju otpadom, koje bi u Bosni i Hercegovini trebali pratiti, ali do sada se EU-direktive vezano za otpad, sporadično spominju i veoma malo usvajaju u domaći sistem.

“Ima niz projekata koje većinom vode udruženja građana, koja rade na usavršavanju sistema na lokalnom nivou što je za svaku pohvalu. Sa druge strane, nezgodan nam je položaj jer sve negativne prakse veoma lako usvajamo i taman smo geografski pogodni da završimo kao deponija EU država koje neće da plaćaju takse na nezbrinut otpad”.

Dodaje i kako inspekcija i borba protiv korupcije nisu jača strana bosanskohercegovačkog društva, što bi trebalo da stoji kao prva linija odbrane i zaključuje da, ili ćemo se sami pokrenuti i promijeniti sistem shvatajući da je za nas, našu okolinu i naše zdravlje to najbitnije ili ćemo sami sebi zagaditi okolinu, pa će i drugima biti lakše da to rade.

Nadležnost nije na državnom nivou

Iz Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH, podsjećaju da nadležnost za upravljanje otpadom u Bosni i Hercegovini nije na državnom nivou, već na entitetskom. U slučaju Federacije BiH je podijeljena između Federacije, kantona i općina, pri čemu je Federalno ministarstvo okoliša i turizma zaduženo za donošenje federalnih propisa, strategije i planova, te je provođenje istih dužno pratiti.

Prema Zakonu o upravljanju otpadom za sve općinske nesanitarne deponije koje se koriste za odlaganje otpada je trebao biti napravljen plan prilagođavanja u roku od šest mjeseci od donošenja propisa, koji je odobravalo Federalno ministarstvo okoliša i turizma, te bi se odobreni plan morao sprovesti u djelo u roku od tri godine od odobrenja.

“Ukoliko se plan ne odobri ili se odobreni plan ne provede, rok za zatvaranje deponije je četiri godine. Obzirom da ove odredbe u Zakonu o upravljanju otpadom datiraju još iz 2003. godine, sve općinske deponije koje nisu dobile odobrenje za plan prilagođavanja i koje ga nisu provele u djelo su trebale biti zatvorene, ali nažalost nisu”, navode iz Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH.

Jedan od razloga je, kažu, nepostojanje struktura koje su trebale zamijeniti postojeće nesanitarne deponije sa novim sanitarnim deponijama, odnosno centrima za upravljanje otpadom koje prati i ostala infrastruktura zelenih otoka, reciklažnih dvorišta, postrojenja za preradu otpada i sl., a koje su trebale biti regionalnog tipa.

Kuda ide novac i gdje je rješenje

Podić primjećuje da Fond za zaštitu okoliša Federacije BiH ima više novca od Fonda za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost Republike Srpske, jer se uglavnom puni doprinosima građana, a novac prikuplja kroz razne naknade, tako da na godišnje nivou prikupe oko 30 miliona konvertibilnih maraka (oko 15 miliona eura), ali je korist od toga mala.

“Dio toga odmah se vrati kantonima, ostatak Fond raspisuje konkurse gdje je opet nekakva regionalna zastupljenost i svašta se tu finansira, tako da je praktična koristi jako mala. Fond u Republici Srpskoj ima puno manje novca, od tri do pet miliona konvertibilnih maraka i tu se nešto novca troši za projekte vezane za vode i razdvajanje otpada, s tim da na način na koji se to radi, mi nikada nećemo riješiti taj problem”, ističe Podić.

Dodaje kako je neophodno imati odgovarajući zakonski okvir, kojeg prati odgovarajuća infrastruktura, koju zatim mora pratiti odgovarajući kazneni režim.

Iz Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH pojašnjavaju, kako se naknade prikupljaju po osnovu Pravilnika o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom i Pravilnika o upravljanju otpadom od električnih i elektronskih proizvoda, i to samo za one obveznike koji nisu potpisali ugovor sa operaterima sistema, te da je putem ovih naknada u periodu od 2013. do 2020. godine prikupljeno 4.218.168 konvertibilnih maraka (2,2 miliona eura).

“Ukupno odobrena sredstva za ulaganje u oblast upravljanja otpadom za period 2013-2020. godine iznosila su 8.829.400 konvertibilnih maraka (4,5 miliona eura). Uvjeti učešća na javnom konkursu Fonda su jasno definisani, gdje je omogućeno učešće općina, kantona, javnih i privatnih komunalnih preduzeća, kao i privrednih društava koja se bave sakupljanjem i reciklažom otpada. Odaziv je obično veliki i to svih vrsta korisnika, najviše općina i komunalnih preduzeća”, pojašnjavaju iz Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH i dodaju kako su to uglavnom projekti uspostave zelenih otoka, nabavke kanti i kontejnera, te nabavke vozila za prikupljanje otpada.

Najbolje rješenje ono koje (ni)je najjeftinije

Ističu da je za uređenje vrlo kompleksne oblasti upravljanja otpadom, potrebno jasno strateško opredjeljenje države, odnosno entiteta, gdje će svaki nivo vlasti bez izuzetka imati i ispunjavati zaduženja i obaveze.

“S obzirom da je kod nas, nažalost, najbolje rješenje ono koje je najjeftinije, a besplatno odlaganje na nesanitarne općinske deponije je najjeftinije, potrebno je hitno promijeniti takvu situaciju, da li nepopularnim zatvaranjem deponija koje ne ispunjavaju uvjete sanitarnog odlaganja, ili još nepopularnijom mjerom uvođenja posebne naknade za odlaganje svake tone otpada na nesanitarno odlagalište”, pojašnjavaju u Fondu.

Na taj način bi se, kažu, poskupilo odlaganje otpada, što bi uzročno-posljedično vodilo k smanjenju količine otpada koji se odlaže, što bi podrazumijevalo i uvođenje naplata po produkovanoj količini mješanog otpada, a posljedica bi bila odvajanje otpada na mjestu nastanka radi smanjenja iznosa naknade koju je potrebno platiti.

“Mjera ‘zagađivač plaća’ je u svim zemljama jedna od ključnih, uz koju mora da ide stalno jačanje svijesti stanovništva o potrebi smanjenja proizvodnje otpada, a zatim i njegovog odvajanja, kao i jačanje i podrška razvoju reciklažne privrede koja je pokretač razvoja cirkularne ekonomije koja je kod nas tek u začetku”, ističu u Fondu.

Izvor: Al Jazeera