Prelec: Pritisak Zapada na Srbiju ograničen zbog Vučićevog utjecaja na Dodika

Srbija će nastaviti odgađati odluku o uvođenju sankcija Rusiji dok god to bude izvedivo, a ako ih nametne vjerovatno će te sankcije biti odabrane, budući da je pritisak Zapada na Srbiju moderiran potrebom da se računa na Aleksandra Vučića u stabilizaciji regije – posebno u pogledu secesionističkih prijetnji Milorada Dodika u Bosni i Hercegovini, ističe u razgovoru za Al Jazeeru Tena Prelec, istraživačica u odjelu za politiku i međunarodne odnose na Oxford Univerzitetu i saradnica Centra za Napredne Studije o Jugoistočnoj Europi (CAS SEE) na Univerzitetu u Rijeci.

Smatra da bi prijetnja da se zaustave njemačke investicije u Srbiji bila značajna u pritisku na Beograd da uvede sankcije.

S druge strane, Prelec vjeruje da će se pokušaji destabilizacije u BiH nastaviti te da će se Dodik uskoro sresti sa Putinom, ali, dodaje, za sada ne vidi šansu za konflikt ili secesiju.

Ističe da je lako moguće da Rusija neće dati saglasnost u UN-u u novembru da se produži mandat EUFOR-a zbog čega će, dodaje, EU i Zapad morati da nađu drugi format za produženi angažman u BiH sa sigurnosnog aspekta.

U razgovoru za Al Jazeeru, Prelec je također govorila o sukobu hrvatskog premijera i predsjednika, te američkim sankcijama zvaničnicima u BiH.

• Njemački kancelar Olaf Scholz napravio je balkansku turneju. Šta se može očekivati od ove posjete, prvenstveno Srbiji? 

Tri glavne teme razgovora – sankcije protiv Rusije, Kosovo i Berlinski proces.

Prvo, sankcije: Scholz ponavlja poruku drugih njemačkih političara koji su isto tako pokušali ‘pritisnuti’ Vučića na temi sankcija. Smatram da je jedini učinkovit način u tom smislu fokus na ekonomiju. Pitanje je koliko će ekonomska alternativa koja Njemačka nudi biti dovoljna. Prijetnja da se zaustave njemačke investicije u Srbiji, ukoliko je osnovana, mogla bi biti značajna.

Drugo, dijalog s Prištinom. bliži se sastanak pregovarača u sredini mjeseca, kada će se razgovarati o nekoliko mogućih dogovora. Tema energetike je posebno važna, mogao bi to biti prvi mali pomak u dugom periodu.

Treće, Berlinski proces. Scholz želi osigurati da se Berlinski proces nastavi i da on ostane pod Njemačkom, da ne bude preuzet sa strane Evropske komisije, zbog neslaganja sa mađarskim komesarom zaduženim za proširenje, Oliverom Varhelyijem. Pri tom, bit će jako zanimjivo vidjeti da li će Scholz pristati da se inicijativa ‘Otvoreni Balkan’ uvede pod Berlinski proces. Do sada, to nije izgledala kao mogućnost, jer se Otvoreni Balkan više nego djelomično preklapa sa inicijativama pokrenutim u okviru tog procesa.

Međutim, samit ‘Otvoreni Balkan’ u Ohridu je imao dobar odziv: Crna Gora i BiH su prvi put sudjelovale na tom sastanku. Samo se Kosovo još uvijek žestoko protivi. Inkluzija ‘Otvorenog Balkana’ u Berlinski proces bi bila pobjeda za Vučića, koji je tu inicijativu pokrenuo, pa bi to mogao biti dio pregovora među Njemačke i Vučića.

• Da li otkazivanje posjete Lavrova zapravo odgovara Srbiji i Aleksandru Vučiću koji su pod pritiskom Zapada zbog svog odnosa sa Rusijom?

Da. Nema mnogo mjesta u Europi gdje Lavrov može očekivati da će biti blagonaklono dočekan: Beograd je jedan od njih. Vjerujem da je posjetu pokrenuo sam Lavrov, a ne Srbija, koja pokušava održati ravnotežu obećavajući sankcije, a izbjegavajući prekid odnosa s Moskvom. Otkazivanje stoga dobro odgovara Vučiću. Ta epizoda također naglašava svojevrsnu izolaciju Srbije u regiji, jer je većina drugih zemalja – s djelomičnim izuzetkom Bosne i Hercegovine – zauzela čvrst stav prema Rusiji.

• Koliko dugo će ovakvu politiku Beograd uopće moći voditi? Da li će se formiranje vlasti odužiti koliko god je moguće zbog pitanja uvođenja sankcija Rusiji? Šta očekivati s obzirom i na gasni aranžman koji je Vučić napravio sa Putinom?

Aleksandar Vučić će nastaviti odgađati odluku o uvođenju sankcija Rusiji dok god to bude izvedivo. Ako ih ipak nametne, vjerojatno će biti odabrane, budući da je pritisak Zapada na Srbiju moderiran potrebom da se računa na Vučića u stabilizaciji regije – posebno u pogledu secesionističkih prijetnji Milorada Dodika u Bosni i Hercegovini. Stabilitokracija, naime, privilegiranje stabilnosti nad demokratskim vrijednostima i vladavinom prava, vratila se na velika vrata (to vidimo i u Crnoj Gori, djelomičnom rehabilitacijom Mila Đukanovića). Odugovlačenje formiranja vlade Vučiću dobro odgovara da produži neopredjeljenost.

• Na posljednjoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske obratio se i ruski ambasador koji je još jednom zaprijetio da će Rusija problematizirati potencijalno članstvo Bosne i Hercegovine u političkim i vojnim savezima. Kako vidite ovakvo rusko djelovanje u BiH, pogotovo u entitetu RS? 

Zabrinjavajuće. Pokušaji destabilizacije će se svakako nastaviti. Dodik je vrlo blizak Putinu i uskoro putuje u S. Petersburg na susret s njim. Međutim, za sad ne vidim velike šanse za konflikt ili secesiju na vidiku. Uloga Rusije u BiH će opet biti važna na jesen: u studenom završava mandat EUFOR-a, i suglasnost Rusije je potrebna da se mandat produži. Lako je moguće da ta suglasnost neće biti data, u kojem slučaju će pasti na EU i na Zapad da nađu drugi format za produženi angažman u BiH sa sigurnosnog aspekta (što mislim da će se desiti).

• S druge strane, kako vidite trenutno američko djelovanje u BiH? Ovih dana SAD je opet uveo sankcije pojedinim bh. zvaničnicima. 

Prije rata u Ukrajini, nova američka administracija je bila vrlo aktivna u borbi protiv korupcije na Balkanu, pa tako i u BiH. Smatram da je taj otvoren način komuniciranja i djelovanja vrlo potreban da se promjene paradigme u regiji. Međutim, kao što sam ranije spomenula, rat u Ukrajini je promjenio prioritete i sada se opet gleda na Balkan kao zonu koju se primarno treba ‘stabilizirati’.

Sukladno s time, i fokus sankcija se malo promjenio. Ipak, mislim da je to većinom hrabar i pozitivan potez. Dok ekonomske sankcije protiv cijele zemlje nemaju uvijek pozitivan efekt, smatram da su individualne sankcije protiv zvaničnika koji krše ljudska prava i koji su umiješani u međunarodnu korupciju dobro i efikasno oružje, i isto tako svojevrsni moralni imperativ.

• Kako komentirate sukob Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića, odnosno to što u fokus svog konflikta stavljaju i položaj Hrvata u BiH? Milanovićev prijedlog da Hrvatska prijem Švedske i Finske u NATO treba uvjetovati izmjenama Izbornog zakona BiH naišao je na oštre osude evropskih zvaničnika. Plenković je čak rekao da Milanović radi po nečijem “radnom nalogu” ili je “korisna budala Moskve”.

Milanović zauzima kontroverzne stavove zbog unutarnjo-političkih kalkulacija. Čim nađe ‘nišu’ koju može iskoristiti da omalovaži vladu i predstavi sebe kao šampiona naroda, on to i napravi. On je jedan od najistaknutijih primjera populizma u modernoj hrvatskoj politici – takmiči se sa pokojnim Bandićem za zlatnu medalju u tome.

Predstavljajući se kao pojedinac iznad političkih podjela, Milanović se sve više svrstava u desnu stranu političkog spektra. Recimo, pridružio se Mostu u kritiziranju vlade zbog mjera tijekom pandemije COVID-19. Nastavit će suradnju s desnim oporbenim strankama, s pogledom uprtim u sljedeću kampanju za predsjedničke izbore 2024. To će mu pomoći da se pozicionira kao njihov neformalni vođa, dok će smatrati da će biti u stanju zadržati dio glasova ljevice zbog protivljenja HDZ-u.