‘Ubit ću se’: Očaj izbjeglica koje iz Britanije deportuju u Ruandu

Imena označena zvjezdicom promijenjena su radi zaštite identiteta.

Izbjeglice koje su zatočene u Velikoj Britaniji i određene za deportaciju u Ruandu kazale su Al Jazeeri da su u štrajku glađu dok se bore sa ozbiljnim mentalnim zdravstvenim problemima. Jedan od njih priznaje i da razmišlja o samoubistvu.

Velika Britanija najavila je kontroverzni plan da prebaci tražitelje azila u ovu afričku zemlju u aprilu. Prvi let kojim će ih deportovati zakazan je za 14. juni.

Ahmed* iz Sirije kaže da je pobjegao iz ratom razorene države nakon odbijanja da se pridruži vojsci i stigao u Veliku Britaniju bez dokumenata. On će biti deportovan prvim letom.

„Pobjegao sam i došao u Veliku Britaniju preko balkanskih zemalja“, telefonom je Al Jazeeri kazao ovaj 20-godišnjak u Imigracionom centru Colnbrook smještenom blizu aerodroma Heathrow.

„Nažalost, 20. maja, Ministarstvo unutrašnjih poslova obavijestilo me o ovoj odluci i uručilo mi je kartu za Ruandu.“

Kazao je da štrajkuje glađu u znak protesta protiv ovog poteza i da ne razumije zašto ga šalju u Ruandu, uzimajući u obzir jezičke i kulturološke razlike.

„Ne vidim zašto bih trebao ići u državu u Africi gdje nemam rođake i porodicu. Ne poznajem ljude tamo. Odbit ću da idem, ali ako britanska vlada bude insistirala na mojoj deportaciji u Kigali i prisili me da uđem u avion, oduzet ću sebi život.“

Ferhad*, 23-godišnji kurdski izbjeglica iz Irana koji boravi u istom centru, kaže da su izgledi za deportaciju posebno turobni kada se uporede sa evropskom dobrodošlicom za ukrajinske izbjeglice.

Sada, kada čuje avion kako nadlijeće centar, osjeti nervozu. I on je u štrajku glađu i raspoređen za let 14. juna.

„Kada je počeo rat u Ukrajini, svi Ukrajinci su dočekani s dobrodošlicom i bolje su tretirani“, kazao je on. „Mi smo svi izbjeglice, pa ne razumijem zašto mene prebacuju u Ruandu kada Ukrajince spremno dočekuju, nude im bolji život, utočište i sve što im je potrebno.“

„Svi smo ljudi, bez obzira na porijeklo. Ubijte me ili pustite neka me Iran ubije, umjesto što me šaljete u Ruandu.“

Multimilionski sporazum o premještanju izbjeglica

Al Jazeera je razgovarala sa 15 zatvorenika u Colnbrooku, gdje je više od 60 ljudi raspoređeno za deportaciju u Ruandu. Smatra se da ih više drže u drugim centrima blizu Londona.

Al Jazeera je kontaktirala Ministarstvo unutrašnjih poslova da pita koliko je ukupno ljudi predviđeno za deportaciju, ali glasnogovornik je odbio komentarisati.

Tražitelji azila iz Afrike također su među grupom zatvorenika s kojima je ovaj reporter razgovarao.

Asim*, 25-godišnjak iz Sudana koji je početkom maja preko Francuske stigao čamcem u Veliku Britaniju, kaže kako je rizikovao život putujući kroz Libiju i preko Sredozemnog mora da dođe do Velike Britanije. Ali nekoliko dana kasnije, 17. maja, „uručena mi je odluka o slanju u Ruandu“, kazao je telefonom iz Colnbrooka.

„Pobjegao sam iz Darfura zbog sukoba. Oteti me i poslati u Ruandu kosi se s osnovnim ljudskim pravima i u znak protesta – štrajkujem glađu.“

Britanska ministrica unutrašnjih poslova Priti Patel, koja je potpisala multimilionski sporazum o premještanju izbjeglica u Kigali u Ruandi, hvalila je ovaj aranžman kao efikasan način da se procesira rastući broj ilegalnih migranata.

Također tvrdi i da će to spriječiti trgovinu ljudima i smanjiti broj poginulih u Engleskom kanalu, morskom prolazu između Francuske i južne Engleske, gdje su mnogi izgubili život pokušavajući doći do Velike Britanije u nesigurnim čamcima.

Dok je većina imigranata koje deportuju potrošila hiljade dolara na svoja putovanja, uvođenje Zakona o državljanstvu i granicama u Velikoj Britaniji u aprilu dozvoljava vladi da prebaci iregularne migrante u treću „sigurnu“ državu.

Između 20 i 60 posto onih koji su u pritvoru u Colnbrooku je sa Bliskog istoka.

‘Neetična deportacija’

Grupe za ljudska prava i opozicioni političari su kazali kako je u tom slučaju deportacija neetična.

Dokumenti koje je izdalo Ministarstvo unutrašnjih poslova i koje su neke izbjeglice primile, a koje je Al Jazeera vidjela, datirani su na 1. juni i kažu da se pojedinci ne mogu žaliti na odluku da ih se pošalje u Ruandu 14. juna.

Dok opisuju uznemirujuću atmosferu, zatvorenici također govore o upitnim uslovima.

Tvrde da su im čuvari u centru oduzeli pametne telefone po dolasku i dali im mobitele koji nemaju pristup internetu. Jedan musliman, koji je zatvoren u centru, kaže kako nije siguran da je hrana koju služe tamo halal.

„Slušamo tragične priče o ozbiljnom utjecaju na mentalno zdravlje, sa izvještajima o samoozljeđivanju“, kazao je Enver Solomon, šef organizacije Izbjegličko vijeće, sa sjedištem u Velikoj Britaniji, o informacijama koje je njegova organizacija dobila od zatvorenika. „Zabrinuti smo da vlada ne vidi lica iza slučajeva i da bi trebala raditi znatno više na izvršavanju svoje obaveze brige o ranjivim kategorijama ljudi.“

Glasnogovornik Ministarstva unutrašnjih poslova odgovorio je na ove tvrdnje, rekavši da su zatvorenici imali priliku kontaktirati svoje pravne zastupnike telefonom, e-mailom i videopozivom – kao i da su dobili 30 minuta besplatnog savjetovanja kroz projekt pravne pomoći.

Glasnogovornik je također rekao da zatvorenici dobijaju tri kvalitetna obroka dnevno koji su u skladu sa vjerskim, prehrambenim, kulturološkim i medicinskim potrebama.