Dan poslije ‘Bijelih traka’: Veća stranačka nego etnička podijeljenost
Aktivisti svakodnevno pokazuju da je pomirenje i suočavanje sa ratnom prošlošću jedini mogući ispravan put; ipak sve još uvijek blokira politika, tvrde Prijedorčani.
Poslije obilježavanja 30. godišnjice od početka masovnih zločina Prijedorčani se vraćaju svojim rutinama: manje-više zajedničkom životu svih stanovnika u toj sredini bez obzira na etničku pripadnost i opterećeni istim problemima – teškom ekonomskom krizom, lošim zdravstvenim i obrazovnom sistemom.
Edin Ramulić, prijedorski aktivista koristio je formulaciju “veća stranačka, a ne etnička podijeljenost”, opisujući današnji život u Prijedoru, u kojem je na vlasti Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika, u koaliciji sa manjim strankama, poput Demokratske fronte (DF), upozoravajući na problem pristupa javnom novcu ili zaposlenju u javnom sektoru za sve koji ne podržavaju vladajuće partije.
“I prijedorski Srbi koji nisu bliski strankama također imaju drugačiji tretman od onih koji podržavaju vlast”, rekao je Ramulić. Isti problem opterećuje povratnike Bošnjake i Hrvate.
Krvava mrlja Prijedora
Svake godine u Prijedoru se 31. maj obilježava kao podsjetnik na krvavu mrlju tog grada na sjeverozapadu Bosne, kada su 1992. godine vlasti bosanskih Srba izdale naredbu preko lokalnog radija da sve nesrpsko stanovništvo, uglavnom Bošnjaci i Hrvati, obilježe svoje kuće bijelim čaršafima, a da u slučaju izlaska iz kuća stave bijele trake oko ruke. Većina označenih Prijedorčana poslije je odvedena u logore ili su ubijeni na kućnom pragu. Prema dostupnim podacima, ubijeno je ili se još uvijek vode kao nastali 3.176 Prijedorčana.
Za zločine počinjene na području Prijedora Međunarodni sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Haagu osudio je 11 osoba, dok je Sud Bosne i Hercegovine izrekao četiri presude za te zločine.
Od prijeratnih gotovo 50.000 Bošnjaka u Prijedor ih se dosad vratilo nešto više od 29.000. Od 6.300 Hrvata, koliko ih je živjelo prije rata, u tom ih gradu sada živi oko 1.700, dok se broj Srba sa oko 47.500, prema popsu iz 1991. godine povećao na 55.800, prema popisu iz 2013. godine.
Aktivisti brišu etniče granice
Lokalni aktivisti proteklih godina pomogli su da etničke barijere među stanovnicima Prijedora budu sve manje; organizirane su brojne mirovne konferencije, a aktivisti svakodnevno vlastitim primjerima pokazuju da je pomirenje i suočavanje sa ratnom prošlošću jedini mogući ispravan put.
“Glavnu riječ u suočavanju sa ratnom prošlošću u kojima su stradali Bošnjaci, Hrvati i ostali danas vode mladi Srbi”, rekao je Ramulić Al Jazeeri.
Ipak, prema Ramuliću, potpuno suočavanje sa ratnom prošlošću otežava politika, jer građanima ne nudi zdrav pristup ratnoj prošlosti, već narativ koji postiže suprotne efekte. Pokušaj održavanja jakih etničkih podjela u Bosni i Hercegovini sprječava potrebno pomirenje.
Za razliku do ranijih godina, lokalna policija zabranila je ovogodišnji marš preživjelih žrtava i njihovih porodica kroz glavnu prijedorsku ulicu; dozvoljeno je tek jednosatno okupljanje na Trgu majora Zorana Karlice.
Na isti dan kada su se komemorirale prijedorske žrtve, lokalna desničarska udruženja proslavljala su dan “oslobađanja” i “odbrane” grada, ali i najavili obilježavanje rođendana Viktora Orbana, ikone evropske desnice, te Željka Mitrovića, vlasnika beogradskog Pinka.
“Najveći broj zločina u Prijedoru su počinili pripadnici prijedorske policije”, rekao je Ramulić, objašnjavajuću moguće protivljenje prijedorske policije maršu mirovnih aktivista.
“I dalje postoji taj ogroman problem sa ratnim zločinima […] policija ih se još nije odrekla”, rekao je Ramulić.
Prema Ramuliću, pomirenje koje grade aktivisti nije samo problem srpskoj, već očito i nekim bošnjačkim političarima.
Tokom obilježavanja Dana bijelih traka nije dozvoljeno da javno govori premijer bosanskohercegovačkog entiteta Federacija BiH Fadil Novalić, koji dolazi iz vladajuće bošnjačke političke partije Stranke demokratske akacije (SDA).
“Ne razumijem kako se neke stranke mogu zvati probosanske, ako se bore samo za interese jednog naroda”, rekao je Ramulić. “To nije u duhu bosanskohercegovačkog društva”.
Branko Ćulibrk, nosilac inicijative Jer me se tiče, koja organizira sjećanje na ubijene Prijedorčane, ipak je optimističan. On je rekao da zabranu mirovnog marša u Prijedoru vidi kao neku vrstu poruke da vlast nije imuna na rad aktivista.
“Vidim to kao neku vrstu perspektive da se mi na neki način pomjeramo […] negdje ipak vraćam nadu da to jeste korak ka budućnosti”, rekao je Ćulibrk.