Jens Woelk: Pretjerana institucionalizacija etničke pripadnosti na Balkanu

„Međunarodna zajednica mora se jasno zalagati za prava i načela u pluralističkoj demokratiji, reagirajući odmah i efikasno na svaku prijetnju onih koji su izloženi riziku. Međutim, ostvarivanje demokratske i pravedne države je zadatak političara i ljudi u Bosni i Hercegovini, jer se ona ne može stvarati izvana“, kaže Jens Woelk, redovni profesor uporednog ustavnog prava na Univerzitetu u Trentu (Italija), na Pravnom fakultetu i Interdisciplinarnoj školi za međunarodne studije. Nakon što je doktorirao pravne nauke na Univerzitetu u Regensburgu (Njemačka), u periodu od 1994. do 2000. godine radio je u Eurac Research u Bolzanu (Italija).

Njegovi istraživački interesi obuhvataju federalizam/regionalizam, uporedno ustavno pravo i pravo Evropske unije, prava manjina i procese ustavne transformacije u jugoistočnoj Evropi. Na Zapadnom Balkanu, učestvovao je u raznim projektima i misijama kao ekspert za Evropsku uniju i Vijeće Evrope, a u periodu od 2018. do 2019. godine bio je viši međunarodni pravni ekspert za pitanja evropskih integracija u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine.

• Kako iz ugla profesora ustavnog prava gledate na sadašnji Ustav Bosne i Hercegovine, koje su njegove prednosti i mane?

– Najveća je prednost to što je Ustav osigurao temelj za 25 godina zajedničkog života garantirajući prava građana i grupa (konstitutivnih naroda). Jedan nedostatak je što nije zamišljen i smatran kao privremeni ili kao prvi korak u tranziciji. Umjesto toga, njegova kruta interpretacija bez volje da funkcionira i pretjerana institucionalizacija etničke pripadnosti su učvrstili podjele u korist nekih stranaka, često na štetu pojedinaca i njihovih prava te funkcionalnosti ili pružanja usluga. Još jedan nedostatak je što se Ustav ne doživljava kao bosanski.

• Kakvi su efekti Dejtonskog mirovnog sporazuma na današnju Bosnu i Hercegovinu, je li taj Sporazum sada postao prepreka napretku zemlje?

– Sporazumom se osigurava legitimitet za državu, uključujući priznanje od strane njenih susjeda. Strašni rat u Ukrajini treba da nas podsjeti da je mir neophodan uslov za vladavinu prava, efektivnu garanciju prava i funkcionalnu demokratiju koju smatramo temeljima pluralističkog, modernog društva. Ustav, zasnovan na sporazumu i njegovom dijelu, danas bi trebao bolje odražavati da je prošlo 27 godina od rata i da je puna integracija u Evropsku uniju cilj za sve ljude koji žive u Bosni i Hercegovini. Svaka promjena bi trebala početi odatle. Samo očuvanje statusa quo koji služi sadašnjim interesima vlasti neće na kraju učiniti zemlju stabilnom i održivom. I svakako nije za život građana, što pokazuje i stopa emigracije.

• Kakva je odgovornost međunarodne zajednice za stanje u Bosni i Hercegovini?

– Razgovarajmo o današnjoj situaciji, a ne o prošlosti (za koju bi odgovor mogao biti drugačiji). Danas je prije svega interes Bosne i Hercegovine i zadaća svih njenih funkcionera i političara da poboljšaju uslove života i šanse svih građana. Međunarodna zajednica mora se jasno zalagati za prava i načela u pluralističkoj demokratiji, reagirajući odmah i efikasno na svaku prijetnju onih koji su izloženi riziku. Međutim, ostvarivanje demokratske i pravedne države je zadatak političara i ljudi u Bosni i Hercegovini, jer se ona ne može stvarati izvana.

• Kako komentirate učestale blokade institucija države Bosne i Hercegovine, posebno od strane pojedinih političara iz entiteta Republika Srpska?

– Federalizam je sistem koji dopušta značajnu autonomiju subnacionalnim entitetima (samoupravljanje), jer ti entiteti jesu i djeluju u isto vrijeme kao dio sistema (zajednička vladavina): kombinacija autonomije i integracije. Dakle, (samo)koordinacija i saradnja su od suštinskog značaja, ali oni očigledno nedostaju u Bosni i Hercegovini. Hrvatski političari i političari iz entiteta Republika Srpska znaju da svojim ponašanjem i blokadama nanose štetu cijeloj državi, ali vjerojatno čak ni ne povećavaju bogatstvo niti stvaraju bolje usluge. Građani treba da se kritički zapitaju na koji način će takvo ponašanje, odnosno blokiranje stvari bez predlaganja izvodljivih rješenja, zapravo poboljšati njihove životne uslove, garantirati njihova prava ili im pružiti bolje usluge.

• Radili ste kao viši međunarodni pravni ekspert za pitanja evropskih integracija u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine. Kakvo je stanje pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini?

– Postoji mnogo kvalifikovanih, dobro obučenih i motivisanih sudija i tužilaca, kao i tehničkih sredstava. Ali uticaj politike i medija je i dalje problem i do sada nije mnogo istaknutih ljudi, uključujući političare, optuženo ili osuđeno, što je u suprotnosti sa široko percipiranom korupcijom. Ali nekažnjivost dovodi do gorih zločina i narušava povjerenje u pravosudne institucije i njihov kapacitet ili volju za suprotstavljanje kriminalu.

• Izborna reforma ostaje tema u zemlji. Šta je potrebno da se eliminira diskriminacija na svim nivoima vlasti?

– Implementacija prakse Evropskog suda za ljudska prava (Sejdić-Finci i drugi) kroz (postepeno) smanjenje etničkog faktora, a ne njegovo jačanje ili dalje širenje.

• Da li je koncept jedan čovjek, jedan glas rješenje za izborni sistem u Bosni i Hercegovini?

– To bi svakako trebalo da bude osnova, kao u svim demokratijama. Ključno je da ljudi imaju slobodu da glasaju za koga žele i da se mogu slobodno kandidirati na izborima. Zastupljenost grupa u skupštinama može biti dodatno zagarantovana, ali to se može postići nakon glasanja kroz mehanizme poput odvojenih glasova ili veta na neka specifična, „vitalna“ pitanja koja bi, međutim, trebalo definisati i ograničiti na nekoliko osnovnih pitanja.

• Hoće li rat u Ukrajini ubrzati integraciju zemalja Zapadnog Balkana u Evropsku uniju?

– To prije svega može vratiti politički interes u zemljama Zapadnog Balkana i veći politički angažman Evropske unije i država članica, ne prepuštajući regiju ruskom uticaju ili drugim akterima. Nedavne posjete kao i izjave obećavaju, na primjer, njemačke ministrice vanjskih poslova Annalene Baerbock kao i kancelara Olafa Scholza. Evropska unija će vjerovatno sada biti bolja jer ne smije prepustiti regiju ruskom uticaju ili drugim akterima. Za razliku od njih, samo Evropska unija ima konstruktivnu ulogu pomažući u izgradnji funkcionalne države i ekonomskom razvoju. Međutim, zemlje se moraju pripremiti za pristupanje. Bez funkcionalnog sistema nijedna država ne može postati članica, a to je jasno navedeno u mišljenju Evropske komisije iz maja 2019. godine. Sama Evropska unija također može reformisati svoj institucionalni sistem kao reakciju na pandemiju („Next Generation EU“ može postati trajni instrument) kao i na rat (istinski evropski odbrambeni sistem, komplementaran NATO-u) što bi, naravno, također imalo uticaja na politike proširenja.

• S vaše pozicije, kao osobe koja se toliko dugo bavi regijom Zapadnog Balkana, šta vidite kao ključne probleme i stvari koje treba riješiti?

– Zarobljavanje države i korupcija, demokratsko nazadovanje i prekomjerna institucionalizacija etničke pripadnosti zajedno sa sveprisutnim sistemom pokroviteljstva su ključne prepreke. Konstruktivan rad za opće dobro i poboljšanje položaja svih građana treba biti (doći) u fokus politike i javne debate. Na Zapadnom Balkanu ima toliko potencijala. Političare birači trebaju procijeniti da li stvarno doprinose poboljšanju situacije konkretno, a ne svojom retorikom da (navodno) brane ovu ili onu grupu.