Kako ukrajinskoj djeci objasniti zašto su morali napustiti kuću

Više od 5,5 miliona žena i djece napustilo je Ukrajinu od 24. februara, podaci su UNHCR-a; put za izbjeglice je opasan i fizički naporan, ali i ostavlja velike posljedice na djecu.

Manja djeca uglavnom nisu svjesna šta se dešava, pa se stariji trude da im putovanje predstave kao novu avanturu, piše autorica (Vanja Stokić / Ustupljeno Al Jazeeri)

Veliki broj izbjeglica dolazi sa istoka Ukrajine. Njihov put do granice Evropske unije trajao je nekoliko dana. Jedan od najvećih graničnih prelaza je Medyka u Poljskoj, gdje izbjeglice pješke ulaze u zonu Evropske unije. Većinom se radi o majkama koje putuju sa djecom, dok je očevima zabranjeno da napuštaju zemlju.

Na njihovom putu se susreću sa različitim preprekama i opasnostima. Postoji rizik od razdvajanja porodica, ali i upadanja u mrežu trgovaca ljudima.

(Vanja Stokić / Ustupljeno Al Jazeeri)

“Neka djeca čak putuju sama, bez pratnje. Jako je važno da se svi oni registruju i da dobiju adekvatnu podršku i pomoć. Mnoga djeca su prošla kroz traumatične okolnosti i potrebna im je specijalizovana pomoć. Osim toga, oni napuštaju svoje domove i školovanje, što je dodatna otežavajuća okolnost za njih. Na putu ih vrebaju različite opasnosti. Između ostalih, tu je opasnost od trgovine ljudima i nasilja”, govori Shabia Mantoo, portparolka UNHCR-a.

Majke djeci govore da idu na izlet

Manja djeca uglavnom nisu svjesna šta se dešava. Stariji članovi porodice se trude da im putovanje predstave kao novu avanturu.

“Susretala sam porodice gdje su majke govorile djeci da idu na izlet, kako bi to lakše podnijeli. To se može raditi sa mlađom, ali ne i starijom djecom”, prepričava jedna od volonterki na prelazu Medyka.

(Ustupljeno Al Jazeeri)

Prostor oko nas djeluje kao festival ili vašar. Izbjeglice dočekuju kostimirani volonteri, koji djeci dijele slatkiše i igračke. Svi su ljubazni i žele da pomognu. Dijeli se hrana, odjeća, lijekovi, kartice za telefon… Postavljeni su šatori u kojima porodice mogu da se odmore, presvuku ili nahrane djecu. Velika pažnja posvećuje se mališanima i njihovoj razonodi. Upravo to doprinosi smanjenju stresa i njihovom lakšem prihvatanju putovanja.

“Izuzetno je stresno biti dijete u izbjeglištvu. Ljudi daju sve od sebe da im olakšaju njihov put. Rad civilnog sektora i volontera na ovom području je zaista značajan. Vodi se računa o djeci, svjesni su da im je potrebna posebna pažnja”, objašnjava Shabia Mantoo.

(Ustupljeno Al Jazeeri)

Oko nas cirkulišu porodice. Mnogo je djece, svih uzrasta. Jedna žena nam govori da se porodila prije osam dana i pokazuje bebu u nosiljci. Na put je krenula sa sestrom i njenom djecom.

“Dobro sam. I beba i ja smo u redu”, govori nam kratko, dok žuri ka autobusima koji će je prevesti u prvi prihvatni centar za izbjeglice.

‘Ne razumiju šta se dešava’

Trik koji djeluje kod mlađe djece nema efekta na one starije. Njima se izbjeglištvo ne može predstaviti kao svojevoljno putovanje. Upoznajemo Roksanu iz Kijeva, dok čeka prevoz sa svoja dva sina od osam i 10 godina. Kaže da oni znaju da se rat dešava, ali ne mogu u potpunosti da shvate situaciju.

“Srećom, napustili smo Kijev prvog dana pa je za njih rat samo sirena. Trudim se da im ne govorim mnogo. Znaju da je rat i da je vojska oko nas, ali ne razumiju šta se zaista dešava”, objašnjava nam.

(Ustupljeno Al Jazeeri)

Dok razgovaramo sa majkom, dječaci se zanimaju bojankama i flomasterima. Ušuškani su u dekice. Ipak, motre na nas. Otac je ostao u Ukrajini.

“Često pričaju o tome šta im nedostaje. Pominju igračke i knjige, a ja ih pokušavam ubijediti da ćemo se vratiti jednog dana. Pitali su me šta će se desiti ako se nikad ne vratimo kući. Odgovorila sam da smo barem bezbjedni”, iskrena je Roksana.

Plan je doći do Njemačke

Plan je da dođu do Njemačke. Tamo ima prijatelje koji će joj pomoći da se zaposli. Roksana je visokoobrazovana žena, koja govori strane jezike i ima radno iskustvo. Ne djeluje kao da se plaši za svoju egzistenciju. Ali je brinu sinovi i koje posljedice će put imati na njih.

“Prvih dana su bili mnogo nervozni, dok smo putovali od Kijeva do zapadne Ukrajine. Izgubili su svoju rutinu, jako brzo su shvatili da ovo nije školski raspust. Rekla sam im da ćemo doći do Njemačke i da će tamo ponovo ići u školu. Počeli su da plaču i pominju svoje drugove koji su ostali u Kijevu”, prisjeća se ona.

(Ustupljeno Al Jazeeri)

Dvadesetak minuta vožnje od Medyke smješten je jedan od centara za izbjeglice. Tržni centar pretvoren je u ogromnu spavaonicu, sa vojničkim ležajevima. Kamerama nije dozvoljen ulaz, zbog privatnosti. Volonteri su u jednoj prostoriji napravili improvizovanu igraonicu za djecu. Baloni i lopte skreću im pažnju sa tuge koje se nalazi oko njih. Druga djeca leže na putničkim torbama i krilima svojih roditelja, čekajuću prevoz do novog odredišta.

Izvor: Al Jazeera