Ćutahija: Međunarodna zajednica je pristala na ‘kafansko’ vođenje politike

„Politika Evropske unije prema Zapadnom Balkanu je davno uspostavljena, a to je uključenje zemalja regije u članstvo Evropske unije, ali treba postojati jedna nova dinamika u tom procesu, jer očigledno je da pored zamora Evropske unije u proširenju, postoji i zamor u državama regije u procesu integracija“, ističe Haris Ćutahija, direktor Vanjskopolitičke inicijative BH.

• Kako komentirate poteze i postupke Evropske unije nakon agresije Rusije na Ukrajinu?

– Evropska unija je nakon agresije Rusije na Ukrajinu dovedena u situaciju gdje se treba ponašati kao geopolitički igrač i odgovoriti na izazove koji su pred njom, jer jedan od razloga za dešavanja u Ukrajini je i njena evropska perspektiva koja ne odgovara Rusiji. Rusija radi na tome da između zapadnog bloka i svoje teritorije ima tampon zonu, međutim, ulaskom Ukrajine u Evropsku uniju, Zapad dolazi na samu njenu granicu. Evropska unija, s druge strane, ima problem neujednačenosti politika Brisela i politika pojedinih zemalja članica, a najbolji primjer za to je Mađarska i to sprječava Evropsku uniju da ozbiljnije odgovori na agresiju u Ukrajini. Evropska unija i neke njene članice su uradile puno da sankcionišu Rusiju i pomognu Ukrajini u borbi protiv agresije, međutim, da je Evropska unija više jedinstvena, to bi bilo na jednom dosta višem nivou. Ali, bitan geopolitički potez Evropske unije je potvrda perspektive članstva Ukrajine, iako je odbijen ubrzan proces integrisanja.

• Da li zbog rata u Ukrajini treba postojati nova politika Evropske unije u odnosu na region Zapadnog Balkana?

– Agresija na Ukrajinu je bespovratno promijenila geopolitičku sliku svijeta, nakon nje više ništa neće biti isto. I u našoj regiji, zvaničnici koji su do sada „koketirali“ sa Vladimirom Putinom prisiljeni su da odaberu stranu kako bi zvaničnu vanjsku politiku svoje države uskladili sa vanjskom politikom Evropske unije. Najbolji primjer za to su izjave Aleksandra Vučića, pa čak i Milorada Dodika, a to im nije lako palo, obzirom da se njihova predizborna retorika dijelom i zasniva na prijateljskim odnosima sa Rusijom. Također, evidentno je veće prisustvo Evropske unije u regiji i mi u Bosni i Hercegovini to najbolje možemo vidjeti, po pojačanom vojnom prisustvu i po posjetama zvaničnika Evropske unije i država članica, kao i po insistiranju na provedbi reformi ustanovljenim u četrnaest ključnih prioriteta. Politika Evropske unije prema Zapadnom Balkanu je davno uspostavljena, a to je uključenje zemalja regije u članstvo Evropske unije, ali treba postojati jedna nova dinamika u tom procesu, jer očigledno je da pored zamora Evropske unije u proširenju, postoji i zamor u državama regije u procesu integracija.

• Kako gledate na moguće osnivanje Evropske geopolitičke zajednice koju predlaže Charles Michel, predsjednik Evropskog savjeta?

– Logično je da Evropska unija obilježi teritoriju svog uticaja, tako da je neki ovakav postupak očekivan, s obzirom na to da je prisutan zastoj na putu ka Evropskoj uniji u svim zemljama Zapadnog Balkana. Ono što je nama bitno, kao zemlji koja stremi ka članstvu, je izjava Charlesa Michela da to nije zamjena za proces evropskih integracija.

• Koliko je u trenutnim okolnostima realna brza integracija Zapadnog Balkana u Evropsku uniju?

– Trenutna perspektiva integracije je na niskom nivou. Evropska unija trenutno nije spremna na proširenje i za to ne postoji konsenzus svih članica, a taj zamor postoji već godinama i nema veze sa ukrajinskom krizom. S druge strane, imamo zastoj u integraciji u svim zemljama regije koji je rezultat jedne apatije i stavljanja procesa u drugi plan, a Evropska unija ne pomaže svojim tehnokratizmom, a ni potezima zemalja članica kojim se blokira afirmacija napravljenog napretka u pojedinim državama kao što su to Sjeverna Makedonija i Albanija. Evropska unija tim gubi na kredibilitetu.

• Kako komentirate trenutna dešavanja na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, ko je krivac za institucionalnu i ustavnu krizu u zemlji?

– Politička kriza u Bosni i Hercegovini je kompleksna i višeslojna. Prvi zastoj u reformama, koji traje skoro četiri godine, uzrokovala je Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) svojim uslovljavanjem cijelog reformskog procesa rješavanjem „hrvatskog pitanja“, a za to imaju direktnu podršku od određenih struktura iz Hrvatske, i samim tim, iz Evropske unije. Drugu, vidljiviju, blokadu uzrokovao je Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i stranke iz entiteta Republika Srpska okupljene oko SNSD-a na državnom nivou i ta blokada i dalje traje i institucije Bosne i Hercegovine su u vegetativnom stanju. Ovdje je osnovni problem sistemskog karaktera, imamo sistem koji tjera političke stranke da nakon izbora prave matematičke koalicije umjesto programskih i to rezultira koalicionim partnerima koji imaju totalno različite ciljeve, što opet rezultira ovom višedecenijskom stagnacijom.

• Pred Bosnom i Hercegovinom je ispunjavanje 14 prioriteta za kandidatski status u Evropskoj uniji, ima li ova država institucionalni i politički kapacitet da ih ispuni? 

– Vidjeli smo kako naši zvaničnici govore da su kriteriji navedeni u 14 ključnih prioriteta prestrogi i nerealni, međutim, to su kriteriji bez kojih nijedna država ne može postati članicom Evropske unije. Naravno, od nas niko ne očekuje da ih sve ispunimo odmah, jer oni nisu uslovi za kandidatski status, niti otvaranje pregovora, već za članstvo u Evropskoj uniji. Od nas se očekuje da napravimo napredak, ali pokazali smo da za to trenutno nismo spremni i najbolji pokazatelj toga su neuspješne runde pregovora za reformu izbornog zakonodavstva. Mišljenja sam da Evropska unija treba dinamizirati svoj pristup prema Bosni i Hercegovini, kao što su to već jednom ranije uradili, nakon britansko-njemačke inicijative, ali ne mislim da će to išta značiti prije promjene vladajuće garniture.

• Kako poboljšati provođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine?

– Bosna i Hercegovina ima jasno definisanu vanjsku politiku, ali ona se ne sprovodi najbolje u praksi. To možemo vidjeti na primjeru članstva u Sjevernoatlantski savez (NATO), koje je kao cilj navedeno u Zakonu o odbrani Bosne i Hercegovine, a tome se izričito protivi značajan dio vladajuće koalicije i zalaže se za „vojnu neutralnost“. Onda imamo i činjenicu da naši predstavnici na sastancima nastupaju sa suprotnim stavovima, zavisno od koga kojoj stranci pripadaju i to doprinosi općoj zbunjenosti međunarodne zajednice. Poseban problem su i politička imenovanja diplomatskih predstavnika, što rezultira predstavljanjem interesa političke stranke ili jednog naroda, umjesto predstavljanja države i, još gore, nekompetentnošću. kadrova. Diplomatiju treba odmaći od politike i postaviti jasne uslove za imenovane kadrove.

• Da li zvaničnici Hrvatske i Srbije svojim izjavama i postupcima više pomažu ili odmažu Bosni i Hercegovini?

– Nažalost, u njihovim izjavama i postupcima još nisam vidio dobru namjeru kada je u pitanju država Bosna i Hercegovina. Uglavnom zastupaju interese isključivo jednog naroda u Bosni i Hercegovini i koriste svaku priliku i mogućnost da to rade. Poseban problem Bosni i Hercegovini stvaraju nastupi pojedinih zvaničnika Republike Hrvatske koji zloupotrebljavaju članstvo u Evropskoj uniji i participaciju u institucijama Evropske unije da promovišu rješavanje „hrvatskog pitanja“ koje je u stvari „HDZ pitanje“.

• Šta bi Bosni i Hercegovini mogli donijeti Opći izbori koji bi se trebali održati u oktobru?

– U slučaju promjene u vladajućoj garnituri, smatram da se može pojaviti jedan novi momentum u procesu evropskih integracija jer 14 ključnih prioriteta sadrži i veliki broj reformi koje ne zadiru u etničko, kao što je to slučaj sa izbornim zakonom. Međutim, činjenica je da će HDZ BiH u svakom slučaju morati ostati dio vladajuće većine jer realno ona trenutno nema alternativu kod hrvatskog naroda i sve su prilike da će ona opet dobiti najveće povjerenje u tom korpusu. Ako se to desi, a desit će se, postoji stvaran rizik da će HDZ BiH blokirati implementaciju izbornih rezultata i nastaviti uslovljavati sve reforme rješavanjem „hrvatskog pitanja“.

• Kako gledate na postupke međunarodnih zvaničnika, da li su svjesni svih izazova koji su pred Bosnom i Hercegovinom?

– Mislim da su međunarodni zvaničnici sve više svjesni opasnosti da politička kriza u Bosni i Hercegovini preraste u sigurnosnu krizu i da ono što radi SNSD sa Miloradom Dodikom na čelu predstavlja prijetnju ne samo Bosni i Hercegovini, već i njihovim interesima u regiji, posebno kada je u pitanju regionalna stabilnost. Upravo zbog toga je bitno da su osude evoluirale u konkretne sankcije i to je znak da su prijetnje Milorada Dodika napokon ozbiljno shvaćene. Međutim, ono što zamjeram predstavnicima međunarodne zajednice je pristanak na „kafansko“ vođenje politike, kakva je praksa u Bosni i Hercegovini, pa umjesto da se sastaju sa predstavnicima institucija, oni sve bitne sastanke održavaju sa samoprozvanim predstavnicima etničkih grupa i time daju legitimitet politici koja je u suprotnosti sa uslovima Evropske unije.