Sučević-Međeral: Iako radikali sanjare ‘veliku Mađarsku’, Orban neće toliko daleko

Velikomađarska ideja ima pretenzije prema svim susjedima, što bi značilo istovremeni sukob sa svih sedam država koje okružuju Mađarsku – takav simultani sukob ne bi mogle izdržati ni mnogo jače države, smatra Krešimir Sučević-Međeral.

Krešimir Sučević-Međeral je doktor lingvistike i hungarologije (Pixsell)

Mađarska predstavlja izuzetno posebnu državu i narod u Evropi sa vrlo burnom historijom i kontroveznom vlasti zbog koje ova članica Unije često odaje dojam da pripada nekom drugom području.

Sa Krešimirom Sučevićem Međeralom, doktorom lingvistike i hungarologije, poznatom u javnosti i po učešću u kvizovima, razgovaramo o historiji Mađarske, njenim odnosima prema susjedima, o njenoj politici i kulturi.

  • Koliko je historija Mađarske njeno breme u kontekstu odnosa prema susjedima?

– Među Mađarima, neovisno o položaju na političkom spektru, postoji određen osjećaj žaljenja zbog onoga što se zbilo 4. lipnja 1920. u Trianonu. Naravno, jedna je stvar osjećati žaljenje za slavnijom prošlošću, a druga aktivno raditi na tome da se te odluke ponište i obnovi „velika Mađarska“.

Nama, južnim Slavenima, koji smo od Trianonskog sporazuma profitirali i koji smo kroz školovanje učili o Austro-Ugarskoj kao o „tamnici naroda“, teško je imati suosjećanje prema tom mađarskom osjećaju gubitka, ali ako stvari pogledamo hladne glave, onda moramo priznati da je od svih poraženih država u Prvom svjetskom ratu Mađarska možda i najviše kažnjena. Njemačkoj su nametnute reparacije i vrlo nepovoljni uvjeti glede industrije i vojske, no nije pretrpjela tolike teritorijalne gubitke. Austriji je poprilično skresan teritorij, no uglavnom se radilo o područjima na kojima nije bilo Austrijanaca (s izuzetkom Južnog Tirola i Sudeta). Mađarska je pak svedena na trećinu svoga predratnog teritorija, a usto su izvan tih novih granica ostale velike mađarske etničke zajednice na području Rumunjske (danas najveća manjina u Europi), Slovačke, Zakarpatja i sjeverne Vojvodine. Dapače, granice su se i na mikrorazini povlačile na štetu Mađarske – ako bi uz zacrtanu granicu prolazila neka cesta ili željeznička pruga, granica bi redovito bila povučena tako da spomenute prometnice ostanu izvan mađarskog teritorija. Izvan granica nove Mađarske ostalo je dosta industrije, rudnika, šuma, banaka… i, naravno, pristup morskim lukama. Jedina država koja je kažnjena slično kao i Mađarska bila je Turska, no tamo je Kemal Atatürk vojnom nadmoći preokrenuo stanje i uspio isposlovati novi mirovni ugovor. U slučaju Mađarske, Miklós Horthy ipak nije imao toliku karizmu i hrabrost.

E sad, zašto je Mađarska tako oštro kažnjena, pogotovo kada se uzme u obzir da je rat bio ideja carske vlade u Beču, a mađarski mu političari isprva nisu bili skloni? Moja je pretpostavka da tu nije bila samo riječ o porazu u Prvom svjetskom ratu, već i činjenici da je Mađarska bila druga država u Europi koja je uspjela uspostaviti sovjetsku vlast – kratkotrajnu i sa svojim mnogobrojnim unutarnjim problemima, ali svejedno percipiranu kao moguću opasnost za buržoasku Europu. Budući da je upravo zahvaljujući angažmanu rumunjske vojske srušena komunistička vlast Béle Kuna, ne iznenađuje da je Rumunjska bila najveći teritorijalni dobitnik kada je riječ o nekadašnjem teritoriju Ugarske.

  • Priča o ‘velikoj Mađarskoj’ ima više dimenzija, a premijer Viktor Orban i njegova stranka tu tematiku često koriste u javnosti. Da li je to marketinški trik za ostvarenje političkih ciljeva ili stvarna vanjskopolitička strategija Mađarske?

– Iako, kako rekoh, nesumnjivo postoje određeni radikalni krugovi koji sanjare o obnovi „velike Mađarske“, mislim da Orbán, koji je ipak pragmatičan političar, neće ići toliko daleko. Prije svega, ta ideja bi bila vrlo teško ostvariva i za mnogo veće jastrebove, budući da velikomađarska ideja ima pretenzije prema svim mađarskim susjedima, što bi značilo istovremeni sukob sa svih sedam država koje okružuju Mađarsku. Mislim da takav simultani sukob sa svim susjedima ne bi mogle izdržati ni mnogo jače države, poput Kine ili SAD-a, nekmoli jedna Mađarska. Tako da smatram da je to samo retorika za homogenizaciju biračkoga tijela – Fidesz je izvorno počeo kao nekakav desni centar, te se isprofilirao kao konzervativna alternativa Socijalističkoj partiji.

Recimo, Orbánov prvi mandat kao premijera nije bio toliko međunarodno kontroverzan, više ga je obilježavalo stranačko kadroviranje na unutarnjopolitičkom planu, kao i zakon kojim je Mađarima s područja koja su Trianonskim sporazumom ostala izvan Mađarske omogućeno pravo na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i zaposlenje unutar Mađarske. No kada je Fidesz 2010. drugi put preuzeo vlast, pojavio se novi akter na desnici, stranka Jobbik, koja je bila mnogo radikalnija, te je Fidesz morao sâm skrenuti udesno kako bi ponovno pridobio razočarano desno biračko tijelo. Orbánu je na ruku išla i migrantska kriza, kao i određena iskustva tijekom prvih desetak godina članstva u EU, koje su poprilično pogodile mađarsku poljoprivrednu industriju. Time se on postavio kao čuvar Mađarske od Europe, ali i čuvar Europe od „barbara s istoka“. Na unutarnjopolitičkom planu je uspio – Jobbik je također postao umjereniji (tako da se Fideszovo i Jobbikovo biračko tijelo danas preklapaju), a radikalne su ideje skrenute u nekoliko minornih otpadničkih desničarskih stranaka koje bi po potrebi mogle imati funkciju „korisnih idiota“ ako se bude išlo na radikalno rušenje Orbána. Kao što smo mogli vidjeti na posljednjim izborima, mađarsko je biračko tijelo uglavnom konzervativno, te je upravo iz tog razloga za kandidata za premijera iz redova ujedinjene opozicije odabran Péter Márki-Zay, desničarski gradonačelnik Hódmezővásárhelya, a ne primjerice Klára Dobrev iz Socijalističke partije.

Orbánove tvrdnje o otetom moru pokušavaju isposlovati i određenu pregovaračku poziciju oko ustupanja dijela neke jadranske luke (najvjerojatnije Rijeke) na korištenje Mađarskoj za njezine potrebe (slično kao što je slučaj s Bosnom i Hercegovinom i lukom Ploče). Ako bi grad Rijeka imao koristi od toga, mislim da bi svakako trebalo razmisliti o takvom rješenju, jer to nije rasprodaja teritorija, a bilo bi dobro za poboljšanje odnosa dviju zemalja koji su u posljednje vrijeme poprilično zategnuti, još od zahtjeva za izručenjem Zsolta Hernádija.

  • Srednja Evropa je nakon pada komunizma opterećena raznim fobijama i nacionalizmom. Kakav je mađarski nacionalizam u poređenju sa drugim narodima i državama?

– Prije svega, Mađari imaju tu jasnu lingvističku granicu prema svim svojim susjedima, tako da nije moguće osporavati razlike u etničkom identitetu, kao što je to slučaj na južnoslavenskom području. Isto tako, Mađari uglavnom prihvaćaju tezu o tome da nisu starosjedioci u Panonskoj nizini, tj. da su se na ovo područje doselili kasnije od susjednih naroda. Tako da se taj nacionalizam više temelji na nekakvoj predodžbi o odabranoj vojničkoj kasti koja vlada nad lokalnim stanovništvom. U mađarskom folkloru postoji dosta izreka kojima se omalovažavaju pojedini susjedni narodi, ponajviše Slovaci i Rumunji, o kojima postoji predodžba da su neuki seljaci. Mađari tim narodima donose kulturni napredak, obrazovanje, razvoj. U pojedinim predjelima izvan Mađarske gdje su Mađari homogeni i dan-danas postoje jednojezični govornici mađarskoga koji ne žele učiti službeni jezik države, obrazlažući to time da je tu nekad bila Mađarska, pa zašto bi oni učili sad taj neki drugi strani jezik. Takvih slučajeva ima čak i u Hrvatskoj, na području Baranje, iako su Mađari u Hrvatskoj uglavnom dobro integrirani u hrvatsko društvo i nemaju iredentističkih sklonosti.

  • Osim politike i ekonomije šta je još podloga u odnosima Mađarske sa Rusijom, Turskom, Kinom…?

– Sve te zemlje imaju mnogo konzervativniji stav u pogledu određenih „razvratnih“ vrijednosti koje dolaze sa Zapada, a koje konzervativci smatraju napadima na stupove društva. Ujedno to pokazuje Orbánovu pragmatičnu neprincipijelnost – on je proizašao kao vođa studentskih prosvjeda prilikom pada Željezne zavjese, te je bio antisovjetski nastrojen, a sada gaji srdačne odnose s Vladimirom Putinom koji se izjašnjava pozitivno o SSSR-u; zauzima oštar stav prema islamu, no ne smeta mu Erdoğanov islamizam… Orbánu je prvenstveno važno da od toga koristi ima Mađarska ili barem njemu blizak krug ljudi unutar Mađarske.

  • Svaka država i narod je na neki način dala pozitivan doprinos svjetskoj civilizaciji. Šta je Mađarska dala Evropi i svijetu?

– Iako zbog svog položaja i činjenice da je 150-ak godina bila pod otomanskom vlašću Mađarska nije bila na razini zapadne Europe kada je riječ o civilizacijskom doprinosu, ipak treba spomenuti matematičara Pála Erdősa, fizičara Lea Szilárda, kemičara Alberta Szent-Györgyija, filozofa Györgya Lukácsa, skladatelja Ferenca Liszta, zatim određene kulinarske doprinose poput gulaša i paprike, a tu je recimo i posebna vrst zaprežnih kola iz mjesta Kocs u zapadnoj Mađarskoj, iz koje se razvila kočija, pa onda Rubikova kocka…

Mađari će pak, kao svoj povijesni nacionalni ponos, isticati činjenice kako su bili „predziđe kršćanstva“ i kako su svojim položajem na rubu Otomanskog Carstva uspjeli spasiti Europu od daljnjih turskih osvajanja. Dakle, po njihovom mišljenju, oni su Europi dali onaj najvažniji doprinos – mogućnost da postoji upravo u takvom obliku. A sada svojom misijom doživljavaju, barem oni konzervativniji, kako obraniti Europu od same sebe.

Izvor: Al Jazeera