Hoće li ekonomski poremećaji u Kini ostaviti posljedice na regiju?

Druga najveća ekonomska sila na svijetu, Kina se u posljednje vrijeme nalazi u žiži javnosti zbog zabrinjavajućih poremećaja u poslovanju u toj zemlji.

Deseci hiljada radnika u tehnološkom sektoru otpušteni su usred regulatornog udara na privatne kompanije, dok su istovremeno nova stroga “zaključavanja” nakon novih zabilježenih slučajeva COVID-a dovela do zabrinutosti koje bi posljedice te mjere mogle imati na svijet. Još su svježa sjećanja na posljedice zatvaranja fabrika u Kini na početku pandemije, zbog kojih i danas brojni sektori širom svijeta ne mogu da rade u punom kapacitetu.

Posljedice događaja u dalekoj Kini dobro su osjetili i kupci, ali i privrednici sa zapadnog Balkana. Stoga posljednja dešavanja stvaraju zabrinutost da bi uveliko opterećeni kućni budžeti građana regije mogli biti dodatno pogođeni.

Otpuštanja u Kini ipak ne bi trebala imati vidljive posljedice po našu regiju, smatra ekonomski analitičar Igor Gavran.

Prema njegovom mišljenju, riječ je o privremenim negativnim efektima inače planskog i promišljenog strateškog restrukturiranja privrede, gdje se novom regulacijom umanjuju rizici kriza i neodrživog poslovanja u budućnosti. Bez strože regulacije ovaj sektor bi vjerovatno nastavio s nekontroliranim širenjem što bi kratkoročno djelovalo pozitivno, ali dugoročno ne bi bilo održivo i moglo bi dovesti do daleko težih posljedica za cijeli sektor i privredu i gubitka mnogo većeg broja radnih mjesta.

Kineska strategija

Drugi sektori, koji potencijalno imaju više utjecaja na našu regiju, ne bi trebali imati ista iskustva u neposrednoj budućnosti, a i sam tehnološki sektor može računati na enormnu podršku države jer je od njenog strateškog interesa. Upravo u tom sektoru se očekuju najveća ulaganja u budućnosti u skladu sa kineskom strategijom samoodrživosti i unapređenja vlastitih kapaciteta.

Njegova očekivanja su da će uskoro trend smanjenja broja zaposlenih u Kini biti obrnut i ovaj će sektor preći u fazu nove ekspanzije i zapošljavanja, samo ovaj put na jačim i održivim temeljima, vjerovatno sa manje malih kompanija, ali sa okrupnjavanjem i razvojem većih.

“Kina nikada neće prepustiti tržišnim mehanizmima da ugroze stabilnost nacionalne ekonomije i njenih strateških interesa, tako da očekujem državnu intervenciju u slučaju bilo kakve dalje nestabilnosti kao što je bio slučaj i u prethodnim godinama”, kaže Gavran.

Neovisno o ovim regulatornim promjenama u tehnološkom sektoru, može doći do određenih restrukturiranja i u drugim sektorima privrede uz privremeno smanjenje broja zaposlenih, prije svega u onim koji u značajnoj mjeri zagađuju okoliš, zbog strateške politike smanjenja štetnih emisija i prelaska na nove izvore energije i nove tehnologije. Gavran vjeruje da gubici radnih mjesta u ovim sektorima mogu relativno lako da se kompenziraju otvaranjem novih radnih mjesta u drugim sektorima, jer i te nove tehnologije i procesi naravno zahtijevaju nove radnike.

Stoga ova otpuštanja radnika u tehnološkom sektoru, smatra, ne bi trebala brinuti regiju.

Posljedice po regiju

Posljedice po građane naše regije moglo bi imati jedino smanjenje proizvodnje ili poremećaji lanaca snabdijevanja robom koja nam je neophodna iz Kine, što bi moglo ugroziti domaće proizvođače (kada je riječ o repromaterijalima i opremi) i kupce (kada je riječ o gotovim proizvodima). Samo smanjenje broja zaposlenih bez značajnijeg utjecaja na ukupnu proizvodnju i isporuku strateški važnih proizvoda ne bi trebalo negativno uticati na našu regiju, smatra Gavran.

Eventualni utjecaj na našu regiju moglo bi imati premještanje proizvodnje ili traženje alternativnih dobavljača od strane nekineskih kompanija koje trenutno imaju kapacitete u Kini ili iz Kine nabavljaju određenu robu, a odluče se na preorijentaciju na proizvodnju ili nabavke u Evropi, kaže Gavran.

U takvoj situaciji bi zemlje regije mogle ponuditi alternativu i ostvariti korist, ali riječ je o sasvim odvojenom procesu koji ne zavisi ni od Kine ni od naše regije (osim općenito da trebalo razvijati povoljno okruženje za ulaganja koje bi moglo nekoga privući).

Nulta COVID politika Kine i stroge mjere “zaključavanja” sve više brinu strane investitore, do te mjere da se sve glasnije govori o mogućnosti premještanja proizvodnje iz ove azijske zemlje tamo gdje je radna snaga i dalje jeftinija u odnosu na bogati Zapad.

Još uvijek je rano govoriti o potpunom povlačenju kompanija i investicija iz Kine, smatra ekonomski analitičar Admir Čavalić, direktor udruženja Multi i predavač na IPI akademiji u Tuzli. Istina je da aktuelna nulta COVID politika stvara izuzetnu štetu poslovanju i čini se krajnje neracionalnom u trenutku kada većina zemalja svijeta teži ukidanju COVID restrikcija, kaže Čavalić, ali i dodaje da podaci još pokazuju da postoji interesiranje za Kinu, ali i zemlje okruženja.

Značajno tržište

“Bitno je razumjeti da u proteklom desetljeću Kina postaje značajno tržište za plasman finalnih proizvoda, što vjerovatno determinira odlučnost kompanija da ostanu, odnosno jača pregovaračku moć kineske politike”.

Razvoj situacije u odnosima Kine i investitora pažljivo prate zemlje koje bi htjele uzeti dio kolača, odnosno proizvodnju iz te ekonomske sile prebaciti na svoje tržište, a interesa za takav razvoj događaja ne manjka ni u regiji.

Međutim, stvarna alternativa Kini su zemlje jugoistočne Azije, poput Vijetnama, Malezije i drugih, smatra Čavalić. Ako bi došlo do prebacivanja proizvodnje, napominje, te zemlje su idealna destinacija u kratkom roku.

“Naravno, zemlje Zapadnog Balkana su već profitirale od (post)pandemijske situacije – odnosa Kine i zemalja EU-a. Došlo je do rasta izvoza iz ovih zemalja i veće zainteresovanosti europskih investitora. Vjerovatno da ćemo imati više outsourcing kompanija u ovom regionu u narednom periodu. Ključna prednost se odnosi na lokaciju, to jeste blizinu granice EU-a”.

Ono što treba da slijedi, a nije prisutno, smatra Čavalić, jeste olakšavanje uvjeta poslovanja i smanjivanje utjecaja politike na biznis.

“Upravo povećanje uticaja kineske politike ili odluka kineske politike na biznis je pokrenulo čitavu ovu priču oko napuštanja tržišta”.

Mjere ‘zaključavanja’

Kina se u posljednje vrijeme ponovno našla pod lupom javnosti, zbog strogih mjera “zaključavanja” kako bi suzbila širenje COVID-a u gradovima poput Šangaja, što je posljedično dovelo do zabrinutosti u svijetu, ali i u regiji, zbog potencijalnih rezultata na ekonomije i kupce.

Ekonomski analitičar Gavran navodi da ove mjere uzrokuju značajne poremećaje u proizvodnji i lancima snabdijevanja i privremeno dovode do porasta cijena, odgode isporuka, pa i nestašica.

“Najveću ekonomsku štetu pri tome trpi sama Kina, a potom i svi njeni partneri. Međutim, ponovno smatram da treba sagledati dugoročne efekte. Naime, politika liberalnog pristupa pandemiji koja prevladava u zapadnim zemljama i izbjegavanje ekstremnih mjera kakve vidimo u Kini znači dugoročnu agoniju i društva i ekonomije, gubitak enormnog broja ljudskih života i višegodišnje dodatne troškove zdravstvenog sistema zbog posljedica takozvanog post-Covida, a u sumi velikog broja privremenih zaključavanja i poremećaja snabdijevanja na kraju ima još teže posljedice na privredu.

Kineski pristup je prije svega spasio ogroman broj ljudskih života, a ne postoji ništa vrijednije od života i zdravlja. Čak i ako isključimo humanost i fokusiramo se na ekonomiju, opet nema vrjednijeg kapitala od ljudskog i kineski pristup je dugoročno nesporno bolji i efikasniji. Kineska je ekonomija daleko najuspješnija od svih ostalih velikih svjetskih ekonomija tokom pandemije i uspjela je u najvećoj mjeri umanjiti negativne efekte. ‘Zaključavanje’ Šangaja je sigurno najveći izazov sa najozbiljnijim posljedicama do sada, ali nakon njegovog okončanja očekujem ponovno da će dugoročno gledano, na nivou ove godine i dužeg perioda, performanse kineske ekonomije pokazati da su ovakve mjere bile opravdane čak i sa strogo ekonomskog stajališta”, ističe Gavran.

Kada je riječ o utjecaju “zaključavanja” u Kini na regiju, ponovno je on izvjesno negativan u periodu i neposredno nakon trajanja poremećaja u proizvodnji i snabdijevanju, ponovno se stvara pritisak na cijene i dodatno doprinosi inflaciji što sve ima negativne efekte, ali su svi oni ipak privremenog karaktera i vraćaju se na ranije stanje nakon obnove lanaca snabdijevanja, ukazuje Gavran.

Pandemija u regiji

U rijetkim slučajevima da neki proizvođači iz regije mogu konkurirati kineskim, otvara se prilika da barem privremeno povećaju svoju prodaju i izvoz, ali realnost je da malo ko u našoj regiji može konkurirati kineskim, pa ne očekuje značajnije pozitivne efekte te vrste. Osim ako kupci u Evropi odluče da će dugoročno promijeniti izvore snabdijevanja i okrenuti se dobavljačima iz regije, iako objektivno nisu konkurentni kineskim osim u pogledu blizine i time veće sigurnosti stabilnog snabdijevanja, dodaje.

Ali veliko je pitanje i šta će biti sa pandemijom u našoj regiji, kaže Gavran.

“Prilično je očigledno da se ne poduzimaju nikakve planske ni preventivne mjere da se pripremi za eventualni novi val ili novu varijantu virusa, gotovo niko i ne govori o mogućoj novoj ili dodatnoj vakcinaciji prije zime… Kina ima svoju politiku i njoj se kao i svakoj drugoj mogu pronalaziti manjkavosti, ali je dosljedna i efikasna. U našoj regiji uglavnom nema nikakvog dugoročnog planiranja i odgovornosti, tako da se bojim da ćemo ponovo sami sebe izazvati mnogo teže poremećaje i štete nego što dešavanja izvan naših granica mogu”.

Gavran ističe da bi bio sretan da se neko sjetio epidemiologe i druge zdravstvene radnike iz regije sada povezati sa kineskim kolegama da uče o njihovim iskustvima i time se bolje pripreme za eventualne nove izazove u ovoj godini. Izražava sumnju da ikome to i pada na pamet.

“Za razliku od Kine, državama regije njihovi građani nisu prioritet, što pokazuje i stravična stopa smrtnosti u pandemiji u cijeloj regiji, kao i u manje tragičnoj, ali također teškoj inflatornoj krizi u Bosni i Hercegovini u kojoj je na snazi odsustvo bilo kakvih mjera ublažavanja efekata inflacije”.