Ruski stručnjaci odgovaraju: Povlači li Moskva snage iz Sirije?
Portali su prenijeli informacije da je Rusija počela prebacivati vojne baze u zonama sukoba u Siriji, gdje su bile raspoređene njene snage, Iranskoj revolucionarnoj gardi i libanskom Hezbollahu.

Piše: Fahim Sourani
Vijesti koje su objavili razni strani portali, o tome kako kruže priče da Rusija povlači svoje snage iz Sirije, nije naišla na bilo kakav zvanični komentar vlasti u Moskvi – ni potvrdu, ni demant.
Razni informativni portali, poput opozicionog portala Moscow News i izraelskog Debka, objavili su vijesti o povlačenju ruskih snaga iz Sirije koje će biti raspoređene u Ukrajini.
Portali prenose, pozivajući se na, kako su ih opisali, vojne izvore, da je Rusija počela prebacivati baze u zonama sukoba u Siriji, gdje su bile raspoređene ruske snage, Iranskoj revolucionarnoj gardi i libanskom Hezbollahu.
Portali su dodali kako je pitanje smanjenja ruskog prisustva od velike važnosti, budući da je Moskva više puta sprječavala jačanje iranskih položaja te formirala oružane grupe na koje Iranska revolucionarna garda nije imala utjecaja. Također je sprečavala proiranske generale da preuzmu kontrolu nad čitavom sirijskom vojskom.
Međutim, Moskva je, prema izraelskom portalu, izgubila interes da kontrolira situaciju u Siriji, a to potvrđuju i posljednja imenovanja u vrhovnoj komandi u Damasku.
Neosnovane tvrdnje
Viktor Litovkin, rezervni pukovnik ruske vojske i vojni analitičar, ističe kako se ne može govoriti o znakovima bilo kakvog strateškog kretanja ruskih snaga u Siriji bez službenih potvrda, izjava i pojašnjenja ruskog Ministarstva odbrane.
Litovkin nastavlja, u intervjuu za Al Jazeeru, da se djelomično povlačenje ruskih snaga iz Sirije “može pretpostaviti teoretski, na osnovu toga da je Rusija uspjela da izvrši svoj glavni zadatak, a to je eliminacija Islamske države Irak i Levant (ISIL)” i da je omogućila snagama sirijske vlade da kontroliraju većinu područja u zemlji, pored toga da je ostvaren “napredak na liniji pomirenja”.
Smatra da se djelimično povlačenje snaga može postići samo kao rezultat razumijevanja u tom pogledu između političkog i vojnog vrha obje zemlje.
U isto vrijeme je naglasio da “u svakom slučaju više nema potrebe za ostanak velikog broja ruskih vojnih formacija u Siriji, posebno kopnenih snaga, jer se sada moguće osloniti na strateške snage te izvesti bilo kakve hitne operacije iz Sredozemnog mora”.
Miješanje karata
Litovkin pojašnjava da su izvještaji koji govore o tome da Moskva povlači svoje snage iz Sirije i prebacuje ih na bojište u Ukrajinu propraćeni promoviranjem napora Irana da iskoristi vakuum koji je ostavila Rusija za produbljivanje svog prisustva u Siriji.
Smatra i kako je to samo nastavak propagandnog djelovanja Zapada kojim se pokušava preuveličati bilo kakva odluka o navodnom djelimičnom povlačenju ruskih snaga, a sve u korist psihološkog rata koji se vodi sa ciljem stvaranje slike kako su ruske snage u Ukrajini malobrojne ili neefikasne.
Prema njegovom mišljenju, čak i ako “postoje indicije da se ruske snage kreću, a neke šalju u Ukrajinu, to ne ukazuje na stratešku promjenu ruskog raspoređivanja u Siriji, a svakako nije ni početak njenog povlačenja odatle”.
Rizična područja
S druge strane, ekspert za Bliski istok Andrej Ontikov odbacuje mogućnost da će u trenutnim okolnostima doći do ruske odluke o povlačenju svojih vojnih trupa, u najmanju ruku, snaga raspoređenih u južnoj Siriji zbog prirode regije, koja može postati “rizično područje” u slučaju da iranske i Hezbollahove snage stignu do periferije Golanske visoravni i rasporede se na linijama dodira nasuprot Izraela.
Ontikov nastavlja, govoreći za Al Jazeeru, da je “Moskva svjesna geopolitičke osjetljivosti oblasti južne Sirije i da bi bilo čudno da donese takvu nepromišljenu i opasnu odluku”, uprkos tome što je oslobodila područja na kojima živi otprilike 80-85 posto stanovništva zemlje, te sklopila brojne sporazume o prekidu vatre. Isto tako ukazuje na značajan napredak i relativnu stabilnost kojoj sirijska scena svjedoči u ovom trenutku.
Zaključio je da svako povlačenje Rusije treba da bude uslovljeno sposobnošću sirijskih snaga da osiguraju stabilnost i sigurnost, ne samo na područjima gdje su se nalazile ruske jedinice, već i na oblastima uz granice sa susjednim zemljama, što je jedan od najvažnijih razloga, a ujedno i ciljeva, zbog kojih su ruske snage dovedene u Siriju.