U jeku ekonomske krize turski političari se svađaju oko izbjeglica

Usred sve dublje ekonomske krize, raste ljutnja prema milionima izbjeglica koje žive u Turskoj, tenzije prijete, a političari žele iskoristiti ogorčenost domaćih ljudi.

Umit Ozdag, lider ultradesničarske Partije pobjede, privukao je pažnju antiizbjegličkom retorikom (AP)

Piše: Paul Benjamin Osterlund

Usred sve dublje ekonomske krize u Turskoj, raste ljutnja prema milionima izbjeglica koje žive u ovoj državi, a tenzije prijete da se preliju proteklih sedmica.

Videosnimci velikih grupa stranih državljana koji se druže na različitim mjestima u Istanbulu sve se češće dijele na Twitteru. Hiljade ljudi na društvenim mrežama izražavaju uzbunu i pozivaju da se izbjeglice pošalju nazad u svoje zemlje.

Neki Turci optužuju Sirijce da im “kradu“ poslove i da su odgovorni za porast cijena smještaja, dok raste inflacija, a opada vrijednost lire. Ankete pokazuju da velika većina Turaka sada želi da izbjeglice pošalju nazad kući.

Četiri ili osam miliona izbjeglica?

Analitičari kažu da političari sve više iskorištavaju ovu ogorčenost i koriste je za političku dobit pred parlamentarne i predsjedničke izbore u Turskoj, koji će biti održani u junu 2023. godine.

Prema nedavnim brojkama Ministarstva unutrašnjih poslova, u Turskoj živi više od četiri miliona izbjeglica, od kojih je 3,76 miliona iz Sirije. Ova država je udomila i stotine hiljada afganistanskih izbjeglica.

Oponenti vladajuće Partije pravde i razvoja (AKP) tvrde da su ove cifre u stvarnosti daleko veće.

Među ovim kritičarima je Umit Ozdag, parlamentarac koji je ranije bio u ultradesničarskoj Partiji nacionalističkog pokreta (MHP), trenutnom koalicionom partneru AKP-a. Ozdag je izbačen iz te stranke 2016. godine, nakon čega se pridružio opozicionoj desničarskoj Dobroj partiji (IYI) naredne godine, prije nego što je osnovao vlastitu Partiju pobjede u augustu 2021. godine.

Pod sloganom “Pobjeda će doći na vlast, sve izbjeglice i ilegalci će otići“, popularnost ove stranke je rasla. Oni tvrde, bez dokaza, da u Turskoj trenutnoi boravi više od osam miliona izbjeglica, što bi iznosilo 10 posto populacije ove države.

Kontroverzni film o Turskoj 2043. godine

Ova stranka je nedavno naručila fikcijski film pod nazivom Tiha invazija, čija radnja je smještena u 2043. godini i predstavlja Tursku u kojoj je na vlast izabrana sirijska politička stranka, koja je obećala da će arapski učiniti oficijelnim jezikom u ovoj državi. U filmu jednog Turčina maltretiraju Sirijci na ulici i prisiljen je tražiti zaklon dok oni trče za njim. Turčin, koji planira postati doktor, radi kao domar u bolnici i priča roditeljima da je nelegalno govoriti turski na njegovom radnom mjestu.

Ovaj film ima više od četiri miliona pregleda na YouTubeu od kako je objavljen 3. maja. Ministar unutrašnjih poslova Suleyman Soylu oštro je kritzirao ovaj film, rekavši da je to provokacija i direktni napad na Vladu.

Ozdag je odgovorio, pozvavši Soylua da se sretne s njim na ulazu Ministarstva unutrašnjih poslova u Ankari, rekavši: “Čekat ćeš me tamo ako si muškarac“, pojačavši rat riječima između ove dvojice političara i skrenuvši dodatnu pažnju na izbjegličko pitanje, koje je već bilo zastupljeno u turskim vijestima sedmicama.

Izbjegličko pitanje pokreće političku debatu

Lider glavne opozicione Republikanske narodne partije (CHP) Kemal Kilicdaroglu također je obećao da će vratiti Sirijce nazad ako bude izabran.

“Ako oni ostanu u Turskoj, a njihov broj je veoma velik, to je, zapravo, rizik za Tursku, a rizik je i za njih, te to treba popraviti. Ovi ljudi trebaju živjeti u svojoj domovini, unutar svoje kulture, slobodno i uz zagarantiranu sigurnost“, kazao je Kilicdaroglu u aprilu.

Vlada je, pak, zauzela blaži stav prema izbjeglicama.

“[Izbjeglice] mogu se vratiti u svoju domovinu kada to požele, ali mi ih nećemo istjerati“, izjavio je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan 9. maja.

Erdogan je prošle sedmice kazao kako se pripremaju za dobrovoljni povratak miliona Sirijaca i obećao je da će izgraditi 200.000 domova na sjeveru Sirije, kako bi omogućio njihov povratak.

Selim Koru, analitičar Turske fondacije za istraživanje ekonomske politike, kazao je za Al Jazeeru da je izbjegličko pitanje postalo “vrlo značajno“ i da “pokreće političku debatu“.

‘Imaju svoju kulturu, jezik, porodičnu strukturu’

“Mnogi [problemi], od obrazovanja do sigurnosti, vezani su za prisustvo [većinom] siromašnih stranaca u Turskoj. Jedino pitanje koje se meni nameće je obim do koje će ekonomija biti vezana za imigrante/izbjeglice“, kaže Koru.

“Dakle, hoće li [argument] koji kaže ‘siromašni smo jer imamo lošu upravu’ biti podveden pod ‘siromašni jer dopuštamo ovim ljudima da uđu?'“, kazao je Koru.

Ozdag insistira da njegova stranka nije rasistička, ali kaže da bi se izbjeglice trebale vratiti u svoje zemlje zbog ekonomskih i kulturoloških razloga – stav koji je ponovio istanbulski pokrajinski predsjednik ove stranke Hakan Aksit.

“Čovjek je Sirijac, čovjek je Afganistanac, oni imaju svoju kulturu, svoj jezik, svoju porodičnu strukturu. To ne treba kvariti. Iz ovog razloga, želimo ih poslati sretno u njihove zemlje što je prije moguće“, kazao je Aksit Al Jazeeri.

Tokovi takozvanog vrućeg novca

Cem Oyvat, viši predavač na katedri za ekonomiju Univerziteta u Greenwichu, kritizira stav Partije pobjede da će vraćanje izbjeglica u njihove zemlje popraviti ekonomsku situaciju.

“Ne može biti slučajnost da su reakcije protiv imigranata u porastu upravo u periodu kada je zvanična godišnja stopa inflacije dostigla 70 posto“, rekao je on za Al Jazeeru. “Međutim, teško je navesti imigrante kao jedan od glavnih uzroka krize troškova života u Turskoj. Turska trenutno ne doživljava inflaciju vođenu potražnjom.“

“Turska ekonomija ovisi o tokovima takozvanog vrućeg novca i bila je povezana s visokim deficitom tekućeg računa mnogo prije početka rata u Siriji“, dodao je Oyvat.

“U ovim uslovima, Erdoganova vlada prešla je na politiku iznimno niske kamatne stope, što je dovelo da niza šokova po tursku liru, počevši od 2018. godine, Najnovije opadanje vrijednosti lire, praćeno padom kamatnih stopa, dovelo je do udvostručenja kursa američkog dolara i turske lire unutar 14 mjeseci, što se na kraju odrazilo na cijene roba u Turskoj.“

Biznis i dalje ispred biračkog tijela

Ako antiizbjeglički sentiment nastavi rasti u periodu pred izbore 2023. godine, rastući trend nasilja prema izbjeglicama mogao bi biti dodatno pogoršan i Vlada će morati opravdati svoje politike sve ljućoj javnosti.

Budući da je većina sirijskih izbjeglica integrirana u tursko društvo, Koru kaže kako je malo vjerovatno da će se znatan broj njih dobrovoljno vratiti u Siriju i da postoji “veliki ekonomski interes da se zadrže izbjeglice“, jer one snižavaju cijene rada.

“Dakle, ovdje je pitanje ko može izvršiti veći pritisak na Vladu: biznisi ili biračko tijelo… Do sada su to bili biznisi“, zaključio je Koru.

Izvor: Al Jazeera