Nova talibanska naredba o pokrivanju žena: Građanke trećeg reda

Pišu: Ruchi Kumar i Hikmat Noori

Talibani su izdali još jednu uredbu kojom nameću dodatne restrikcije Afganistankama i kriminaliziraju njihovu odjeću.

Iako talibani oduvijek nameću restrikcije na upravljanje tijelima afganistanskih žena, ova uredba je prva u kojoj ovaj režim propisuje krivičnu kaznu za kršenje “dress koda” za žene.

Talibansko nedavno obnovljeno Ministarstvo za propagiranje vrlina i prevenciju grijeha najavilo je ovih dana da je „obaveza svih uglednih Afganistanki da nose hidžab“ ili šal.

Ovo ministarstvo je, u izjavi, identifikovalo čador (plava afganistanska burka ili veo koji prekriva cijelo tijelo) kao „najbolji hidžab“.

U izjavi je također rečeno da je kao hidžab prihvatljiv i dugi crni veo koji pokriva ženu od glave do pete.

Izjava ministarstva je sadržavala i opis: „Bilo koja odjeća koja prekriva tijelo žene smatra se hidžabom, pod uslovom da nije isuviše uska da se ocrtavaju dijelovi tijela niti previše tanka da otkriva tijelo”.

Upozorenje, pa zatvor

Detaljno je opisana i kazna: muškarci staratelji žena koje prekrše pravilo prvo će biti upozoreni, a za ponovljene prekršaje će biti kažnjeni zatvorskom kaznom.

„Ako ženu uhvate bez hidžaba, njen mahrem (muški staratelj) bit će upozoren. Drugi put će staratelja pozvati [talibanski zvaničnici], a nakon ponovljenih poziva, njen staratelj će biti zatvoren na tri dana“, navodi se u izjavi.

Akif Muhajir, glasnogovornik pomenutog ministarstva, kazao je da će vladini službenici koji prekrše pravilo o hidžabu, biti otpušteni.

A muški staratelji proglašeni krivima za ponovljene prekršaje „bit će poslani na sud koji će im odrediti daljnju kaznu“, kazao je on.

Nova uredba je najnoviji u nizu ukaza koji ograničavaju ženske slobode nametnuti nakon što su talibani preuzeli vlast u Afganistanu prošlog ljeta. Vijest o ovoj uredbi dočekana je sa raširenom osudom i šokom afganistanskih žena i aktivistkinja.

„Zašto su sveli žene na objekt koji seksualiziraju“, pita Marzia, 50-godišnja univerzitetska profesorica iz Kabula.

Profesoričino ime je promijenjeno da bi se zaštitio njen identitet, jer strahuje od talibanskih reperkusija jer svoje stavove izražava javno.

„Muslimanka sam, praktikujem vjeru i cijenim ono čemu me islam naučio. Ako oni kao muslimani muškarci imaju problem s mojim hidžabom, onda bi trebali praktikovati svoj hidžab i oboriti pogled“, kazala je ona.

„Zašto bismo mi trebale biti tretirane kao građani trećeg reda ako oni ne mogu praktikovati islam i kontrolisati svoje seksualne želje“, pita profesorica, evidentno ljuta.

Kao neudata žena koja se brine o majci, Marzia nema mahrema. Ona jedina radi u svojoj maloj porodici.

„Nisam udata, a otac mi je umro davno, pa se ja brinem o majci“, kazala je ona.

„Talibani su mi ubili brata, jedinog mahrema, u napadu prije 18 godina. Bi li mi posudili mahrema kako bi me mogli kazniti naredni put“, pita se ona.

‘Dostojanstvo i pravo glasa’

Marziju su u više navrata zaustavljali talibani dok je sama putovala na posao na univerzitetu, čime krši raniji ukaz koji zabranjuje ženama da putuju same.

„Redovno zaustavljaju taksi u kojem sam, pitajući me gdje mi je mahrem“, kaže Marzia.

„Kada pokušam objasniti da ga nemam, ne žele slušati. Nema veze što sam ugledna profesorica; ne pokazuju nikakvo dostojanstvo i naređuju vozačima taksija da me ostave na cesti“, priča ona.

„Morala sam pješačiti nekoliko kilometara do kuće ili do fakulteta nekoliko puta“.

Marzijine sentimente dijele aktivistkinje za ženska prava u Afganistanu i van države.

Aktivistkinja Huda Khamosh bila je liderka ženskih demonstracija u Kabulu nakon što su talibani preuzeli vlast prošlo ljeto. Izbjegla je hapšenje tokom talibanskog suzbijanja demonstrantica u februaru. Kasnije se Khamosh suočila s talibanskim liderima na konferenciji u Norveškoj, zahtijevajući da puste njene kolegice demonstrantice zadržane u Kabulu.

„Talibanski režim nam je nametnut i njihova samonametnuta pravila nemaju pravnu osnovu, te šalju pogrešnu poruku mladim ženama ove generacije u Afganistanu, reducirajući njihov identitet na odjeću“, kazala je Khamosh, koja je pozvala Afganistanke da dignu glas.

„Nikada ne budite tihe“, kazala je.

„[Islam] daje ženi veća prava od pukog prava da bira muža i uda se“, kazala je Khamosh, referirajući se na talibanski dekret o pravima koji se fokusirao samo na pravo na brak, ali nije adresirao pitanja rada i obrazovanja za žene.

„Žene imaju dostojanstvo i pravo glasa u vezi svojih života“, kazala je ona.

„Dvadeset godina [postignuća afganistanskih žena] nije beznačajan napredak da se izgubi preko noći. Dobile smo to samostalno, boreći se protiv patrijarhalnog društva i niko nas ne može ukloniti iz zajednice.“

‘Sve bačeno u smeće’

Aktivistkinje su dodale da su predvidjele trenutni razvoj događaja u Afganistanu i jednaku su krivicu pripisale međunarodnoj zajednici jer nije prepoznala hitnost situacije.

Samira Hamidi, afganistanska aktivistkinja i viša istraživačica u Amnesty Internationalu, kazala je da su i nakon talibanskog preuzimanja vlasti prošlog augusta, Afganistanke nastavile insistirati da međunarodna zajednica zadrži prava žena kao „komponentu svog angažmana i kontakta s talibanima, oko koje nema pregovora“.

Ali međunarodna zajednica je opet iznevjerila Afganistanke, kazala je Hamidi.

„Već deceniju, Afganistanke upozoravaju sve uključene u mirovne pregovore o tome šta će povratak talibana na vlast značiti za žene“, kaže ona.

Trenutna situacija rezultat je manjkavih politika i manjak „razumijevanja međunarodne zajednice koliko su ozbiljna kršenja ljudskih prava“ u Afganistanu, kazala je ona.

„To je očito kršenje prava na slobodu izbora i kretanja, a talibanima je [međunarodna zajednica] dala prostor i vrijeme da nametnu dodatne odmazde i sistematsku diskriminaciju“, kazala je Hamidi.

Aktivistkinja Khamosh se slaže.

„Svijet izdaje cijelu generaciju svojom tišinom“, kazala je ona.

„Zločin je protiv čovječnosti dozvoliti državi da postane zatvor za polovinu svoje populacije“, kazala je ona, dodajući da će se posljedice trenutne situacije u Afganistanu osjetiti globalno.

Profesorica Marzia, podijelila je sličan osjećaj razočarenja.

„Mi smo zemlja koja je proizvela neke od najbriljantnijih liderki. Učila sam svoje studentice vrijednost poštivanja i podržavanja žena“, kazala je ona.

„Dala sam nadu tako velikom broju mladih djevojaka i sve je to bačeno u smeće kao beznačajno“, dodala je.

„Srce mi se cijepa sa svakim novim ‘zakonom’ i uredbom koje izdaju, a koji su u kontradikciji sa našim islamskim i afganistanskim vrijednostima“.