Kako je termin ‘konstitutivni’ pobijedio ‘konstituente’

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, kolokvijalno poznat kao Dejtonski sporazum, nastao je u vojnoj bazi američkih zračnih snaga Wright-Patterson, u saveznoj državi Ohio. Konferencija o okončanju ratnih dejstava je održana od 1. do 21. novembra 1995. godine, a dogovor je ozvaničen potpisivanjem sporazuma u Parizu, 14. decembra iste godine.

Taj ugovor, koji je prekinuo ratne strahote na terenu, (p)ostao je temelj budućih polemika, slaganja i mimoilaženja za ljude na koje se odnosio – narode i građane Bosne i Hercegovine. Nisu svi gajili simpatije prema dokumentu koji će determinisati budućnost zemlje. Možda je nezadovoljnih bilo i više, ali ušlo se u implementaciju pod pritiskom američke administracije. Po potrebi su se citirali i tumačili njegovi dijelovi. Često netačno interpretirani, (zlo)namjerno zanemarivani, ni danas nisu potpuno jasni.

U Bosni i Hercegovini, Dejtonski sporazum nikada nije službeno preveden, niti je ratificiran kroz parlament. Nikada nije objavljen u Službenom glasniku BiH. Ni nakon četvrt vijeka od njegovog potpisivanja, primjerci Sporazuma koji se nalaze ili su se nalazili u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nisu dobili službeni prijevod, a spominjao se i nestanak bh. primjerka iz državnih institucija. Ono što se zna jeste to da je Ured visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini (OHR) vrhovni tumač Sporazuma.

“Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini je potpisan na bosanskom, hrvatskom, engleskom i srpskom jeziku, pri čemu je svaki tekst jednako vjerodostojan. Aneksi Općeg okvirnog sporazuma za mir, uključujući i Ustav BiH, koji je utvrđen u Aneksu 4. Općeg okvirnog sporazuma za mir, sačinjeni su samo na engleskom jeziku. Dana 14. decembra 1995. godine u Parizu su Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i bivša Savezna republika Jugoslavija potpisale zaseban sporazum kojim se utvrđuje postupak za uspostavljanje zvaničnog prijevoda aneksâ Općeg okvirnog sporazuma za mir. Nažalost, taj sporazum nikada nije proveden zbog propusta vlâsti Bosne i Hercegovine da dostave prevod aneksȃ Općeg okvirnog sporazuma za mir na bosanski jezik. Francuska vlada je dobila nacrt prijevoda na hrvatski jezik od Republike Hrvatske i na srpski jezik od tadašnje Savezne republike Jugoslavije. Kao rezultat toga, engleska verzija aneksȃ Općeg okvirnog sporazuma za mir i dalje ostaje jedina zvanična verzija. Opći okvirni sporazum za mir stupio je na snagu njegovim potpisivanjem, čime je utvrđena saglasnost strana da se obavežu ugovorom”, navode iz OHR-a.

Mijenjaju li različita terminološka određenja suštinu?

Zašto je prijevod takvog jednog sudbinski važnog dokumenta problem? Zavirili smo u dokument zaveden pod oznakom A/50/79C, S/1995/999 Ujedinjenih naroda, datiran na 30. novembra 1995. godine, kojim Stalna predstavnica Sjedinjenih Američkih Država pri UN-u Madeleine Albright dostavlja Generalnoj skupštini i Vijeću sigurnosti Pismo sa sadržajem originalne verzije postignutog sporazuma.

Ono što bode oči su pojmovi koji se koriste u tom primjerku sporazuma i pojmovi koji se svakodnevno koriste na terenu, u Bosni i Hercegovini, regionu i na međunarodnom planu. Termin “konstitutivni” se ne spominje niti na jednom jedinom mjestu. Termin “konstituent” se spominje na devet mjesta. Na stranama 27, 28, 35, 36, 39, 40, 59, 69 i 79. Da li različita terminološka određenja mijenjaju suštinu?

Laički gledano, kada potražite objašnjenje termina “constituent” i “constitutive”, razlika je očita. “Constituent” je dio ili sastavnica neke cjeline, dok je “Constitutive” nešto izuzetno važno, esencijalno i ima moć ili ovlaštenje da nekoga imenuje na funkciju. Očigledno je u slučaju Bosne i Hercegovine, pojam koji seže sve do Ustava, samo stvar percepcije.

“Postoji velika jezička zbrka koju stvara činjenica da ne postoji službeni, odnosno ‘autentičan’ prijevod engleskog teksta Dejtonskog sporazuma i svi prijevodi na BHS jezike se razlikuju (!) u prijevodima pojedinih fraza u jedinom ‘autentičnom’ tekstu, koji je engleski. Također, Ustavni sud je morao da razjasni pogrešne prijevode kao što se vidi iz Djelimične odluke i u slučaju U-5/98 (Odluka o konstitutivnosti naroda iz 2000.godine, op.a.). Na primjer, kada su dva različita engleska izraza ‘boundary’ i ‘border’ jednostavno prevedena kao ‘granica’ u svim domaćim i nezvaničnim prevodima”, kaže austijski stručnjak ustavnog prava Joseph Marko, profesor Univerziteta u Grazu, ekspert za ustavno pravo Bosne i Hercegovine i jedan od stranih sudija Suda BiH u periodu 1997-2002.

Upitan da protumači mogućnost da su na Evropskom sudu za ljudska prava drugačije tumačili pojmove “konstitutivnosti” i “konstituenta” i po tome donosili svoje odluke, profesor Marko i tamo nalazi neke jezičke nelogičnosti.

“Drugi primjer je član II, stav 2, konačna rečenica, koji proglašava da ljudska prava i slobode Evropske konvencije o ljudskim pravima ‘imaju prioritet nad svim drugim zakonima’. Izraz ‘law’ je pogrešno preveden u ‘zakon’ u svim prevedenim tekstovima. Ali značenje ove fraze na engleskom (‘law’ se koristi u jednini) je da će Evropski sud za ljudska prava biti najviši, odnosno ‘vrhovni zakon zemlje’ kako je to eksplicitno navedeno u čl. 6 Ustava SAD-a”.

Jezička konfuzija na političkom nebu

Ipak je tražio pojašnjenje za različita tumačenja izraza “constitutive” i “constituent”. Kada ih je dobio, uslijedila je konstatacija: “OK, lijepo je to, ali bez primjene na bosanski politički i pravni kontekst”. “To treba da kaže, konstatuje onaj koji je uspostavljao terminologiju. I ne zaboravite: Ustav BiH su izradili američki pravnici”, ostavlja slobodan prostor za zaključivanje profesor Marko.

Da, američki pravnici ili činovnici u administraciji su to radili pod patronatom Richarda Holbrookea, Warrena Christophera i Madeleine Albright, te vjerovatno uz znanje samog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Billa Clintona. Međutim, osim penzionisanog predsjednika, ostali više nisu među živima, a u pitanju je terminologija specifična za američki engleski.

Na lokalnom nivou se ovoj temi ne pridaje značaj ili se stvaraju ostrašćeni tabori sa unaprijed poznatim stavovima za agitaciju. Početkom 2018. godine se na sesiji Kuba nezavisnih intelektialaca “Krug 99” o tome govorilo kroz temu Evropska pravna stečevina protiv sovjetskog koncepta konstitutivnosti. Ova jezička konfuzija na političkom nebu je još nekoliko puta spominjana od intelektualaca, ali ozbiljnije i multidisciplinarne analize nikada nije bilo.

Jasno se zna kome ne odgovara i zbog čega, ali nije jasno zašto se time ozbiljnije ne pozabave oni koji se retorički upinju u zaštitu građanske Bosne i Hercegovine? Zašto odgovara da se u praksi nalazi termin “konstitutivni” koji je od svih postojećih ustava u Bosni i Hercegovini (ustavi Bosne i Hercegovine, Federacije BiH, Republike Srpske, kantona) spomenut samo jednom i to u Amandmanu XXVII na Ustav Federacije BiH, kojeg je tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, uz ostale amandmane, nametnuo 19. aprila 2002. godine? I kako je svoje mjesto, kao službena definicija, našao i u Ustavnom sudu BiH i u njegovim presudama? Koliko je teško konsultirati američke pravnike, prevesti Sporazum, razjasniti radi li se o sinonimima , te zašto se termin “constituent” tumači kao “konstitutivni” i čemu služi drugi termin? Iz dosadašnje prakse odluka i presuda je očigledno da lokalni i evropski stručnjaci ne mogu pomoći.