Ruski restoran u Berlinu pruža podršku Ukrajincima

Piše: Gouri Sharma

Skoro je podne u Prenzlauer Bergu, jednom od otmjenijih okruga na istoku Berlina i stolove u “Pasternaku” počinje popunjavati lokalno stanovništvo koje dolazi u potrazi za ručkom. Sa nagovještajem proljeća u zraku i ukidanjem pandemijskih restrikcija, stolovi unutar i ispred restorana brzo se pune. To je poželjan prizor za vlasnika Ilju Kaplana, čiji je posao pretrpio udarac otkako je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu 24. februara.

“Tokom prve sedmice rata, mnoge rezervacije su otkazane i ljudi koji nisu nužno naši gosti zauzeli su stav protiv nas online zato što služimo rusku hranu”, kaže Kaplan, visoki 60-godišnjak, ležerno odjeven u zelenu trenerku, dok sjedi ispred svog restorana. “Ljudi su nas ocjenjivali jednom zvjezdicom i ostavljali su komentare u kojima kažu da se protive ratu, ne pominjući kvalitet hrane. To je popustilo i sada imamo gostiju tokom dana”.

Ali ovaj vlasnik restorana pripisuje povećanje obima posla promjeni vremena i ukidanju pandemijskih restrikcija. “Tokom dana, neki ljudi ne primjećuju ruski znak ispred restorana. Uvečer je i dalje manje posjećen nego prije rata”, kaže Kaplan, koji govori zabrinuto, povremeno se šaleći sa osobljem i gostima.

Kaplan, rođen u Moskvi, diplomirao je gastronomiju, u Berlinu živi već tri decenije i danas posjeduje i nadzire nekoliko objekata u gradu koji nude jela i piće iz Rusije, ali i iz država u kojima se govori ruski, uključujući Ukrajinu, Latviju i Gruziju.

Na ličnom planu, Kaplan kaže da je tokom proteklih sedmica njegova ukrajinska partnerica teško napuštala njihov dom u Berlinu zbog emotivnog danka koji im je uzeo rat.

Dodaje i da je rat također teško pogodio njegovu kompaniju, u čijem vlasništvu su različiti objekti, kao i njegovih 150-ak članova osoblja, od kojih 70 posto čine Ukrajinci.

“Potpuno nas je šokirao kada je rat izbio”, kaže. “Imali smo kuhara Ukrajinca koji je bio na odmoru u domovini i koji nam je rekao da se ne može vratiti jer se već bori sa kalašnjikovom u ruci. Po drugog našeg kuhara Ukrajinca, koji je također bio na odmoru, morali smo otići na poljsku granicu”.

Ova je kompanija zauzela snažan antiratni stav od samog početka, objavivši izjavu na svojoj web-stranici koja je naglasila raznolikost osoblja i jedinstvo u timu, koji uključuje ljude iz Njemačke, Grčke, Litvanije, Ukrajine, Rusije, Moldavije, Rumunije, Gruzije, Argentine, Španije i Francuske.

“Niti jednom u 30 godina nismo imali situaciju da smo uvučeni u sukob na etničkim osnovama. Mi radimo zajedno, pokušavamo stvoriti dobru atmosferu i inspirisati naše goste”, kazali su iz ove kompanije. “Dijelimo mišljenje da je agresija jedne nad drugom državom neprihvatljiva u našem modernom društvu. Kategorički se protivimo bilo kakvoj vojnoj akciji koja uključuje ljudske žrtve i nasilje. Nijedna nacija ne bi trebala biti smatrana odgovornom zbog postupaka kratkovidih političara”.

‘Nepošteno je vršiti diskriminaciju nad Rusima’

Maxim Schidko, 37-godišnji kuhar u “Pasternaku”, porijeklom iz ukrajinske prijestolnice Kijeva, prijateljskim i nasmiješenim izgledom donekle prikriva trenutne brige. Kaže da su prvog dana rata njegova supruga i njihova beba morali pobjeći iz Kijeva i sada su na sigurnom u Berlinu, nakon što je on otišao na poljsku granicu, a Kaplanova kompanija mu je pomogla da ode po njih.

No, drugi članovi njegove porodice uhvaćeni su u sukobu. “Moj 18-godišnji sin trenutno se priprema da se pridruži vojsci i imam dvojicu rođaka koji se već bore”, kaže. “Roditelji su bili na bakinoj sahrani na selu kada je izbio rat, pa su tamo i ostali. To što su došli na sahranu, ispostavilo se dobro po njih. Naravno, brinem se za svoju porodicu, ali uvjeren sam da će Ukrajina pobijediti”.

U Njemačkoj živi najveći dio populacije koja govori ruski izvan bivšeg Sovjetskog saveza, prema procjenama, između 3,5 i 4,5 miliona ljudi, od kojih znatan dio živi u Berlinu.

Nakon izbijanja rata, prijavljeni su napadi protiv ove zajednice, uključujući podmetanje požara u rusko-njemačkoj školi i vandalizaciju rusko-poljske piljare u drugom dijelu Njemačke.

Iako nisu imali problema u “Pasternaku”, drugi Kaplanov restoran je primio prijeteći poziv u kojem su zahtijevali da se Rusi spakuju i odu.

Lokalni napadi su zabrinuli još jednog člana osoblja “Pasternaka”, 37-godišnju Marinu Bernz, živahnu Njemicu ruskog porijekla, samouvjerenu konobaricu u restoranu. “Radim jutarnju smjenu i tokom nekoliko prvih dana rata, brinula sam se šta ću naći kada dođem na posao i hoće li nam prozori biti porazbijani. Bio je to prvi put u životu da se nisam osjećala ugodno u Njemačkoj”.

Iako rat dominira razgovorima osoblja, Bernz kaže da se svi međusobno podržavaju. “Mi smo porodica”, kaže.

Ali Bernz, koja je protiv rata, smatra da su Rusi u drugim državama nepravedno mete. “Nepošteno je vršiti diskriminaciju protiv Rusa, posebno onih koji žive izvan Rusije. Obični Rusi nemaju ništa s ratom”.

Smatra da njih ne treba kriviti za to što se događa, pa odbija kriti svoje korijene. “I dalje se osjećam pomalo neugodno, ali sada više nego ikad govorim ruski na ulici. Ovo nije naša krivica, pa zašto da se krijemo?”

Kaplan kaže da u ruskoj dijaspori u Berlinu ima onih koji podržavaju to što se događa i onih koji su protiv. “Otvoreno se protivim ratu i podržavam demokratske vrijednosti slobode, jednakosti i pravde”, kaže, dodajući da mnogi Rusi podržavaju Ukrajinu ali da su možda isuviše preplašeni da izraze svoje mišljenje zbog straha od odmazde.

“Vidim da je broj Rusa koji je protive ovom ratu mnogo veći nego što izgleda, ali se boje da ih se proglasi izdajnicima, pa šute. Za mene ne postoji jasna distinkcija između Ukrajinaca i Rusa”, kaže Kaplan, referirajući se na zajedničku historiju, kulturu i hranu – onu vrstu jela kojima je bio izložen u Moskvi i koja sada nudi u svom restoranu.

Prisjećanje na moskovski književni salon iz 1930-ih

Ovaj restoran, koji je dobio ime po Nobelovcu, ruskom piscu Borisu Pasternaku, autoru romana Doktor Živago, 1950-ih, koji je bio zabranjen u Sovjetskom savezu jer je negativno predstavio život pod sovjetskim sistemom, dominira zglom jednog trga u predjelu koji odiše novijom historijom grada. Nekada je bio poznat po jevrejskoj umjetničkoj zajednici i bio je dio Istočnog Berlina tokom vremena podjele. Kako bi se restaurirao i renovirao dio historijskih zgrada u ovom kraju, u njega se mnogo uložilo nakon pada Berlinskog zida 1989. Danas, kao jedan od najdžentrificiranijih predjela u gradu, također je jedno od najskupljih mjesta za život.

“Paternak” je stigao u ovaj kraj pet godina nakon ponovnog ujedinjenja, a Kaplan je preuzeo ovaj restoran 2002. Restoran gleda na čuveni Wasserturm, vodeni toranj koji je izgrađen krajem 19. stoljeća i koji je najstariji u gradu. Dio trga na kojem je vodeni toranj nekada su nacisti koristili kao koncentracioni logor. Danas je tu smješteno igralište za djecu i park.

Prekoputa se nalazi najveća sinagoga u Njemačkoj i škola u kojoj danas odjekuju zvuci djece koja se igraju unutra dok policajci, koji stoje ispred nekih od berlinskih sinagoga, stoje na kapiji. Restorani, uključujući i jedan jevrejski, su u blizini. “I taj je bio u mom vlasništvu”, kaže Kaplan, pokazujući na njega.

“Pasternak” je kapaciteta oko 150 ljudi. Unutar restorana smješten je klavir, a tu su i kristalni lusteri. Boce ruske votke i slike poznatih ruskih književnika – uključujući i kopije slika koje je nacrtao Pasternakov otac umjetnik – krase zidove i strop. “Ovaj dizajn ima za cilj da podsjeti na duh književnog salona u moskovskom stanu iz 1930-ih”, kaže Kaplan.

Bogati jelovnik za doručak nudi jela od jaja, palačinki i ribe, po receptima iz država bivšeg istočnog bloka i njihovih susjeda, koja se služe do 16 sati, pored tradicionalnih jela kao što je “boršč” i jevrejski specijaliteti kao što je “ujka David”, predjelo od humusa i izraelske salate sa dimljenim patlidžanom i paprikom, “kreplach”, jevrejsko jelo za koje se kaže da potječe iz istočne Evrope i koji se sastoji od malih knedli punjenih janjetinom ili “latkes”, kolača od krompira, koji se poslužuju sa telećim jetrima. Jela su nazvana po mjestima, uključujući “odesku salatu”, mješavinu sastojaka kao što je mladi špinat, pečeni škampi i fileti lososa i “gruzijsku činiju”, mješavinu pečenog kozjeg sira, paradajza, avokada i rukole, između ostalih sastojaka. U ponudi su “wareniki Lenjingrad”, vegeterijanske knedle punjene krompirom. Kaplan kaže da im je najpopularnije jelo “pelmeni Sibir” od domaćih goveđih knedli.

“Ja sam iz Moskve, a tamo možete jesti razna jela iz bivšeg istočnog bloka i susjednih država, kao što su Bjelorusija ili Ukrajina”, objašnjava Kaplan. “To je nešto što mi je poznato, sa čim sam odrastao i što znam pripremiti, pa sam želio napraviti jelovnik koji odražava sve različite kuhinje koje postoje u Moskvi”.

Kaplan kaže da njegov jelovnik slavi nezavisnost i kuhinju svakog mjesta. “Zato u jelovniku pominjem odakle jela dolaze”, kaže.

Ipak, otkako je počeo rat, morao je biti oprezniji s opisom jela i ukloniti riječ “ruski” iz njega. “Tako, umjesto ‘tradicionalni ruski pelmeni’ (knedle), sada piše samo ‘tradicionalni pelmeni’. Ljudi povezuju loše stvari s tom riječju, a čak su i supermarketi počeli zabranjivati ili bojkotovati ruske proizvode kao što je votka”, dodaje.

Podrška Ukrajincima

Uprkos izazovima, Kaplan i njegovo osoblje igraju aktivnu ulogu u pružanju podrške Ukrajincima pogođenim ratom. U jednom od restorana je napravio sabirnu tačku u prvih nekoliko sedmica i tamo su sakupljali stvari kao što su lijekovi, hrana i odjeća i transportovali ih na ukrajinsku granicu. Također pomažu ukrajinskim izbjeglicama da nađu poslove i smještaj.

Kaplan kaže da će u budućnosti na tome biti njihov fokus jer nemaju načina da nastave slati vozače koji bi dostavljali stvari na granicu. Također će nastaviti pružati besplatnu hranu ukrajinskim ženama i djeci u jednom od svojih restorana.

“Brinem se oko toga šta će se desiti”, kaže Kaplan, referirajući se na budućnost svog biznisa i na rat. “Ali za sada, neće biti nikakvih drastičnih promjena s poslom koji radimo”.

Osoblje “Pasternaka” će u međuvremenu nastaviti sa svakodnevnim životom, koliko su u mogućnosti. Ukrajinski glavni kuhar Schidko, koji dobija svježe informacije o situaciji na terenu preko svoje porodice u Ukrajini, kaže: “Puno je podrške za ukrajinske izbjeglice i za to sam zahvalan”.

“Ja sam uz narod”, dodaje konobarica Bernz. “Žao mi je Ukrajinaca i mislim da je sjajno što dobijaju pomoć koja im je potrebna. Ali ko pomaže Ruse? Obični ljudi u Rusiji nisu krivi, ali bivaju kažnjeni sankcijama i restrikcijama. Ko će njima pomoći? Ne mogu doći u Njemačku, niko drugi ih ne želi primiti. To me veoma brine”.

“Mislim da je sve ovo smiješno. Ukrajinci i Rusi su poput porodice. Mnogo Ukrajinaca živi u Rusiji i obratno, uključujući i moju porodicu. Mi smo svi isti. To je kao da se dva brata bore jedan protiv drugog”.