U bugarskoj ‘maloj Moskvi’ Rusi pomažu ukrajinskim izbjeglicama

U malom priobalnom gradu ruski migranti otvaraju svoje domove i biznise kako bi osigurali sklonište i podršku Ukrajincima koji bježe od rata.

Elena i Mihail Stjepanov, Rusi koji žive u Bugarskoj, pomažu ukrajinskim izbjeglicama da se registruju u bugarskoj policijskoj stanici [Antoaneta Roussi/Al Jazeera]

Piše: Antoaneta Roussi

U lobiju hotela Sunny Bay u Pomorju, priobalnom gradu na jugoistoku Bugarske, deseci pasoša koji pripadaju Ukrajincima razbacani su po stolu.

Ovdje je smješteno nekoliko izbjeglica koje su pobjegle od rata s Rusijom i sada idu u policijsku stanicu, sa pasošima, da se registruju, kako nalaže bugarski zakon.

Mihail Stjepanov, visoki muškarac koji nosi naočale na glavi, vodi mali tim volontera koji će pomoći novopridošlima.

Pedesetosmogodišnji Stjepanov i njegova supruga Elema su Rusi, žive u Bugarskoj od 2019.

Otkako je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu 24. februara, pomogli su da se registruje 650 porodica, približno 2400 ljudi i nastavljaju volontirati.

“Bolno mi je gledati dešavanja u Ukrajini”, kaže Stjepanov. “Nadam se da će se rat uskoro završiti, ali u međuvremenu, sve što možemo je pomoći kako znamo i umijemo.”

U Pomorju, poznatom i kao “mala Moskva”, živi 15.000 ljudi i odavno je popularna destinacija za odmor ruskih turista. Procjenjuje se da je 70 posto hotela i apartmana ovdje u vlasništvu Rusa.

Dva ukrajinska dječaka igraju se s loptom na plaži u Pomorju [Antoaneta Roussi/Al Jazeera]

Kada su čuli da Ukrajinci stižu u ovo pitoreskno odmaralište, Rusi kao što su Stjepanovi, koji su napustili Rusiju nakon pripajanja Krima 2014. godine, dali su sebi u zadatak da pomognu, nudeći smještaj, donirajući odjeću i uspostavivši humanitarni centar.

Na početku su neki Ukrajinci bili nepovjerljivi prema njima, kaže Elena, jer im je bilo neugodno komunicirati s Rusima.

“Ali, nakon nekog vremena, vidjeli su da radimo sve iz ljubavi.”

Šezdesetogodišnja Gaja Torosjan, Ruskinja koja živi u Bugarskoj od 2013. godine, organizovala je da šest porodica odsjedne u apartmanima u ruskom vlasništvu, koje ona vodi dok su vlasnici odsutni.

Kada je počela invazija, plakala je. Od tada svakodnevno prati vijesti.

“Kada sam ih [ukrajinske izbjeglice] tek upoznala, izvinila sam se za ono što moja država radi u njihovoj domovini”, kazala je Torosjan. “Rekla sam im da se ne bih uvrijedila ni da me pljunu u lice.”

Hotel Sunny Bay u bugarskom Pomorju, gdje boravi grupa ukrajinskih izbjeglica [Antoaneta Roussi/Al Jazeera]

Tri sata koji pokazuju vrijeme u Moskvi, Sofiji i New Yorku vise na zidu u hotelskom lobiju – tačan prikaz delikatne pozicije Bugarske između istoka i zapada.

Ova bivša komunistička država najsiromašnija je članica Evropske unije i, iako se pridružila NATO-u 2004, ima bliske kulturne i ekonomske veze s Rusijom – odakle zadovoljava više od 95 posto svojih potreba za plinom.

Ali, otkako je počeo rat, odnosi Rusije i EU-a su blizu potpunog kolapsa i Moskva je u nekoliko navrata prijetila da će zaustaviti isporuku plina Evropi.

U srijedu je Gazprom, ruski državni energetski gigant, prestao isporučivati plin Bugarskoj i Poljskoj, za što su neki posmatrači kazali da je upozorenje ostatku članica bloka.

Sedmicu ranije, ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba doputovao je u dvodnevnu posjetu Bugarskoj. Iako je zahvalio Bugarskoj jer je ugostila izbjeglice, požalio se na relativnu suzdržanost Sofije kada je u pitanju slanje oružja, rekavši kako je neuspjeh u isporuci oružja način da se podrži “ruska agresija”.

Bugarski parlament nije došao do zaključka prije njegove posjete, a klimava politička koalicija četiri stranke bila je testirana svega nekoliko mjeseci od početka rada.

Socijalisti su zaprijetili da će prekinuti veze s vladom ako Bugarska pošalje oružje Ukrajini, dok su demokrate upozorile na slične posljedice ukoliko država to ne učini.

Svetlana Gololobova sa svojim sedmogodišnjim sinom, inače iz Borodjanke u Ukrajini, u kantini hotela Sunny Bay [Antoaneta Roussi/Al Jazeera]

Četredesetdvogodišnja Svetlana Gololobova stigla je u Bugarsku iz Borodjanke, razorenog grada blizu prijestolnice Kijeva, 19. aprila sa dvoje od svoje troje djece, starosti 10 i sedam godina.

Njeni 20-godišnji sin i muž im se nisu mogli pridružiti zbog ukrajinske zabrane da muškarci u godinama za borbu napuste državu.

Nakon što je živjela pod ruskom okupacijom 36 dana, Gololobova kaže kako je došla u Bugarsku u potrazi za mirom i tišinom. Nikada nije kročila nogom u ovu državu, ali prije nego što je napustila dom sanjala je bistro more, pješčanu plažu i staklenu kuću, što vjeruje da je bio nagovještaj hotela Sunny Bay.

“Konačno se osjećam mirnije”, kazala je. “Mogu razmišljati o budućnosti, o vjenčanju svog najstarijeg sina i o okončanju rata.”

Gololobova, kao i drugi u Sunny Bayu, zahvalna je za Ruse u Pomorju koji su joj pomogli i koji služe kao prevodioci između njih i Bugara,

“Nije me iznenadila njihova podrška”, kazala je. “Svi smo mi ljudi, imamo dobre i loše osobine. Nije dobro povezivati ljude s njihovim vladama.”

No, nisu svi u Pomorju podržali humanost Rusa.

Konstantin Utešev, penzionisani ruski vojni inženjer koji živi u Bugarskoj od 2016, ponudio je nekoliko apartmana Ukrajincima na obali u martu, da bi mu neko vandalizirao automobil žutom i plavom, bojama ukrajinske zastave.

Počinioci su još nepoznati, ali Utešev je kazao lokalnim medijima kako ne vjeruje da su napad izveli Ukrajinci.

Budući da je ostao još mjesec dana prije početka sezone odmora, neki vlasnici hotela su kazali da neće moći nastaviti pružati smještaj Ukrajincima, jer imaju turističke rezervacije od ranije.

Gololobova se želi vratiti u Ukrajinu kada rat bude završen. Ali ako se to ne desi do kraja maja, ne zna gdje će ona i djeca otići.

Torosjan i Stjepanovi, pak, nemaju planova za povratak u Rusiju u bližoj budućnosti.

“Neću se vratiti dok je ova vlada aktuelna”, kazala je Torosjan.

Ova grupa je nedavno proslavila pravoslavni Vaskrs u hotelu Sunny Bay, gdje su gosti i bugarski hotelski menadžment pekli tradicionalni uskršnji kolač i bojili jaja.

“Nadam se da će Ukrajina biti slobodna i da će se svi ljudi koji su pobjegli, moći vratiti svojim domovima“, kazala je Elena Stjepanova. „Ali do tada se možemo potruditi i učiniti da se osjećaju kao kod kuće.”

Izvor: Al Jazeera