Hrvatska jednim izbjeglicama pomaže, a druge nasilno tjera s granice

Ima li Hrvatska dvostruke kriterije kada je riječ o pomoći i prihvatu izbjeglica iz Ukrajine u odnose na one iz drugih područja pogođenih ratovima?

Za razliku od izbjeglica iz Sirije, Afganistana, Iraka i drugih država izbjeglice iz Ukrajine imaju sasvim drugačiji tretman hrvatske države (EPA)

Već nekoliko godina unazad Hrvatska se nalazi na jednoj od izbjegličkih ruta tako da je do sada na stotine tisuća izbjeglica iz ratom ugroženih područja, poput Sirije, Afganistana i drugih država, prešlo preko Hrvatske na putu prema državama zapadne Europe. Najveći dio njih kroz Hrvatsku je prešao 2015. godine, tijekom izbjegličke krize, kada je Hrvatska služila kao svojevrsna tranzitna točka za nekoliko stotina tisuća izbjeglica. I u godinama koje su uslijedile, ali u puno manjem broju, nastavljeni su pokušaji izbjeglica iz spomenutih država da preko Hrvatske dođu do toliko željene zapadne Europe.

Građani se i danas sjećaju rijeka ljudi koji su vrećicom osobnih stvari dolazili u Hrvatsku gdje su ih dočekivali djelatnici policije. Potom su završavali u prihvatnom centru Opatovac gdje su imali osiguran smještaj, hranu, vodu, liječničku pomoć i sve ostalo što im je bilo potrebno. Odatle su izbjeglice, autobusima ili vlakovima, prevozili do Mađarske ili Slovenije. Jako mali broj njih je zatražio azil u Hrvatskoj. Dio građana je podržavao takvu tadašnju politiku Hrvatske prema izbjeglicama dok se dio građana otvoreno tome protivio.

S ruskom agresijom na Ukrajinu, Hrvatska je ponovno na meti građana koji bježe od rata. Do sada je oko 15.000 Ukrajinaca spas od ratnih događanja pronašlo u Hrvatskoj. Za razliku od izbjeglica iz Sirije, Afganistana, Iraka i drugih država izbjeglice iz Ukrajine imaju sasvim drugačiji tretman države. Za izbjeglice iz Ukrajine, što je svakako za pohvalu, osigurani su organizirani smještaji ili pak smještaji po obiteljima. Plaćaju im se troškovi stanovanja, djeci osigurava školovanje, omogućava ostanak u Hrvatskoj do tri godine, traže poslovi…

„Posebno je važno pitanje smještaja, pokrivanje troškova tog smještaja i cjelovita zaokružena politika. To je politika dobrodošlice, solidarnosti i prihvata ukrajinskih izbjeglica s dignitetom, to smo dužni napraviti i to želimo učiniti. Nastavit ćemo pomagati svim mogućim sredstvima, pogotovo u humanitarnom smislu. Hrvatska je u ovom trenutku na pravoj strani povijesti i međunarodnoga prava, ali i onih vrijednosti koje su utemeljene u našem Ustavu”, rekao je nedavno predsjednik hrvatske Vlade, Andrej Plenković.

Drugačiji tretman

Sve to što se trenutno događa je, kako mnogi kažu, za pohvalu ali u isto vrijeme pokazuje i dvostruke kriterije države prema drugim izbjeglicama. Upravo na to ukazuju i neke od nevladinih udruga koje se bave problemima izbjeglica u Hrvatskoj. Kaže to i Lejla Šehić Relić, izvršna direktorica nevladine udruge DKolektiv, napominjući kako se i danas izbjeglice iz Sirije, Afganistana, Iraka i drugih država tretira drugačije. Podsjeća na „akcije“ na granicama, snimke kako ih se tuče, zatvara, vraća u države odakle su došli…

„Hrvatska se tijekom 2015. godine, iako uglavnom kao tranzitna zemlja, pokazala human primjer mnogim drugim državama Europe kada je riječ o prihvatu i odnosu prema izbjeglicama. Ipak, od tog prvog vala, izbjeglicama je bitno otežan ili onemogućen pristup mehanizmima međunarodne zaštite što je ujedno i temeljna razlika budući da je taj mehanizam aktiviran za izbjeglice iz Ukrajine. To je svakako za pohvalu, a smatramo kako takav pristup, koji je dobar i human, treba zadržati, razvijati i primjenjivati na svim ljudima koji traže zaštitu od ratova i progona“, rekla je Šehić Relić.

Kao razloge drugačijeg kriterija izbjeglica iz Ukrajine kaže kako razloga ima više i treba ih sagledavati u kompleksnosti. Jedan od razloga vidi i u tome što je Ukrajina geografski puno bliže, rat se vodi na teritoriju Europe i to je rezultiralo većom mobilizacijom resursa za adekvatan odgovor. Kao drugi razlog navodi kako je cijeli sustav sada postavljen drugačije, odnosno kako izbjeglice iz Ukrajine imaju pristup mehanizmima međunarodne zaštite što nije važilo za izbjeglice iz primjerice Sirije. Napominje i kako se Europa politički organizirala oko zajedničkog odnosa prema izbjeglicama iz Ukrajine što 2015. godine nije bio slučaj.

„Iskreno se nadam da će upravo te slike očigledno različiti tretmanima poslužiti za suočavanje sa našom sposobnosti da osiguramo jednakost i ravnopravnost za sve ljude“, dodaje.

Aktiviran zakon

Na temu različitog odnosa prema izbjeglicama iz Ukrajine i onih iz drugih država svijeta razgovarali smo i s Teom Vidović iz Centra za mirovne studije koja je rekla kako ova udruga već 16 godina prati kako se razvija situacija s izbjeglicama. I ona ističe kako je evidentna razlika odnosa prema izbjeglicama te da su izbjeglice iz Ukrajine pošteđene mnogih poteškoća koje su imali izbjeglice iz Sirije i drugih država.

„Sada je po prvi put aktiviran Zakon o međunarodnoj privremenoj zaštiti koji je zapravo osmišljen nakon ratova na područjima bivše Jugoslavije kada je veliki broj građana odlazio u druge europske države. To je odluka koja se primjenjuje na razini EU. Taj zakon je do sada odbijan kada su prema Italiji bježali ljudi iz Afrike“, kaže Vidović.

Pojašnjava i kako Se slijedom toga svaka od članica Unije obvezala koliko izbjeglica iz Ukrajine može primiti, pa je tako Hrvatska najavila kako može primiti 20.000 izbjeglica. Napominje kako i građani pozitivno gledaju na sve to kao i da je Hrvatska, kao država, donijela pravilnik kojim se uređuje financiranje smještaja izbjeglica iz Ukrajine. Isto tako se i relativno brzo rješava pitanje međunarodne zaštite i sve drugo.

„Najveća promjena u odnosu na nekoliko godina ranije je što sada postoji politička volja da se neke stvari naprave za razliku od ranije. Ovakav odgovor na situaciju u Ukrajini prate i druge države EU čemu nismo svjedočili kada su se pojavljivale izbjeglice iz ratova širom svijeta, siromaštva, klimatskih promjena i slično. Tako na granice Hrvatske i dalje svakodnevno pristižu izbjeglice iz drugih dijelova svijeta ali oni imaju sasvim drugačiji pristup od izbjeglica iz Ukrajine“, pojašnjava Vidović.

I dalje ima problema

Ukazuje i na probleme na terenu s kojima se susreću i neke izbjeglice iz Ukrajine pa je tako spomenula slučaj iz Poljske kada je na samoj granici zabilježeno rasističko postupanje prema osobama koje izlaze iz Ukrajine jer su tamnije boje kože. Prema riječima Vidović njima nije bilo dozvoljeno da se ukrcaju u vlakove nego iz se smještalo u odvojene centre gdje su smješteni samo Romi. U problemu su se našli i studenti iz država izvan EU, a koji su studirali u Ukrajini. Oni nisu imali pravo na privremenu zaštitu jer su u Ukrajini imali kratkotrajan boravak.

Nabraja i neke od problema u Hrvatskoj gdje se izbjeglice susreću i danas sa sustavom integracije poput nemogućnosti da upišu fakultet ili pronađu posao. Jedan od problema je i dobivanje azila pa je tako od 2004. godine Hrvatska odobrila svega oko 1.000 zahtjeva za azil od gotovo 17.000 pristiglih zahtjeva. Tu je i problem jezika koji je jedan od uvjeta integracije u društvo i pronalaska posla, a onda i normalnog života. Naime, Ministarstvo obrazovanja organizira tečajeve jezika, ali se oni zadržavaju na početnoj razini dok fakulteti traže više razine poznavanja jezika, najčešće B2 ili C1. Sustav ne omogućava azilantima polaganje te razine znanja, a tečajevi udruga ne omogućuju certifikate.

„Političke elite i krajnja desnica godinama nas pokušavaju uvjeriti da se bojimo ljudi koji bježe od sukoba i siromaštva, trudeći se uništiti našu empatiju i međusobno nas podijeliti. To je rezultiralo zatvaranjem Europske unije i Hrvatske za ljude koji samo žele živjeti normalan i dostojanstven život u sigurnosti. Posljednjih nekoliko tjedana, kao i 2015. godine, pokazali smo da ne mora biti tako. Izrazi solidarnosti prema djeci, ženama i muškarcima koji dolaze bježeći od rata, kako od građana diljem zemlje, tako i od različitih javnih, državnih institucija i lokalnih samouprava mogu biti naša normalnost. Volje i kapaciteta za prihvat izbjeglica ima, a Europa može i mora tretirati sve ljude jednako”, navode iz Centra za mirovne studije.

Izvor: Al Jazeera