Rusija počela isključivati plin: Šta treba znati o evropskom snabdijevanju?

Situacija je tako ozbiljna da je Njemačka proglasila rano upozorenje o hitnoj situaciji sa energentima, što je prva od tri krizne faze.

Rusija je obustavila isporuku plina Bugarskoj i Poljskoj, a prijeti da će odsjeći i ostale evropske zemlje (EPA)

Ruska energetska kompanija Gazprom objavila je da obustavlja isporuku prirodnog plina Poljskoj i Bugarskoj, u novoj eskalaciji tenzija između Kremlja i Evrope oko opskrbe energenatima zbog ruske invazije na Ukrajinu.

Ruska prijetnja u srijedu da će odsjeći i ostale zemlje od svog plina, ukoliko Gazpromu ne budu plaćale u ruskim rubljama, dodala je novu hitnost planovima za smanjenje ovisnosti Evrope o ruskom plinu i nafti.

Ovo je pet stvari koje treba, prema pisanju Associated Pressa, znati o situaciji sa prirodnim plinom u Evropi.

Šta je Rusija uradila?

Energetska kompanija pod državnom kontrolom Gazprom objavila je da je obustavila isporuku plina Bugarskoj i Poljskoj pošto su ga odbile plaćati u rubljama, što je zahtijevao ruski predsjednik Vladimir Putin.

Evropski lideri kažu da se ugovori o isporuci plina odnose na plaćanje u eurima ili dolarima i da se to ne može iznenada mijenjati odlukama neke od strana.

Poljska je preduzela dugoročne korake kako bi se osigurala od isključenja, poput izgradnje uvoznog terminala za tečni plin koji joj dolazi morskim putem, te je nastojala do kraja godine svakako raskinuti ugovor sa Gazpromom.

Bugarska tvrdi da zasad ima dovoljno plina.

No, najava iz Moskve uzdrmala je energetsko tržište Evrope, izazivajući nesigurnost oko pitanja hoće li plin biti isključen i drugim državama, što bi bio težak udarac ekonomiji.

Kremlj je upozorio na tu mogućnost ako države ne budu plaćale u rubljama za ruske energente.

Ekonomski motivi za zahtijevanje korištenja rublje nisu jasni, jer Gazprom već sada mora prodati 80 posto svojih inostranih prihoda za rublje, pa bi podsticaj za rusku valutu bio minimalan.

Kremlj kaže da, prema novom platnom sistemu, uvoznici trebaju otvoriti jedan račun u dolarima ili eurima u trećoj najvećoj ruskoj banci, Gazprombank, a drugi u rubljama. Uvoznik bi onda platio račun u eurima ili dolarima, a banka bi ih direktno konvertirala u rublje.

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen rekla je u srijedu da bi plaćanje u rubljama predstavljalo kršenje sankcija EU-a Rusiji i da kompanije koje imaju ugovore, ne bi trebale pristajati na to.

Šta želi postići Putin?

Pošto Putinova naredba o plaćanju u rubljama cilja „neprijateljske zemlje“, ona može biti protumačena i kao odmazda za nametnute sankcije koje su mnoge ruske banke odsjekle od međunarodnih finansijskih transakcija, te mnoge zapadne kompanije natjerale da prekinu poslovanje u Rusiji.

Jedan motiv može biti politički, kako bi se domaćoj javnosti pokazalo da Putin može diktirati uslove izvoza plina. A zahtijevanje plaćanja preko Gazprombanke otežalo bi daljnje sankcionisanje te banke.

Ako Putin želi naštetiti državama koje podržavaju Ukrajinu, ovo bi moglo služiti tom cilju.

Rusija kroz isti plinovod i dalje šalje plin Mađarskoj, čiji je populistički lider, premijer Viktor Orban, pristao na Putinov zahtjev o plaćanju u rubljama.

Simone Tagliapietra, energetski ekspert i saradnik stručne organizacije Bruegel iz Brisela, tvrdi da ovom politikom „Rusija izaziva fragmentaciju EU-a”. “To je strategija ‘zavadi pa vladaj’, zbog čega je potreban koordiniran odgovor EU-a”.

Kakvo je stanje sa snabdijevanjem Evrope plinom?

Koordinirane sankcije SAD-a i EU-a Rusiji izuzele su plaćanja nafte i plina. To je ustupak Bijele kuće evropskim saveznicima koji mnogo više ovise o energiji iz Rusije, koja osigurava 40 posto evropskog plina i 25 posto nafte po cijeni od 850 miliona dolara dnevno.

Mnogi nisu sretni što evropske komunalne kompanije i dalje kupuju energiju iz Rusije, koja je u u periodu od 2011. i 2020. godine u prosjeku ostvarivala 43 posto državnih godišnjih prihoda od prodaje nafte i plin, prema američkoj Upravi za energetske informacije.

Ruska odluka od prije rata da umanji prodaju plina van dugoročnih ugovora, u kombinaciji sa većim zimskim potrebama za energentima i njihovim poskupljenjem, bila je Evropi poziv za buđenje, zbog ranjivosti izazvane ovisnošću od Rusije.

Rat u Ukrajini izazvao je brzu ponovnu procjenu decenija duge energetske politike u kojoj je jeftini plin iz Rusije podržavao evropsku ekonomiju.

No, isključenje plina Evropi neće koristiti niti Rusiji.

Kada je riječ o nafti, Rusija bi teoretski mogla isporučiti naftu tankerima negdje drugdje, poput Indije i Kine, zemalja koje su energetski gladne i koje ne sudjeluju u sankcijama. No, plin je druga stvar. Sistem plinovoda od velikih ležišta na sjevernom ruskom poluotoku Jamal do Evrope ne povezuje se s plinovodom koji vodi prema Kini. A Rusija ima samo ograničene mogućnosti za izvoz ukapljenog plina brodom.

Može li Evropa preživjeti potpuno isključenje plina?

Evropska ekonomija mučila bi se bez ruskog prirodnog plina, iako bi učinak varirao u zavisnosti od toga koliko ga koja zemlja koristi. Procjene ekonomista o tome koliko bi evropska ekonomija ispaštala u tom slučaju, različite su.

Analitičari u Moody'su tvrde u nedavnoj studiji da bi potpuno energetsko isključenje, i plina i nafte, bacilo Evropu u recesiju.

Njemačka, najveća ekonomija kontinenta, teško je ovisna o ruskim energentima. Njena centralna banka tvrdi da bi potpuno isključenje Njemačke izazvalo petpostotni ekonomski gubitak i rast inflacije, koja je, vođena rastom cijena energenata, već na rekordnom nivou.

Bruegel procjenjuje da bi Evropi za sljedeću zimsku sezonu grijanja nedostajalo 10 do 15 posto normalne potražnje, što znači da će se morati poduzeti dodatne mjere za smanjenje upotrebe plina.

Šta Evropa radi da umanji ovisnost o ruskom plinu?

Evropski lideri rekli su da ne mogu priuštiti posljedice trenutnog bojkota. Umjesto toga, planiraju umanjiti upotrebu ruskog plina što je brže moguće.

Naručuju više tečnog prirodnog plina, koji im dolazi brodovima, traže više plina iz prinovoda koji dolaze iz Norveške ili Azerbejdžana i forsiraju vjetroelektrane i solarnu energiju.

Cilj je smanjiti upotrebu ruskog plina za dvije trećine do kraja godine, sa potpunom nezavisnosti od njega do 2027. godine.

Ostaje da se vidi može li se taj cilj dostići u praksi. Postoje ograničenja u nabavkama tečnog plina, a izvozni terminali rade punim kapacitetom.

Njemačka, koja nema uvozni terminal, nastoji izgraditi dva – no, za to će trebati godine. Italija, koja 40 posto svog plina dobija od Rusije, postigla je dogovore da polovinu od toga zamijeni uvozom iz Alžira, Azerbejdžana, Angole i Komnga, te nastoji povećati uvoz iz Katara.

Evropa je pod pritiskom da ponovo popuni svoja podzemna skladišta do sljedeće zime, kada će porasti potražnja za energentima.

Situacija je tako ozbiljna da je Njemačka proglasila rano upozorenje o hitnoj situaciji sa energentima, što je prva od tri krizne faze.

Izvor: Agencije