Ljubakova: Partizanske akcije remete ruske planove u Bjelorusiji

Novinarka iz Minska i saradnica Atlantskog vijeća za Al Jazeeru govori kako je evidentirano 80 diverzantskih i aktivističkih napada na bjelorusku željeznicu kako bi se otežalo ili spriječilo rusko dostavljanje municije i namirnica.

Bjelorusi su se okrenuli od državnih medija koji šire laži, tvrdi Hana Ljubakova (Vanja Čerimagić / Ustupljeno Al Jazeeri)

Ogromna većina Bjelorusa, pa čak i onih bliskih predsjedniku Aleksandru Lukašenku, je protiv rata u Ukrajini, protiv bjeloruskog učešća u njemu i protiv korištenja bjeloruske teritorije i resursa u korist Rusije u njenoj invaziji na komšijsku naciju, navodi Hana Ljubakova.

Ova novinarka iz bjeloruske prijestolnice Minska i saradnica Atlantskog vijeća za Al Jazeeru govori kako je evidentirano 80 diverzantskih i aktivističkih napada na bjelorusku željeznicu kako bi se otežalo ili spriječilo rusko dostavljanje municije i namirnica.

  • Šta ‘obični’ Bjelorusi misle o ruskoj invaziji na Ukrajinu i da li oni podržavaju ovaj rat?

– Rat protiv Ukrajine je jako bolan za Bjeloruse. Gotovo 97 posto bjeloruskih stanovnika je protiv rata, pokazuje anketa Chatham Housea. To znači da su čak i oni lojalni Lukašenku protiv rata.

No, Ukrajina je granatirana sa teritorije naše države. Naši aerodromi, ceste i infrastruktura se koristi za napade na Ukrajinu, za napad na Buču i druge gradove i sela kijevske regije gdje je ruska armija počinila užasne zločine.

  • Mnogi bjeloruski novinari su pritvoreni posljednjih sedmica. Da li su poznati brojevi, koliko ih je u pritvoru i da li su povezani sa objavljivanjem informacija o dešavanjima u Ukrajini?

– Lukašenko je pokrenuo istinski rat protiv nezavisnih medija u Bjelorusiji. Velike medijske kuće su istjerane iz države, novinare hapse i zatvaraju, najmanje 300 njih je pobjeglo. Blogeri dobijaju 10 do 15 godina zatvora. Socijalne mreže su proglašene ekstremistima – tako ljudi dobijaju informacije.

Sve ovo pokazuje kako režim zapravo razumije vrijednost slobode govora i informisanja. Lukašenka je strah da bi istina donijela svjetlo i kako bi ljudi mogli saznati kakva je stvarna situacija u državi. Zato naređuje da se hapse novinari, blogeri i svjedoci koji dijele informacije o kretanju ruskih trupa ili bilo koje druge činjenice u Bjelorusiji. Kao što znate, svjedoci dijele informacije o lansiranju raketa ili položajima trupa.

  • Koliko su tačni navodi o pobunjeničkom djelovanju na mrežu bjeloruske željeznice u sklopu protivljenja bjeloruskom učešću u ruskoj invaziji?

– Bjelorusi imaju jako malo prostora za djelovanje uzevši u obzir stepen represije. Ipak, oni se opiru: partizani zaustavljaju kretanje ruskih trupa kreiranjem diverzija i sabotaža na željeznicama. To daje ploda: kretanje je ili zaustavljeno ili usporeno što znači da Rusi ne mogu isporučiti opremu, trupe, municiju u Ukrajinu.

Režim je nedavno objavio kako je, od početka rata, zabilježeno 80 takvih akcija. Njih organiziraju aktivisti na terenu. Nedavno se i čelnik Ukrajinske željeznice zahvalio (bjeloruskim aktivistima) za zaustavljanje kretanja ruskih trupa.

  • Koliko je generalno jaka podrška režimu predsjednika Lukašenka?

– Nemoguće je izmjeriti podršku Lukašenku jer je režim zabranio nezavisnu sociologiju u Bjelorusiji. Međutim, izgubio je čak i svoju tradicionalnu bazu 2020. godine zbog državnog terora, mučenja i ubistava mirnih demonstranata, kao i zbog manjka pravog odgovora na COVID i stagnirajuću ekonomiju.

Sada su mu stupovi podrške krugovi elite, lojalnih zvaničnika i snaga sigurnosti, što je manje od 30 posto podrške. No, ova cifra je vjerovatno i manja. Akademija nauka je prije izbora 2020. objavila rejting povjerenja: Lukašenko je imao samo 24 posto.

Posljednjih godina je gubio uporište, to dokazuju ostavke i podaci koji cure iz njemu bliskih krugova, kao i stalne promjene vodstva u izvršnoj vlasti. S obzirom kako se pogoršava politička i ekonomska kriza, on će izgubiti i ono što je ostalo od podrške.

Kako pokazuju podaci nedavne ankete Chatham Housea, manje od tri posto Bjelorusa odobrava učešće bjeloruske armije na ruskoj strani u ratu u Ukrajini, većina od 52 posto smatra kako Bjelorusija ne treba dozvoliti Rusiji da koristi njenu teritoriju za ovaj rat, a dvije trećine (67 posto) se protive bombardiranju Ukrajine sa bjeloruske teritorije.

  • Kao osoba iz medija, možete li komentirati u kojoj mjeri su internet, društvene mreže i portali pomogli pri širenju informacija o invaziji, ubistvima, izbjeglicama i cijeloj krizi nastaloj ruskom invazijom na Ukrajinu?

– S obzirom na aktuelnu medijsku blokadu, Bjelorusi imaju ograničene izvore dobijanja informacija. Društvene mreže su postale ključni izvor jer režim u Minsku ne može zabraniti rad YouTubea i Telegrama, najvažnijih mreža. Postoje projekti na Telegramu koji prate i šire informacije o kretanju ruskih trupa. Svjedoci i aktivisti na terenu dijele informacije uprkos represiji i višegodišnjim zatvorskim kaznama za to.

Proteklih godina, nezavisni mediji i društvene mreže uspostavili su virtualni monopol nad ljudskim umovima. Bjelorusi su se okrenuli od državnih medija koji šire laži. To je postalo naročito vidljivo tokom pandemije kada su društvene mreže postale izvor informacija o stvarnom stanju sa COVID-om u Bjelorusiji.

Drugi važan trend je mogućnost uspostave horizontalnih konekcija među ljudima preko društvenih mreža. To bi moglo biti objašnjenje i za nevjerovatno povjerenje i popularnost Telegrama za samoorganizaciju i mobilizaciju. Nervozno, usitnjenog društvo je postalo jedinstveno i spremno uzeti stvari u svoje ruke.

  • Mnogi ljudi iz Ukrajine (poput političara, analitičara…) se ljute na stav zapadnih medija koji smatraju da Kijev treba postići dogovor sa Moskvom po svaku cijenu. Kakvo je Vaše mišljenje o obje strane – i stajalištu Kijeva i mišljenju Zapada?

– U prvom redu, mislim kako ne postoji stvar kao što je ‘mišljenje Zapada’. Pozicija Ukrajine u ovim pregovorima je jasna: niti ljudi niti čelnici pristaju na davanje ukrajinske teritorije. Predsjednik (Ukrajine Volodimir) Zelenski se mora oslanjati na stavove i raspoloženja ljudi, a raspoloženje u Ukrajini je to da se država mora braniti.

Što Rusija više ubija i muči, više otpora izaziva. Ovo više nije samo rat u Ukrajini. Za Ukrajince, kao i za cijeli demokratski svijet, ovo je pitanja njihove nezavisnosti, života i etičkih, ljudskih prava.

Sigurnost u našim regijama, kao i kod saveznika u NATO-u su također u pitanju i Zapad treba uraditi sve što je moguće da pomogne Ukrajini kako bi pobijedila u ovom ratu. To je u strateškom interesu Zapada.

Izvor: Al Jazeera