Rad na određeno pokazuje sve slabosti hrvatske ekonomije

Ugovori na određeno otežavaju život radnicima, stvaraju nesigurnost jer su zaposleni na nekoliko mjeseci i nemaju perspektivu, niti mogu planirati budućnost, upozoravaju stručnjaci.

Gotovo četvrtina zaposlenih u najmlađoj članici Evropske unije ima ugovore na određeno vrijeme (EPA - Ilustracija)

Godinama unazad, pa i desetljećima, jedna od odlika Hrvatske je i zapošljavanje na određeno vrijeme. Ugovori za rad na mjesec, dva, tri ili nešto više postali su gotovo svakodnevica o kojoj se ne govori toliko puno, ali što svakako otežava život posebno mladih obitelji.

Zaposleni na određeno vrijeme ne mogu dobiti kredit, niti riješiti stambeno pitanje, pa samim tim ne mogu niti planirati budućnost. Posebno su pogođene mlade osobe koje sklapaju prvi ugovor o radu, koji je gotovo u pravili na određeno vrijeme.

Koliko su ugovori na određeno vrijeme raširena pojava govore i službeni podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, prema kojima je 2020. godine u Hrvatskoj ukupno bilo zaposleno preko 1,5 milijuna osoba, od kojih je njih 338.691, ili 21,98 posto, imalo ugovore na određeno vrijeme.

U istoj firmi na istom poslu 15 godina

Još prije nekoliko godina (2015) situacija je bila još gora, jer tada je od 1,4 milijuna zaposlenih njih 351.791, ili 24,5 posto, imalo ugovore na određeno vrijeme. Čelnici hrvatskih sindikata kažu kako postoje primjeri da su neki radnici i po 10 ili 15 godina radili u istoj tvrtki, isti posao i stalno na određeno vrijeme.

Puno govore i službeni podaci Eurostata, prema kojima je udio privremeno zaposlenih u ukupnom udjelu zaposlenih iz godine u godinu sve manji, ali je i dalje visok. Ti podaci kažu kako su privremeno zaposleni tijekom 2020. godine činili 15,2 posto zaposlenih.

Eurostat je objavio i podatke o kratkim ugovorima na određeno vrijeme (prekarni rad), koji podrazumijeva rad temeljem ugovora o radu koji ne prelazi tri mjeseca.

“U 2019. godini 2,3 posto zaposlenika u Europskoj uniji u dobi od 20 do 64 godine imalo je nesiguran posao (prekarni rad), što znači da njihov ugovor o radu nije bio duži od tri mjeseca, dok je tijekom 2020. godine udio smanjen na dva posto. Najveći udio takvih ugovora tijekom 2019. godine imala je Hrvatska (5,8 posto), slijedi Francuska (pet posto), a tijekom 2020. godine udio je smanjen u te obje zemlje te sada iznosi 4,6 posto“, kažu službeni podaci Eurostata.

‘Neodređeni’ na odmor, ‘određenima’ otkaz

Jedna od onih koja je nekoliko godina radila na određeno vrijeme je i današnja zaposlenica tvrtke Borovo iz Vukovara, koja je željela ostati anonimna. Gotovo tri godine radila je na određeno vrijeme, da bi onda dobila ugovor na neodređeno vrijeme.

“Prvi ugovor o radu koji sam potpisala bio je na mjesec dana. Poslije toga dobivala sam na dva ili tri mjeseca, pa i na šest mjeseci. Nisam imala prekida između, pa sam nepune tri godine od potpisivanja prvoga ugovora potpisala ugovor na neodređeno vrijeme. Osobno ne mogu reći da sam bila nešto posebno zabrinuta da mi neće potpisati ugovor jer smo znali da nema tko raditi, ali opet, kada radnik ima ugovor na neodređeno vrijeme nekako je zaštićeniji”, kaže radnica.

Pojašnjava kako su se ranije događale situacije kada nije bilo posla da bi radnici koji imaju ugovore na neodređeno vrijeme otišli na prinudne odmore, dok bi radnici na određeno vrijeme dobili otkaze, pa bi ih opet zvali kada je bilo posla. Ona nije imala takvih iskustava, ali je čula od starijih radnica da je bilo i takvih situacija. Napominje da kao radnica na određeno vrijeme nije mogla dignuti kredit, ali je zato sve ostalo, poput plaća, godišnjih odmora, satnice, normi… bilo identično bez obzira na vrstu ugovora.

“Rad na određeno vrijeme ogroman je problem radnika u Hrvatskoj. Taj se problem nekako mora riješiti, jer on nije dobar za mnogo toga kada je riječ o Hrvatskoj danas, pa niti za demografiju. Mladi ljudi ne mogu dobiti kredite, nemaju nikakvu sigurnost kada je riječ o radnom mjestu i odlaze trbuhom za kruhom”, kaže Vilim Ribić, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja.

Govoreći o ovom problemu, hrvatski ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović ranije je novinarima rekao kako treba smanjiti broj ugovora na određeno, ali i fleksibilizirati raskid ugovora na neodređeno vrijeme.

“Vladin stav je da treba smanjiti broj ugovora na određeno, ali isto tako, ići prema fleksibilizaciji raskida ugovora na neodređeno vrijeme. To je dobar balans. Do izmjena Zakona o radu sigurno će doći, a cilj tih izmjena trebao bi biti povećanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Hrvatska je među prvima u EU kad je riječ o broju ugovora na određeno vrijeme, a takvi ugovori stvaraju nesigurnost i prepreke u planiranju profesionalnog razdoblja”, ukazao je Aladrović.

Novi zakon očekuje se početkom iduće godine

Glavna tajnica Matice hrvatskih sindikata Mirela Bojić, članica radne skupine koja, zajedno s nadležnim ministarstvima i državnim institucijama, radi na tome kako riješiti ovaj problem, ističe kako je po udjelu ugovora na određeno vrijeme Hrvatska najgora u EU, a posebno je istaknula podatak kako su čak 93 posto prvih ugovora o radu ugovori na određeno vrijeme.

“Jasno je što je ugovor na određeno vrijeme i kada se on treba dodijeliti. To su situacije kod nekih zamjena radi bolovanja, neplaniranog posla koji se relativno brzo može riješiti, nekih zamjena i slično. Ugovori na određeno vrijeme ne smiju biti pravilo, a oni to u Hrvatskoj jesu i to se mora promijeniti. Zajedno s ministarstvom radimo na tome i zadovoljna sam u kojem smjeru idu ti razgovori. Novi zakon bi trebao na snagu stupiti 1. siječnja 2023. godine i on bi trebao riješiti taj problem”, rekla je Bojić.

Pojašnjava kako na ovaj način, s unedogled produžavanjem ugovora na određeno vrijeme i pravljenjem pauza između ugovora, poslodavci zloupotrebljavaju radnike i “drže ih u šaci”. Bojić tvrdi kako na taj način radnici ne smiju tražiti nikakva dopunska prava, boje se otići na bolovanje, jer strahuju za posao, ne mogu ishoditi kredite… Radnik mora u svakom trenutku paziti da se poslodavcu ne zamjeri, jer zna da će dobiti otkaz, što je posebno važno u vrijeme kada kvalitetnih i dobro plaćenih radnih mjesta nema previše. Uz sve to, zakon predviđa i mogućnost probnoga rada, koji omogućava da poslodavac radniku koji ne zadovoljava relativno lako može otkazati ugovor o radu.

“Treba znati kako su davanja prema radnicima na određeno vrijeme i onima na neodređeno vrijeme ista. Međutim, postoje i neke razlike, pa tako oni koji rade niz godina, a imaju ugovore na određeno vrijeme, ne mogu dobiti otpremnine. Poslodavcima takva situacija odgovora, dok radnici ispaštaju. Očekujemo kako će novi zakon otežati manipuliranje od poslodavaca, odnosno da će biti ‘natjerani’ da zadrže radnike, jer će u suprotnome ostati bez njih. Međutim, i pored toga, morat ćemo biti oprezni i budni, jer hrvatski poslodavci vrlo brzo pronađu ‘rupu u zakonu’, koja njima odgovara. Uostalom, i do sada su tako radili, pa su pravili pauze između dva ugovora o radu na određeno vrijeme kako im ne bi morali dati ugovor za stalno”, ističe Bojić.

‘Uništava se društvo, mladi odlaze preko granice’

Hrvatski ekonomista i sveučilišni profesor Ljubo Jurčić, koji je bio i ministar gospodarstva, kaže da kada neka država ima veliki udio rada na određeno vrijeme da to pokazuje kako ta država nema stabilnu ekonomiju, niti dobru strukturu ekonomije gdje se radi od posla od posla. Napominje kako sami poslodavci nisu toliko zločesti, kako se misli, jer svima njima je u interesu da zapošljavaju kvalitetne i poudane radnike. Međutim, problem je jer nemaju osiguran kontinuiran posao, pa onda s dijelom radnika sklapaju ugovore na određeno vrijeme.

“Svakako da takvi ugovori otežavaju život radnicima, stvaraju nesigurnost jer su na nekoliko mjeseci, radi čega zaposleni nemaju perspektivu, niti mogu planirati budućnost. Drugim riječima, uništava se društvo, jer mladi odlaze preko granice, gdje za isti posao koji su radili u Hrvatskoj u nekoj drugoj državi dobiju dva tri puta veću plaću. Ljudi odlaze ne zato što ne vole svoju zemlju, nego zato što politika nije osigurala stabilne uvjete rada. Ugovori na određeno vrijeme trebali bi činiti ispod pet posto ukupnog broja zaposlenih, a ne da budu glavni način zapošljavanja”, smatra Jurčić.

Dodaje kako mnogi poslodavci danas zapošljavaju studente, koji su još više potplaćeni i kojima u svakom trenutku mogu otkazati ugovor o radu. Ističe kako sve to pokazuje koliko je situacija u Hrvatskoj, koja je punopravna članica EU-a, i dalje nesređena. Ipak, smatra kako se poslodavcima sklapanje ugovora na neodređeno vrijeme ne smije uvjetovati zakonom, nego da to treba biti prirodan proces, u kojem tržište diktira te uvjete.

“Protiv prirode se ne može. Moraju se stvoriti uvjeti da ima dovoljno novih radnih mjesta, da poslodavci imaju kvalitetne uvjete za poslovanje i da samim tim osiguraju kontinuiran posao. Samim tim će se i oni početi boriti za svakoga kvalitetnog radnika i početi im odmah na početku nuditi kvalitetne uvjete rada, dobre plaće i ugovore na neodređeno vrijeme. I oni će u svakom trenutku morati imati dobre i kvalitetne radnike, kako bi ispoštivali potpisane ugovore, inače u tome neće uspjeti. Bilo kakvo uvjetovanje zakonom u ovakvoj situaciji neće dati rezultata, jer će se uvijek naći neki drugi način”, zaključuje Jurčić.

Izvor: Al Jazeera