Šta donosi nova faza ruske invazije na Ukrajinu?

Za ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je pod sve većim prezirom, veći dio aprila izgledao je kao niz razočarenja.

Moskva je potpuno povukla snage iz četiri ukrajinske regije – Mikolajiva na jugu te Kijeva, Sunija i Černjihiva na sjeveru Ukrajine.

Sjeverni kontigent se privremeno povukao u susjednu Bjelorusiju.

Tijela stotina ubijenih civila, od kojih je većina ciljano ustrijeljena, pronađena su u predgrađima Kijeva, što je izazvalo osude širom svijeta i novi set sankcija Rusiji, koje se mogu porediti s mjerama preduzetim protiv Irana ili Sjeverne Koreje.

A Moskva je izgubila “Moskvu”, svoj najveći ratni brod u Crnom moru.

Na tom brodu bio je napredni raketni sistem S-300, a njegov gubitak komplicira ruske šanse za iskrcavanjem padobranaca u najvećoj ukrajinskoj luci Odesi.

Spor napredak popločan teškim gubicima

U međuvremenu, nakon sedmica bjesomučnih napada, u kojima su navodno ubijene hiljade civila, južna luka Mariupolj nije pala u ruske ruke, jer su se preostali ukrajinski borci odbili predati, iako je Rusija protiv njih možda upotrijebila hemijsko oružje.

Čak i u jugoistočnoj regiji Donbas, čije dijelove od 2014. godine kontroliraju proruski separatisti, ruski napredak je spor i popločan teškim gubicima.

Onda, šta je sljedeće za Putina, koji rat naziva “specijalnom vojnom operacijom“, a čije snage proganjaju svakoga ko je naziva ratom?

“Ova vojna operacija će se nastaviti dok u potpunosti ne bude završena i dok se ne ispune ciljevi postavljeni prije njenog početka“, rekao je Putin 12. aprila.

No, njegovi inicijalni ciljevi su bili “oslobađanje“ Ukrajine od njene vlade, koju je Putin nazvao “bandom ovisnika i neonacista“, i zaustavljanje “genocida“ nad Ukrajincima koji govore ruskim jezikom, što je obrazloženje koje se ne može održati.

Baka ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, Jevrejka koja govori ruskim jezikom, porodicu je izgubila u holokaustu, a većina ukrajinskih civila koji su poginuli do sada su iz regija u kojima se govori ruski jezik.

Putinove tvrdnje dio su “kampanje laži“ više namijenjene stanovništvu Rusije, a ne Zapadu, gdje ljudi imaju pristup informacijama kojima se može vjerovati“, govori za Al Jazeeru Ivar Dale, viši politički savjetnik u Helsinškom komitetu Norveške, grupi za ljudska prava.

Na terenu samo trećina ruskog potencijala

Pošto nije uspjela zauzeti Kijev i ostale značajne regije, Rusija je otvorila drugu fazu rata, u kojoj se fokusira na istočne gradove blizu njene granice s Ukrajinom.

U utorak su širom istočnog fronta zabilježeni napadi, dok ruski zvaničnici govore o “oslobađanju“ Donbasa, regije u kojoj se nalaze dvije samoproglašene republike koje uživaju podršku Rusije, Donjeck i Lugansk.

“Ma koliko neobjektivno pristupili situaciji prije početka rata i izgradili svoju kampanju na neobjektivnim procjenama i zaključcima, zbog čega se ona raspala, sada su pokrenute vrlo teške borbe na istoku”, rekao je za Al Jazeeru general-pukovnik Ihor Romanenko, bivši zamjenik načelnika Generalštaba ukrajinskih oružanih snaga.

Kaže da se najteže borbe vode oko istočnih gradova Izijuma, Popasna i Rubiža, uz konstantno granatiranje koje prijeti da odnese živote velikog broja civila.

Moskva priprema ogromne snage za drugi dio svoje ofanzive, a one su daleko od iscrpljenih.

“Na terenu se nalazi trećina ruskog vojnog potencijala. Imaju još dvije trećine“, dodao je Romanenko.

Ranije ovog mjeseca Putin je na mjesto vrhovnog komandanta za Ukrajinu imenovao Aleksandra Dvornikova, koji se istakao tokom drugog čečenskog rata, a kasnije vodio i rusku ofanzivu u Siriji.

Dvornikov je pobornik taktike iz sovjetske ere, zagovornik teških i koncentriranih napada koji nisu upalili na šumovitom sjeveru Ukrajine, ali koji bi mogli djelovati u stepama na istoku i jugu, tvrdi Romanenko.

“Koristit će masivne napade – avijaciju i sisteme višecjevnih bacača raketa, i za to pripremaju resurse“, dodaje.

Putin želi proglasiti pobjedu 9. maja

Jedan od ruskih koraka mogao bi biti prodor iz Izijuma, njihovog logističkog centra, ka jugu, prema Donbasu, no to neće biti lako.

Ukrajinci su se od 2014. godine ukopali i učvrstili položaje u toj regiji.

Aprilske kiše veliki dio terena pretvorile su u zamke za tenkove i tešku artiljeriju, dok će svježe lišće za nekoliko dana omogućiti sakrivanje ukrajinskih vojnika naoružanih protutenkovskim projektilima, koji su već spalili stotine ruskih vozila.

No, Putin svakako želi proglasiti pobjedu 9. maja, koji je u Rusiji poznat kao Dan pobjede i kojim se slavi trijumf SSSR-a nad nacističkom Njemačkom.

“Dakle, imaju tri sedmice i oko 200 kilometara proljetnog stepskog terena ispresijecanog dubokim gudurama i riječnim koritima, koji moraju preći da bi opkolili ukrajinske snage”, govori Nikolaj Mitrokin, ruski istraživač sa njemačkog univerziteta Bremen.

Umjesto toga, rusko rukovodstvo moglo bi ostaviti Donbas na miru i koncentrirati se na zauzimanje Harkova, drugog po veličini ukrajinskog grada s pretežno ruskim govornim stanovništvom, koji je bombardiran sedmicama.

“Za Putina bi bilo poželjno izvijestiti o preuzimanju Harkova 9. maja“, kaže Mitrokin.

U međuvremenu su mediji skloni Kremlju i javne ličnosti izlaganja prilagodili vojnim neuspjesima, tvrdi ovaj ruski kritičar.

“Počeli su s najavama o preuzimanju Kijeva za tri dana, a sada objašnjavaju da je nemoguće osvojiti Donbas za nekoliko mjeseci“, kaže Sergej Bizjukin, aktivist i historičar koji je 2019. godine pobjegao iz Rusije.

Resursi dovoljni za šest mjeseci

Bez obzira na to, neuspjesi će vjerovatno narušiti Putinov imidž vladara koji je donio stabilnost nakon 1990-ih, kada je haotična i bolna tranzicija u ekonomiju slobodnog tržišta ostavila desetke miliona siromašnih i razočaranih.

“Sve što je pokušavao izgraditi u više od 20 godina, sada se raspada kao kula od karata“, govori Bizjukin.

Ruska ekonomija daleko je od procvata.

Zapadne sankcije će je uništavati u godinama koje dolaze, a spasa neće biti niti u visokim cijenama nafte, pošto neke zapadne zemlje žele odustati od kupovine ruskih energenata.

“Rusija ima resurse dovoljne za oko šest mjeseci“, kaže Aleksej Kušč, analitičar iz Kijeva.

No, do kraja godine, njen bruto domaći proizvod (BDP) će pasti za oko 15 posto, a onda će uslijediti dvije do tri godine prilagođavanja.

“Na kraju, imat će autarkiju, poput one u Iranu“, dodaje Kušč.