Rusi neće napustiti Libiju uprkos ratu u Ukrajini
Uprkos glasinama da će se ruska grupa Wagner boriti u Ukrajini, analitičari očekuju da će paravojna grupa ostati u Libiji.
Pišu: Giorgio Cafiero i Emily Milliken
Ruska Wagner grupa, paravojna organizacija povezana s Kremljom, odigrala je značajnu ulogu u Libiji, podržavajući samoproglašenu Libijsku nacionalnu armiju (LNA) odmetnutog vojnog komandanta Khalife Haftara tokom građanskog rata u toj zemlji.
Zapadni posmatrači su posljednjih sedmica počeli postavljati pitanje hoće li se Wagnerove snage povući iz Libije kako bi se usredotočile na podršku ruskoj invaziji u Ukrajini.
Iako bi Moskva možda trebala adaptirati i rekonfigurirati svoju misiju u Libiji, postoji dobar razlog nastavka ruske kampanje koja je poslužila oblikovanju sigurnosne arhitekture na istoku Libije, gdje je Haftar smješten, te njenom učvršćivanju.
Kremlju trebaju strani plaćenici
“Prije 24. februara [kada je Rusija počela invaziju na Ukrajinu] nije bilo naznaka da se tajna ruska misija [u Libiji] povlači, smanjuje i slično”, rekao je za Al Jazeeru Jalel Harchaoui, istraživač specijaliziran za Libiju.
“Bilo je prilično tiho. Libijci koji žive u blizini [ruskih] baza navikli su vidjeti neke Ruse u trgovini. Poznato je da neke kampove, baze i zračne baze u potpunosti kontroliraju Rusi”, dodao je Harchaoui.
“U tim odvojenim slučajevima, čak i sama LNA ponekad mora dobiti dopuštenje za ulazak u bazu.”
Iako postoje određeni nepotvrđeni izvještaji da su ruski plaćenici povučeni iz zemlje kako bi se borili u Ukrajini, većina je ostala.
“Broj [ruskih] vojnika koji su otišli u Ukrajinu vjerovatno je minoran, jer Kremlj želi imati udjela u budućnosti Libije i trebaju mu strani plaćenici kako bi zadržao utjecaj u zemlji”, rekao je Ferhat Polat, libijski istraživač u Svjetskom istraživačkom centru TRT-a.
Održavanje vojne prisutnosti u Libiji ključno je za ruske planove na drugim mjestima na afričkom kontinentu, naročito u regiji Sahel.
Haftar se ne može odvojiti od ruskog utjecaja
Krajem 2021. i početkom 2022. godine, naprimjer, ruski avioni prevozili su naoružane osobe i oružje iz Sirije u Mali preko zračne baze u blizini Benghazija.
“Očito se oslanjaju na višegodišnji i trajni karakter ruskog utjecaja u Libiji. Ne namjeravaju se povući”, kaže Harchaoui.
“Čak i smanjenje, skromno smanjenje na 300 ili 400 pojedinaca, nije kraj misije. To nije naznaka ni da će se povući, a kamoli kapitulirati.”
Važno je uzeti u obzir u kojoj mjeri je uloga Rusije u istočnoj Libiji postala važna ne samo za Haftara i Libijce koji su povezani s njjim, već i za druge vanjske aktere koji imaju udio u budućnosti sjevera afričke zemlje.
Rusi su izgradili prisutnost u Libiji, zbog čega će Haftaru biti jako teško odvojiti od ruskog utjecaja.
Potpuno povlačenje ruskih snaga iz zemlje narušilo bi ravnotežu snaga koje štite Haftarovu dugovječnost na istoku.
Turska će pratiti situaciju u regiji Magreba
S najmanje tri zračne baze, vojnim kampovima i špijunima na terenu, Rusi imaju veliki utjecaj u Libiji i ne postoji nijedna velika sila na svijetu koja u ovom treutku može umanjiti snažan ruski utjecaj u ovoj zemlji.
“Ne postoji plan NATO-a da ukloni Rusiju [iz Libije]”, objašnjava Harchaoui.
“Razlog je to što je Haftar jedan od glavnih faktora stabilnosti – naročito na istoku. Ako srušite Ruse, neizbježno je da će i Haftar otići s njima.”
Turska, jedna od vojno najmoćnijih država članica NATO-a, pomno će pratiti načine na koji bi rat u Ukrajini mogao odraziti na ruski utjecaj u Magrebu.
Iako su Ankara i Moskva podržale suprotstavljene strane u Libiji, one također održavaju odnos koji se zasniva na “suparničkoj saradnji”, koja im omogućava postizanje ekonomskih, političkih i vojnih ciljeva u njihovim područjima u zemlji i drugdje.
Iako bi Turska podržala još jedan vojni pokret protiv LNA ukoliko Haftar pokrene još jednu ofanzivu poput one iz aprila 2019. godine, Ankara bi radije izbjegla veliki sukob s Rusijom u Libiji.
Bashagha i Dbeibah tvrde da vode legitimnu vladu
Izvještaji pokazuju da je Ankara posljednjih sedmica uložila značajne napore u uspostavu dijaloga s Fahijem Bashagujem, uključujući nedavni poziv da dođe u Tursku kako bi pregovarao s premijerom Abdulom Hamidom Dbeibahom, kojeg podržavaju Ujedinjeni narodi.
I Bashagha i Dbeibah tvrde da vode legitimnu vladu Libije.
Malo je vjerovatno da će Rusija, koja je suočena s ekonomskim, vojnim i diplomatskim pritiscima, podržati Haftara ukoliko se odluči na nove ofanzive velikih razmjera.
“Veliki neuspjeh ofanzive LNA na Tripoli… vjerovatno će odvratiti veliku rusku vojnu intervenciju u Libiji u budućnosti”, rekao je Samuel Ramani, saradnik na Royal United Services Institutu.
Takav bi događaj vjerovatno isprovocirao snažnu kontraofanzivu zapadnog dijela zemlje, uz veliku podršku kako Turske, tako i SAD-a, naročito ako uzmemo u obzir trenutno stanje u svijetu, gdje se Washingron ponovo ne libi suprotstaviti Rusima.
U isto vrijeme nije isključeno uvođenje sankcija Haftaru zbog blokade nafte.
Možemo očekivati snažan odgovor Zapada
Tokom godina su Haftarovi zahtjevi postajali sve veći i veći.
Iako su se stvari promijenile na geopolitičkom planu, možemo očekivati snažan odgovor Zapada lideru koji je na neki način uveo Rusiju kao igrača u Libiju.
Ipak, Moskva vjerovatno neće odustati od Libije, kao ni od drugih zemalja u kojima ima značajniju ulogu, bez obzira na to šta se događa u Ukrajini.
“Rusi znaju da Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati, Izrael i Francuska lobiraju u Washingtonu da Haftar ostane na vlasti, jer bi njegovo povlačenje značilo destabilizaciju ne samo Libije, već i drugih zemalja, a naročito Egipta, koji ima više od 100 miliona stanovnika”, zaključuje Harchaoui.