Vojni napad Srbije na bilo koju susjednu zemlju bio bi samoubilački čin

Oružje koje Srbija nabavlja neće nikada biti upotrijebljeno, a u koliko bi i bilo upotrijebljeno protiv bilo koga, taj rat bi Srbija izgubila, rekao je Al Jazeeri Blagoje Gahovac, nekadašnji jugoslovenski oficir i penzionisani general avijacije.

Srbijanski predsjednik prisustvuje prezentaciji helikoptera Mi-35, H-145M i Mi-17 u Batajnici u Srbiji (EPA)

Šanse da će oružje koje Srbija kupuje posljednjih godina ikada biti upotrijebljeno su vrlo male. Oružana intervencija Srbije na bilo koju susjednu zemlju bila bi samoubilački čin službenog Beograda, pa se i posljednje naoružavanje te zemlje može posmatrati tek kao jedan od načina kako predsjednik Aleksandar Vučić podiže ego vlastitim biračima, ocijenili su analitičari koju su govorili za Al Jazeeru, u kontekstu posljednjih Vučićevih izjava o vojnoj nadmoći Srbije u regiji Zapadnog Balkana.

Pokretač ratova devedesetih na Zapadnom Balkanu, danas ponovo vojno snažnija od zemalja u toj regiji, geopolitičko okruženje Srbije ovog puta je ipak drugačije u odnosu na prije tri decenije. Čak šest od osam prvih susjeda Srbije su članice NATO saveza. Rat protiv jedne članice NATO-a smatra se ratom protiv cijele alijanse.

Bosna i Hercegovina i Kosovo, premda nisu članice NATO-a, uživaju veliku podrušku Zapada.

Oružje koje Srbija nabavlja neće nikada biti upotrijebljeno, a u koliko bi i bilo upotrijebljeno protiv bilo koga, taj rat bi Srbija izgubila, rekao je Al Jazeeri Blagoje Gahovac, nekadašnji jugoslovenski oficir i penzionisani general avijacije.

Srbija kupuje oružje od Kine i Turske

Prošli vikend na beogradski civilni aerodrom Nikola Tesla sletjelo je šest velikih transportera kineskog ratnog zrakoplovstva Y-20, koji su dovezli sofisticirane proturaketne sisteme HQ 22.

Prema onome što je objavila agencija AP, Srbija je prva evropska zemlja koja će imati te sisteme, slične, iako manjeg dometa, ruskim S-300 i američkim Patriotima.

Uz to, Vučić najavljuje i nabavku borbenih bespilotnih letjelica “Bayraktar” od Turske. “Tražio sam u razgovoru […] od predsjednika Turske [Recepa Tayyipa] Erdogana ‘Bayraktare’ i dobio obećanje da ćemo preko reda moći da ih kupimo i uvrstimo u oružje Vojske Srbije”, rekao je, dodajući da “pregovaramo [sa Francuskom] već godinu dana o kupovini 12 novih Rafala, a pregovaramo sa još jednom zemljom o kupovini 12 polovnih Rafala”.

Srbija je ranije već nabavila avione iz Rusije.

Prema izvještaju GFP-a Srbija trenutno ima 25.000 aktivnih vojnika, ukupno 27 aviona (klasifikacirani kao borbeni i lovci-bombarderi), ukupno 51 helikopter i 323 tenka, što je daleko više od bilo koje susjedne zemlje.

Hrvatska, koja je članica NATO-a, ima 15.000 vojnika, 12 borbenih aviona, 40 helikoptera, 72 tenka. Druge članice NATO koje graniče sa Srbijom, poput Crne Gore i Sjeverne Makedonije, nemaju ni jedan borbeni avion, Crna Gora nema ni jedan tenk, a Sjeverna Makedonija ih ima svega deset.

Ipak, nisu svi u Srbiji oduševljeni trošenjem novca na naoružavanje vojske. Vojni sindikat Srbije pozdravio je opremanje vojske novim naoružanjem, ali i ocijenio da joj hronično nedostaju kadrovi kojih, u ovom trenutku, „nema dovoljno da opslužuju i održavaju ni postojeće oružje koje Srbija posjeduje“.

Razdoblje militarizacije

Denis Avdagić, stručnjak za odbranu rekao je da naoružavanje Srbije treba promatrati s dvije strane. S jedne, započelo je razdoblje svojevrsne militarizacije, nešto ranije na rubnim dijelovima Evrope, a nakon početka „velike ratne agresije na Ukrajinu“, ona se doista širi na gotovo čitavo evropsko tlo. S druge strane […] ne može se reći da je sama Srbija teritorijalno ugrožena od zemalja članica NATO-a, „a oružana prijetnja od nje prema susjedima u ovom trenutku i takvom okruženju bila bi samoubilački čin za rukovodstvo Srbije pa i čitav narod“.

„Vojne nabave u Srbiji služe prije svega unutarnjoj politici kao pokazivanje mišića“, rekao je Avdagić.

„Zabrinjavajuće su naravno bliske veze s Rusijom, te i sad ima onih koji analizirajući vide opasnost za novu kriznu ratnu situaciju upravo na balkanskom području. Pri čemu se ističu Bosna i Hercegovina i Kosovo“, rekao je Avdagić Al Jazeeri, dodajući da američke i NATO vođene savezničke snage na Kosovu u sklopu misije KFOR te evropske snage u BiH, trenutačno i pojačane, ipak odvraćaju i garantiraju da za sukobe ima malo ili bolje rečeno gotovo nikakve šanse.

„Nažalost, ono što je problematično je da Srbija nastavlja s politikom takozvanog sjedenja na dvije stolice“, rekao je Avdagić, aludirajuću na srbijansku politiku održavanja veza i sa Zapadnom i sa Moskvom.

Srbija je glasala za izbacivanje Rusije iz UN-ovog Vijeća za ljudska prava prošle sedmice, osudila je rusku agresiju na Ukrajinu, no odbila se pridružiti Zapadu u uvođenju sankcija Putinovom režimu.

Izvor: Al Jazeera