Može li se Vladimir Putin naći u Hagu?

Glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda (ICC) najavio je istragu o ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu zbog mogućih ratnih zločina u Ukrajini.

No, međunarodni tribunal ima svoje limite.

ICC je stalni međunarodni krivični sud iz Haga, sa pravnom bazom u Rimskom statutu 1998. i odgovoran je za četiri temeljna zločina – genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i zločine agresije.

Članice Suda su 123 zemlje. Rusija i Ukrajina su izostavljene jer su potpisale statut, ali ga nisu ratificirale.

Karim Khan, glavni tužilac ICC-a, ratne i zločine protiv čovječnosti u Ukrajini istražuje od 2014. godine. Početkom prošle sedmice, najavio je da će u istragu biti uključeni i „novi zločini na koje se sumnja“, počinjeni u Ukrajini.

Kako bi se Putina dovelo pred Sud?

No, da bi se stvari pokrenule potrebno je da se ispune neki pravni preduslovi. Naprimjer, prvo treba identificirati kategoriju mogućih ratnih zločina.

„ICC će imati jurisdikciju nad tri kategorije zločina u Ukrajini – zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i genocid“, kaže za Al Jazeeru Yvonne McDermott Rees, profesorica na Pravnoj školi Univerziteta u Swanseau, u Velikoj Britaniji.

„Prema informacijama koje dolaze iz Ukrajine, postoje vjerodostojni temelji da vjerujemo da, u najmanju ruku, neke od optužbi koje vidimo, mogu uključivati zločine protiv čovječnosti – zločine kao što je ubistvo počinjeno kao dio šireg ili sistematskog napada na civilnu populaciju – i ratne zločine. To su ozbiljna kršenja pravila ratovanja“, dodala je.

Postoje sumnje u nadležnost ICC-a po ovom pitanju, s obzirom na to da niti Ukrajina niti Rusija nisu potpisnice Rimskog statuta.

No, prema trenutnim okolnostima, možda postoji pravi put naprijed, primjećuje McDermott Rees.

„Čak i ako Rusija i Ukrajine nisu članice ICC-a, taj sud ima jurisdikciju nad situacijom jer je Ukrajina objavila deklaraciju prema Članu 12(3) Statuta ICC-a kojom mu omogućava jurisdikciju“, kaže.

No, čak i ako bi se riješio problem jurisdikcije, najveći izazov bi bio dovesti Putina pred Sud.

„ICC okrivljenim ne sudi u odsustvu, tako da bi najveći izazov bio dovesti Putina u Hag, u slučaju da se izda nalog za njegovo hapšenje. No, čini se malo vjerovatnim da mnoge države članice ICC-a ne bi sarađivale sa Sudom u prebacivanju Putina na Sud, u slučaju da on ili bilo koji drugi optuženik u ovoj situaciji otputuju na njihovu teritoriju”, kaže McDermott Rees.

Primjer Slobodana Miloševića

Postoji i druga opcija, tvrdi Nina HB Jorgensen, profesorica javnog međunarodnog prava sa Univerziteta u Southamptonu.

„Iskustvo govori da je malo vjerovatno da se suđenje obavi dok je Putin na vlasti, ali ukoliko bi se režim promijenio, šanse bi bile veće“, kaže.

„Ima nekoliko primjera kako je pravda stigla osuđene ratne zločince, od kojih su neki bili optuženi dok su bili predsjednici“, kaže, aludirajući na bivšeg jugoslovenskog lidera Slobodana Miloševića i nekadašnjeg liberijskog lidera Charlesa Taylora.

„Putin i ostali visoki zvaničnici potencijalno bi mogli biti povezani da dešavanjima na terenu kroz dokaze koji bi potkrijepili da su davali naređenja ili nisu spriječili ratne zločine dok su bili na položajima, sa kontrolom svojih snaga“, dodaje Jorgensen.

Dosadašnja praksa pokazuje da, kao što je to često slučaj u zakonu, postoji niz postupaka kojih se treba pridržavati prije nego što se uopće može zamisliti razmišljanje o ideji stvarnog suđenja.

Iako je slučaj već dodijeljen Predraspravnom vijeću II, to ne znači da će protiv Putina ili bilo koje druge osobe uskoro biti podignuta krivična prijava, rekla je za Al Jazeeru Olympia Bekou, profesorica međunarodnog javnog prava na Univerzitetu Nottingham.

“Krivične istrage ovolikih razmjera i složenosti traju dugo. To je otežano u aktivnoj ratnoj zoni gdje bi pristup dokazima, svjedocima i žrtvama mogao biti izuzetno ograničen”, rekla je.

„Tokom istražne faze, tužilac bi prikupio neophodne dokaze ukoliko postoji vjerodostojan temelj za vjerovanje da su počinjeni teški zločini. Ured tužitelja bi prikupio i istražio dokaze, te osigurao iskaze žrtava i svjedoka“.

„Istraga bi kulminirala ili izdavanjem naloga za hapšenje pojedinaca osumnjičenih za zločine ili odlukom da se slučaj odbaci zbog nedostatka dokaza. Ne bi trebalo očekivati bio kakve naloge za hapšenje u narednim mjesecima“, dodala je.

Kritike zbog sporosti

Najviše kritika ICC-u upućuje se za sporost vođenja procesa.

„Suđenja su jako spora i to je ono što izaziva značajne kritike međunarodnih institucija. No, zbog činjenice da međunarodna suđenja obično uključuju zločine počinjene u masovnim razmjerama, slučajevi su zbog složenosti i velike količine dokaza, šireg raspona od većine domaćih slučajeva. Mora se saslušati stotine svjedoka, a morat će se procijeniti i opsežni dokumentirani dokazi”, kaže Bekou.

Najznačajnije pitanje u svemu ovome, na koje je ujedno i najteže dati odgovor, je – kakav bi mogao biti ishod suđenja Putinu?

„U ovom trenutku, vjerovatnoća da se Putin pojavi pred ICC-om je mala jer on vjerovatno dugo neće napuštati Rusiju. Isto tako, teško je očekivati da će se u Rusiji u skorije vrijeme desiti promjena vlasti.“

„Procesuiranje onih koji su visoko u lancu komandovanja je izazov. Pronalaženje dokaza koji povezuju čin vojnih snaga na terenu i krivične odgovornosti onih koji daju naređenja, nije uvijek lako“, dodala je Bekou.

Ako, pak, bude presude, posljedice bi mogle biti jako velike, tvrdi Jorgensen.

„Jedan mogući ishod je eventualna presuda Putinu i/ili njegovim višim komandantima i savjetnicima, ali i dugo čekanje na provođenje presude zbog izazova oko dovođenja osumnjičenih u Hag. Međutim, rano dokumentiranje i očuvanje dokaza su ključni i imaju veliku vrijednost čak i ako je put do pravde dug”, kaže.

„Ako bude moguće prikupiti dovoljno dokaza i izvesti Putina pred sud, osuđujuća presuda bi vjerojatno bila praćena dugotrajnom zatvorskom kaznom od nekoliko decenija, dodaje McDermott Rees.

No, do toga je dalek put.