Olga Irisova: Ni Putin, ni njegov režim nisu pravo lice Rusije

Hapšenjem i zatvaranjem Alekseja Navaljnog vlada je obezglavila proteste i sve je teže i teže pokrenuti ljude, posebno ako uzmemo u obzir njihov strah, kaže Olga Irisova, politička analitičarka i glavna urednica portala ‘Riddle’.

Olga Irisova je politička analitičarka, suosnivačica i glavna urednica portala ‘Riddle’ (Ustupljeno Al Jazeeri)

Pritisci na političke oponente, nezavisne novinare i aktiviste već decenijama su prisutni na području Rusije, no cijela priča o cenzuri i autocenzuri posljednjih dana dobija novu dimenziju.

Istina, lista razloga zbog kojih biste u Rusiji mogli biti uhapšeni ako mislite drugačije i kritikujete zvanični Kremlj odavno je dugačka, no posljednjim aktivnostima Rusija pokazuje potpunu dominaciju nad sredstvima javnog informisanja.

Naime, ruski predsjednik Vladimir Putin u petak je službeno potpisao zakon kojim se širenje “lažnih” informacija o ruskim oružanim snagama može kazniti i do 15 godina zatvora. Također je uveo zakon prema kojem bi oni koji su pozivali na sankcije protiv Rusije morali kazneno odgovarati.

O medijskom mraku u Rusiji i ušutkivanju kritičkih novinara, ali i o trenutnoj atmosferi među duboko podijeljenom stanovništvu, za Al Jazeeru govori Olga Irisova, politička analitičarka, suosnivačica i glavna urednica portala Riddle.

  • Kakva je trenutna atmosfera u Rusiji? Kako građani Rusije gledaju na rusku invaziju u Ukrajinu?

– Javnost u Rusiji je podijeljena, ali bi se mogla svrstati u nekoliko grupa – one koji podržavaju invaziju na Ukrajinu, one koji su protiv, apolitične građane i interno raseljene osobe.

Prva grupa se uglavnom vodi propagandom koju joj serviraju državni mediji, tako da za njih ovo nije rat, nego “specijalna vladina operacija čiji je cilj pomoći stanovništvu Ukrajine koje govori ruskim jezikom, odnosno zaštiti Ruse u Ukrajini od ukrajinskih nacista”. Drugu grupu čine oni koje informacije dobijaju od nezavisnih izvora i koji se otvoreno protive ratu; oni organizuju i učestvuju u antiratnim protestima, pišu otvorena pisma i tako dalje. Treća grupa su interno raseljene osobe i ono što je karakteristično za njih je to što više naginju grupi koja je protiv rata, ali zbog svojih prethodnih trauma i straha od režima boje se javno iskazati svoje mišljenje. Apolitični građani često samo ponavljaju mantru kako “ne čitaju vijesti” te kako njih ova situacija ne zanima.

Prema tome, ne može se reći da opće stanovništvo u Rusiji ima neki jedinstven stav kada je rat u Ukrajini u pitanju, mada će se vremenom ove grupe sigurno sve više polarizirati na one koji su za i one koji su protiv. Također, treba naglasiti da ne postoji ni euforija kakvu su građani imali nakon aneksije Krima 2014. godine.

  • Ipak, među javnim ličnostima, ali i među običnim građanima u Rusiji, primjetan je porast onih koji kritikuju vladajući režim Vladimira Putina i njegove vojne akcije.

– Nažalost, oni koji se javno protive ratu još uvijek su u manjini, ali ne možemo sa sigurnošću znati koliko ima onih koji su protiv i boje se dići svoj glas. Treba vjerovati da će, kako se ekonomija bude urušavala pod sankcijama Zapada, ovaj broj rasti te da će se neki ljudi odvažiti da javno iskažu svoje protivljenje ratu. Međutim, za sada nema naznaka da je veliki broj ljudi spreman na antiratne proteste.

  • Kada govorimo o grupi stanovništva koja se otvoreno protivi ruskoj invaziji u Ukrajini i samom Putinu, može li taj dio stanovništva imati utjecaja na trenutnu situaciju i jesu li oni pravo lice Rusije?

– Voljela bih da mogu reći da su oni koji ne žele rat pravo lice ruskog društva, ali zbog podjela u samom društvu trenutno ne mogu reći da je rusko društvo homogeno za ili protiv rata. Ipak, sigurno je da ni Putin i njegov režim nisu pravo lice Rusije. Rusija je šarolika zemlja sa mnogo lica, a neka od njih vam se ne bi svidjela.

  • Neminovno je da civilno društvo, politički oponenti, nezavisni novinari i aktivisti za ljudska prava već dugo trpe pritiske zvaničnog Kremlja. Koliko je izazovno, naročito u trenutnim okolnostima, biti na pravoj strani historije, strani istine?

– Ruska vlada je u posljednjih nekoliko godina uradila sve što je u njenoj moći da spriječi bilo kakav vid pobune ili demonstracija. Svaki vid protesta mora biti koordinisan i dobiti dozvolu vlasti (naravno, vlast uvijek može naći izgovor da zabrani javna okupljanja). U posljednje vrijeme ljudi su svoje nezadovoljstvo uglavnom ispoljavali kao štrajkači ili u malim neorganizovanim grupama ljudi, ali sada i njih hapse.

Prema novom zakonu, mnoštvo je razlog zbog kojih možete biti uhapšeni – naprimjer, ako javno objavite vrijeme i mjesto održavanja protesta, ako napadnete uniformisano lice, ako svojim tijelom blokirate javni prevoz, ako kršite epidemiološke mjere… ili jednostavno možete biti optuženi za huliganizam. Lista razloga zbog kojih biste mogli biti uhapšeni je dugačka. Hapšenjem i zatvaranjem Alekseja Navaljnog vlada je obezglavila proteste i sve je teže i teže pokrenuti ljude, posebno ako uzmemo u obzir njihov strah.

  • Kako se suprotstaviti dominantnoj proruskoj propagandi koja je sve jača? Rusija je i zvanično usvojila zakon kojim se širenje ‘lažnih’ informacija o ruskim oružanim snagama može kazniti do 15 godina zatvora.

– Zakon, prema kojem će svi oni koji prenose “lažne vijesti” ići u zatvor, danas stupa na snagu. Naravno, taj zakon je usvojen kako bi se dodatno ugušio bilo koji oblik kritike rata u javnom medijskom prostoru.

Nažalost, vlada Rusije je u posljednjih nekoliko dana zabranila ili blokirala signal ono malo nezavisnih medija u Rusiji. Oni sve više i više drže monopol nad sredstvima informisanja i vrlo je vjerovatno da će se Rusija uskoro naći u medijskoj izolaciji.

Jako je teško informacijama da dođu izvana, a ono što mi možemo uraditi jeste edukovati ljude kako da dođu do nezavisnih medija i informacija, npr. koristeći VPN. Također, jako je bitno i finansijski podržati ono malo medija koji su nezavisni, a koji rade u Rusiji, mada – iskrena da budem – nisam optimistična. Da bi ljudi mogli da kritički procesuiraju informacije potrebno je vrijeme i obrazovanje šire mase ljudi, a vlast, naravno, nije zainteresovana za takvo nešto.

  • Činjenica je da će najveću cijenu Putinove invazije na Ukrajinu platiti obični građani Rusije, čak i ako su protiv rata. Mislite li da bi ova cijela situacija mogla produbiti podjele unutar ruskog stanovništva u korist onih koji su protiv zvaničnog Kremlja?

– U ovom trenutku ne vidimo neke ogromne efekte sankcija, ali vjerujem da će podrška Putinu opasti kako vrijeme bude odmicalo, a situacija se pogoršavala. Njegov režim leži na tri stuba – stabilna ekonomija, represija i propaganda. Ako se uruši prvi stub, vjerujem da će sistem teško opstati isključivo na propagandi i represiji.

  • Mnogi analitičari smatraju da je ovo kraj Putinog režima. Dijelite li njihovo mišljenje?

– Promjena vlasti može i mora doći iz same Rusije, da li kroz revoluciju ili pobunu elite protiv režima, ili jednostavno kroz Putinovu smrt jer niko ne može vječno živjeti. Trenutno ne vjerujem da će se ijedna od ovih stvari desiti u bližoj budućnosti. Kao dokaz ovome su neke druge zemlje koje su pod sankcijama dugo godina, ali u kojima se režim ipak ne mijenja.

Izvor: Al Jazeera