Blokada društvenih mreža: Cenzura ili borba protiv invazije na Ukrajinu?

Invazija Rusije na Ukrajinu u kratkom vremenu je pokazala da su društvene mreže podjednako važno sredstvo odbrane i napada poput raketa, tenkova i municije. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je “ofanzivom” na društvenim mrežama privukao simpatije velikog dijela svijeta kako za sebe lično, tako i za milione Ukrajinaca izloženih žestokim napadima ponajveće vojne sile.

S druge strane, Rusija i njen predsjednik Vladimir Putin suočeni su sa sve većim problemima u širenju svoje strane “istine”.

Najveće društvene mreže i tehnološki giganti poput Facebooka, odnosno njegove matične kompanije Meta, Googlea i njihovog YouTubea,  kao i TikToka, na poziv ukrajinskih vlasti, a zatim i čelnika evropskog 27-članog bloga, prvo su ograničili oglase ruskih medija, a zatim i potpuno onemogućili da te mreže koriste kako bi doprli do korisnika u Evropi.

Takve poteze su mnogi pozdravili, ali istovremeno su borci za slobodu govora, čak i unutar Rusije, upozorili na opasne posljedice takvih odluka, navodeći veću cenzuru u drugim nedemokratskim zemljama, dok se istovremeno onemogućuje pristup nezavisnim izvorima informacija.

Globalne društvene mreže ograničavaju ne samo oglase, nego i mnoge ruske sadržaje na njima, a Rusija također ograničava i domet i njima neodgovarajuće sadržaje na društvenim mrežama, navodi Đorđe Obradović, doktor komunikoloških nauka i profesor na Univerzitetu u Dubrovniku.

Uz to, Vijeće Evropske unije donijelo je odluku o obustavi emitiranja televizije RT (nekadašnji Russia Today) i portala Sputnik, nakon čega će uslijediti zabrane s ruske strane i ometanje frekvencija i internet kanala zapadnih medija, dodaje stručnjak za komunikacije.

Rusko nadzorno tijelo za komunikacije već je ograničilo pristup internet stranicama ruskog servisa BBC-a i Radio Libertyja zbog širenja, kako su rekli, lažnih informacija o sukobu u Ukrajini. Slično važi i za neke druge strane agencije i servise.

Pitanje cenzure

“I jedna i druga strana zabrane tumači sprječavanjem propagande druge strane, a radi se o klasičnoj cenzuri. U svakom je sukobu bolje da se koliko-toliko saznaju mišljenja i stavovi druge strane”, kaže Obradović.

Koliko je očekivano da će Rusija zbog autokratskog režima ograničavati zapadne medije, tim više je žalosno što se Zapad počeo koristiti istim sredstvima, smatra.

U konačnici, dodaje, mnogi ljudi gube povjerenje u medije jer postavljaju pitanje zašto se treba bojati i zabranjivati objavljivanje stavova suprotstavljene strane, ako su njihovi vlastiti argumenti utemeljeni na istini i pravdi.

Iako se čini da će ograničavanje Rusije biti povod koji će ovim kompanijama ubuduće omogućiti da rade šta hoće, bez ikakve odgovornosti, odnosno da će ovaj potez moći koristiti za pravdanje budućih ograničavanja u svijetu, Obradović podsjeća da njihovo takvo ponašanje nije novina.

Presedan je već napravljen ukidanjem profila bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa na najvećim svjetskim društvenim mrežama, pa je ovo samo nastavak poslije kojeg niko i ne osjeća potrebu za objašnjavanjem smanjivanjem slobode govora i uvođenja cenzure, ističe Al Jazeerin sagovornik.

“To je ujedno pokazatelj Kini i mnogim drugim državama da mogu još strože nadzirati medije na njihovim područjima kad to takozvani slobodarski Zapad čini. Odluka Vijeća Europske unije o zabrani televizije Russia Today i portala Sputnik suprotstavlja jednom od osnovnih načela na kojima počiva Europska unija, a to je sloboda govora”.

Ono što je za strane u sukobu izuzetno bitno jeste da imaju što veći pristup medijima kojim mogu širiti svoje poruke, pogotovo one propagandnog tipa.

Profesor Obradović ističe da su društvene mreže postale najjači alat za širenje propagande, ali one ujedno mogu biti i najjači alat za suprotstavljanje propagandi, ako se želi omogućiti svima da čuju argumente i jedne i druge strane.

Mogućnost kompromisa

Ako se ne mogu čuti stavovi drugih, smanjuje se mogućnost bilo kakvog kompromisa, dodaje.

“Već u osnovama psihologije uči se da je kompromis prikladno rješenje sporova, ali dok god velike sile i globalne društvene mreže kompromis smatraju porazom umjesto pobjedom, bit će sve više cenzure i sve manje slobode govora, sve više mrtvih i ranjenih. Ukrajina i Ukrajinci će najviše stradati, dugoročno i Rusija i Rusi. Društvene mreže će zarađivati sve više i svrstavat će se u sukobima na stranu onih centara moći čije će im djelovanje donijeti više profita”, napominje Obradović.

Nakon početnih ograničenih mjera protiv ruskih državnih medija i kompanija, društvene mreže su pod sve većim pritiskom svakodnevno povećavale restrikcije usmjerene prema Kremlju i Rusiji, što će imati dugoročne posljedice, smatra freelance novinar i bloger Dejan Mandić.

Potezima protiv Moskve tehnološki giganti su odbacili dosadašnje tvrdnje o slobodi govora i usvojili politike kompanija koje bi mogle postati nova normalnost u budućim sukobima, dodaje.

Takvi potezi, kaže, mogli bi u osnovi promijeniti odnose ovih tehnoloških giganata sa vladama zemalja koje su prisiljene u stvarnosti i u realnom vremenu da gledaju i prihvataju snagu koje društvene mreže imaju u doba rata.

Podsjeća i da su čelnici Mete već istakli koliko je teško balansirati između zahtjeva vlada i pravila koji se smatraju okosnicom rada društvenih mreža ove kompanije.

Moskva nije potpuno odsječena od mogućnosti širenja svoje propagande, kaže Mandić, s obzirom da u Rusiji postoji niz domaćih društvenih mreža poput VKontakta, OdnoKlassnikija i drugih, koje imaju desetke milione korisnika. Međutim, problem je u širenju svoje verzije “istine” van granica te zemlje, a što je poseban problem za Kremlj.

Jedno je sigurno, smatra Mandić, a to je da će velike društvene mreže, koje su se i prije invazije na Ukrajinu suočavale s nizom ograničenja i kazni u Rusiji, imati gotovo nepremostivu prepreku da se “vrate na tlo” Ruske Federacije nakon što jednog dana invazija na Ukrajinu završi.