Za ratne zločine mogao bi odgovarati i Putin, ali i politički i vojni vrh
‘Svi osvajači koristili su svoj narod u drugim državama kao izgovor za svoje osvajačke i imperijalističke ciljeve’, podsjeća Nevenka Tromp, bivša istraživačica Haškog suda.
Invazija Rusije na susjednu Ukrajinu nema uporište u međunarodnom pravu, a sa optužbom za potencijalne ratne zločine u Ukrajini, uz Rusiju kao državu, mogao bi se suočiti i sam predsjednik Vladimir Putin, ocjenjuju stručnjaci.
Invaziju na Ukrajinu, pokrenutu u ranu zoru 24. februara, ruski predsjednik pokušava opravdati na više načina, uključujući nužnost demilitarizacije susjedne zemlje zbog ruskih sigurnosnih interesa. Kao izgovor koristi i navodni genocid nad Rusima koji žive na istoku Ukrajine.
Putin je Ukrajinu optužio za genocid nad ruskim stanovništvom u samoproglašenim republikama Lugansk i Donjeck, na granici sa Rusijom, i rekao da je vojna intervencija ruskih snaga potrebna kako bi se taj genocid zaustavio.
Nakon Donbasa, ruska vojska pokušava osvojiti i druge ukrajinske gradove, uključujući i glavni grad Kijev. Međunarodne organizacije izvještavaju o stotinama poginulih u ruskim napadima, među kojima je veliki broj civila, kao i djece.
Sličan izgovor koristili Hitler i Milošević
Tri dana nakon ruske invazije, 27. februara, Ukrajina je podnijela tužbu protiv Rusije Međunarodnom sudu pravde u Haagu, najvišem sudu Ujedinjenih naroda, odbacujući tvrdnju Moskve o počinjenom genocidu. Od sudaca je zatražila da nalože Rusiji da “odmah obustavi vojne operacije“. Predmeti pred najvišim sudom UN-a općenito traju godinama, ali rasprave o privremenim mjerama u prošlosti su se održavale u roku od nekoliko sedmica od podnošenja zahtjeva.
U međuvremenu, dok se čeka odluka Međunarodnog suda, Generalna skupština UN-a usvojila je nadmoćnom većinom [141 glas za, pet protiv, 35 suzdržanih] rezoluciju kojom je osudila Rusiju zbog rata koji vodi u Ukrajini.
“Svi osvajači, poput Hitlera i Miloševića, koristili su svoj narod u drugim državama kao izgovor za svoje osvajačke i imperijalističke ciljeve“, rekla je Al Jazeeri Nevenka Tromp, bivša istraživačica Haškog tribunala i profesorica na Univerzitetu u Amsterdamu.
“Rusija je sama mogla započeti podnesak na Međunarodnom sudu pravde za genocid protiv Ukrajine. Zašto to nije učinila […] nego je sama odlučila da je to genocid, pa pošla u osvajački pohod”, upitala je Tromp.
UN i međunarodno pravo priznaju samo oružanu odbranu, a ne oružanu agresiju. Stoga, i prema Enisu Omeroviću, profesoru međunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Zenici, ruska invazija na Ukrajinu je rušenje odredbe “iz toliko citiranoga člana 2(4) Povelje UN-a” koja propisuje da se svi članovi ove organizacije “u svojim međunarodnim odnosima suzdržavaju od prijetnje silom ili upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti svake države, te od upotrebe sile na bilo koji drugi način koji nije saglasan s ciljevima UN” [naprimjer, bez dozvole Vijeća sigurnosti UN-a]. I Ruska Federacija i Ukrajina su međunarodno priznate države, i izvorne članica Ujedinjenih naroda.
Vojnu intervenciju jedne države u drugoj državi može odobriti u rijetkim situacijama jedino Vijeće sigurnosti UN-a. To se desilo, naprimjer, u decembru 2013. godine kada je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda dalo mandat francuskim snagama da intervenišu u Centralnoafričkoj Republici, kao podršku sveafričkim snagama kako bi se uspostavila sigurnost. Ili, godinu ranije Vijeće sigurnosti jednoglasno je odobrilo planove za vojnu intervenciju, koju bi predvodile afričke države, u Maliju kako bi se ujedinila ta sjevernoafrička država.
Sud istražuje jesu li počinjeni ratni zločini
Zbog ruske invazije na Ukrajinu uključio se još jedan sud u Haagu, Međunarodni krivični sud (ICC), koji se bavi optužbama za ratne zločine protiv pojedinaca.
“Aktivna istraga počinje nakon zahtjeva 39 zemalja članica Suda”, objavio je glavni tužilac Karim Khan.
Premda ICC, kaže Tromp, ne spominje eksplicitno samo rusku stranu u budućoj istrazi u vezi ratnih zločina, već spominje obje strane, “agresorska priroda ruske intervencije na suverenu državu članicu UN-a svakako nagovještava da će istraga biti usmjerena upravo na ponašanje ruskih snaga na terenu”.
Lična odgovornost Putina i drugih
Tromp kaže da bi u konačnici za potencijalne zločine individualno mogao odgovarati i sam ruski politički i vojnih vrh, kao i ruski zapovjednici i vojnici na terenu.
“Ovi [ratni] zločini spadaju i pod univerzalnu jurisdikciju i većina država na svijetu može pokrenuti istragu i shodno tome izdati optužnice. Španjolska i Njemačka to radi za zločine na području Sirije”, rekla je Tromp.
“Ako se ikada digne optužnica protiv Putina za agresivni rat i zločine koje ruske trupe čine u ime Rusije, on će postati parija. Ako ikada napusti zemlju može biti uhapšen po nalogu Interpola i sproveden u zemlju koja je, prema univerzalnoj jurisdikciji, pokrenula slučaj protiv njega”, dodala je.
Rusku ekonomiju Zapad ubrzano izbacuje iz svih svjetskih tokova zbog rata kojeg vodi u Ukrajini. Omerović kaže da nijedna država ne bi trebala pomagati agresoru na bilo koji način, i nijedna država ne bi trebala priznati stanje nastalo agresijom i teritorijalnim osvajanjima upotrebom sile kao zakonito. To su, rekao je, doista obaveze svih država u međunarodnopravnome poretku i predstavljaju temelje moderne međunarodne zajednice država.