Vuksanović: Kina bi mogla izaći kao najveći pobjednik iz ove tragedije

SAD će imati manje vremena za bavljenje Indo-Pacifikom jer će biti fokusiran na Evropu i Rusiju, što će Peking iskoristiti za još veći razvoj i pozicioniranje u svijetu, objašnjava Vuk Vuksanović, istraživač u Beogradskom centru za bezbjednosnu politiku.

Za Kinu je ruska invazija na Ukrajinu strateški i diplomatski neugodna u ovom trenutku (EPA)

Kina bi mogla da bude najveći pobjednik u međunarodnoj areni nakon poteza ruskog predsjednika Vladimira Putina i napada na Ukrajinu, jer će Sjedinjene Američke Države imati manje vremena za bavljenje Indo-Pacifikom što će Peking iskoristiti za još veći razvoj i pozicioniranje, ističe za Al Jazeeru Vuk Vuksanović, istraživač u Beogradskom centru za bezbjednosnu politiku i saradnik vanjskopolitičkog instituta IDEAS pri Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka (LSE).

Za Kinu je ruska invazija na Ukrajinu strateški i diplomatski neugodna u ovom trenutku, dodaje, ali će isto tako vremenom da iskoristi priliku da jače prigrli Rusiju. Nadalje, kako objašnjava, Vuksanović, epizoda sa Rusijom je samo mali teaser onoga šta će se desiti u trenutku kada dođe do kinesko-američkog rivaliteta.

Xi Jinping i Vladimir Putin posljednjih godina razvili su dobre lične odnose. Kineski predsjednik primio je ruskog u Pekingu u februaru, uoči Olimpijskih igara, na čijem otvaranju je ruski lider bio najviši zvaničnik, budući da su SAD, Britanija i neke druge zemlje odlučile da bojkotuju događaj, navodeći kao razlog kršenje ljudskih prava u Kini.

Kineski i ruski lider su tada najavili strateško partnerstvo koje “nema granica” i u kojem nema “zabranjene oblasti saradnje”. Putin je pri tom ocijenio da je priroda relacije između dvije zemlje “bez presedana” i da je to “primjer dostojanstvenih odnosa”. Također su u zajedničkoj izjavi pozvale NATO da zaustavi svoje širenje, dok je Moskva navela da u potpunosti podržava stav Pekinga o Tajvanu.

Peking stavljen u nezgodnu poziciju

Istovremeno su najviši zvaničnici SAD-a iz Bidenove administracije uporno upozoravali da će doći do ruske invazije, ponekad i dodajući da Putin čeka kraj Olimpijskih igara kako bi ispoštovao Xija. Kineski mediji su to nazivali dezinformacijama i ratnom retorikom. Ipak, ova predviđanja su se ostvarila te je Peking stavljen u nezgodnu poziciju, između prijateljstva s Rusijom i principa poštivanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta država, koji Kina ističe kao svoj pravac djelovanja u međunarodnim odnosima, kao i imidža odgovorne rastuće supersile koja zagovara multilateralizam, saradnju i harmonične odnose.

U prvim danima, zvaničnici Pekinga nisu koristili izraz “invazija”, a Xi je tek u petak navečer, drugi dan sukoba, u telefonskom razgovoru pozvao Putina da pregovorima završi krizu, kako su prenijele kineske agencije.

“Za sada je kinesko ponašanje takvo da žele da se udalje od svega ovoga, dok je u sukob u ovoj prvoj, uzavreloj fazi. Retorički smo videli neka blaga pomeranja, govori se o ratu u Ukrajini, a ne o krizi ili sukobu ili nečemu drugom, međutim, oni doista shvataju da je ruski postupak bio veoma ishitren te da je Putin ušao u nešto za šta nema adekvatan plan”, objašnjava Vuksanović.

Međutim, dodaje, Peking će vremenom da iskoristi priliku da jače prigrli Rusiju jer ima mnogo pogodnosti koje dolaze od nje, kao što je pristup ruskim resursima. Isto tako, Moskva će biti korisna u bilo kakvom potencijalnom sukobu Kine sa SAD-om, kako bi se stvorila slika da Kina nije izolovana i da ima saveznike.

Najveći pobjednici ove tragedije

S druge strane, i Ukrajina je partner Kine, ne samo kao dio njene globalne inicijative “Pojas i put”.

“I pre ove inicijalne krize 2014. godine, Kina je imala svoj interes u Ukrajini. Tamo je kupila ogromno poljoprivredno zemljište zbog interesa svoje prehrambene bezbednosti, ali isto tako uložila je u industrijska postrojenja u Ukrajini koja proizvode određene motore koji se mogu koristiti u vojnoj industriji. Dakle, Kina itekako ima interes u Ukrajini i neugodno joj kada vidi da su dve zemlje koji su joj važni partneri u sukobu”, ističe Vuksanović.

Prema njegovim riječima, važan je i princip teritorijalnog integriteta na kojem Kina insistira, ali upravo zbog toga i postoji “dualizam” u izjavama Pekinga – sa jedne strane govore o poštivanju teritorijalnog integriteta svake države pa i Ukrajine, ali ističu da se mora poštovati i sigurnosno stajalište svake države, čime se referiraju na zabrinutost Moskve zbog proširenja NATO-a.

“Oni to prvenstveno vide kao solidarnost sa Moskvom budući da se i Kinezi plaše prodora SAD-a u njihovo dvorište, zbog vojno-strateškog prisustva Washingtona u Indo-Pacifiku. Uprkos svim problemima koje ovo stavlja pred Peking, što utiče na njihov princip poštivanja teritorijalnog integriteta, dobre odnose sa Ukrajinom, pitanje ekonomije i slično, oni će i dalje biti možda najveći pobednik ove tragedije. Dok god moraju Sjedinjene Američke Države da se bave Evropom i Rusijom to je manje vremena, manje pažnje i manje resursa koje će Washington moći da uloži u Indo-Pacifik. Ovo je za Kineze još ‘bolje’ od 11. septembra. Nakon 11. septembra, Kina je mogla da se fokusira na svoj unutrašnji razvoj i da razvija svoju ekonomiju i jača u svom susedstvu, dok je SAD bio zauzet Bliskim istokom više od deset godina. Sada su dobili još veći ‘poklon’. Oni će možda biti najveći pobednici ove tragedije”, objašnjava Vuksanović.

Pitanje Tajvana

Međutim, zapadni analitičari tvrde da će ujedinjena reakcija Zapada na rusku invaziju i izolacija Rusije u međunarodnim odnosima biti opomena i za Kinu što se tiče Tajvana. Peking ovaj otok sa demokratski izabranom vlašću smatra svojom teritorijom koja će se kad tad ujediniti sa Kinom, ako treba i silom.

Kina je odbacila usporedbe između Tajvana i Ukrajine. Glasnogovornica kineskog ministarstva vanjskih poslova Hua Chunying je, 23. februara, rekla da “Tajvan nije Ukrajina”, jer je Tajvan “neotuđivi dio kineske teritorije”.

“Ovo jeste pitanje svih pitanja. To jeste bila logika i 2014, govorilo se o tome kakve će to imati implikacije po kinesko ponašanje u njenom susedstvu. Ta dilema nije nova, ali ono što treba ipak uzeti u obzir jeste da će Kina ako nastavi svoj rast kao proteklih nekoliko decenija biti u još boljoj poziciji za rat protiv Tajvana, nego što je Rusija za vojne operacije u Ukrajini. Ono što će potencijalno da učini taj sukob još težim jeste što Washington i sada smatra da je Tajvan bitan za politiku obuzdavanja Kine u Indo-Pacifiku. Onda što je još jedna bitna napomena: ako se to desi za nekoliko decenija kada će potencijalno kineska ekonomija još više da naraste, pokušaj da se udari na njenu ekonomiju na način na koji se udara na rusku biće još teži. U tom smislu nažalost ova epizoda sa Rusijom je samo mali teaser onoga šta će se desiti u trenutku kada dođe do kinesko-američkog rivaliteta”.

Što se tiče sankcija koje su nametnute Rusiji, Vuksanović smatra da će s vremenom Kina prigrliti ovu zemlju, jer nema mnogo saveznika, a Rusija s druge strane neće imati niko drugog. Ipak, objašnjava, taj odnos neće biti pretjerano iskreno partnerstvo i neće izgledati kao nekada kada se u prvim godinama stvaranja komunističke Kine na Sovjetski savez gledalo kao na velikog brata. Sada je taj odnos, kaže Vuksanović, potpuno drugačiji.

“Dok god je potencijalno Vladimir Putin na vlasti u Rusiji i dok god su odnosi sa Zapadom ovakvi, zavisnost koju će Rusija imati od Kine će biti abnormalno asimetrična u korist Kine”, zaključuje.

Izvor: Al Jazeera