Patrijarh Kiril – Putinov saveznik se suočava s posljedicama nakon što je ‘blagosiljao’ rat

Papa i nekoliko svećenika apelovali su na čelnika Ruske pravoslavne crkve nakon što je podržao invaziju na Ukrajinu.

Predsjednik Putin i patrijarh Kiril su blisko povezani (Reuters)

Papa Franjo je 16. marta održao videosastanak s patrijarhom Kirilom, 75-godišnjim čelnikom Ruske pravoslavne crkve i dugogodišnjim saveznikom predsjednika Vladimira Putina.

Poglavar Katoličke crkve upozorio je ruskog patrijarha da se ne krije iza vjere kako bi opravdao oružanu agresiju i osvajanje.

“Nekada se u našim crkvama također govorilo o svetom ratu ili pravednemom ratu”, rekao je Papa, prenosi vatikanski ured za medije. “Danas ne možemo tako govoriti.”

Deset dana ranije, u propovjedi, izgledalo je da patrijarh Kiril podržava takozvanu “specijalnu mirovnu operaciju” Moskve, kako se u Rusiji oficijelno naziva rat u Ukrajini.

Duhovna razlika

“Ušli smo u borbu koja nema fizički, nego metafizički značaj”, rekao je patrijarh.

Referirao se na marševe parade ponosa kao primjer onoga što autsajderi pokušavaju nametnuti ljudima u Donbasu na istoku Ukrajine, u čije je ime Moskva navodno intervenirala.

“Izrazio je svoje mišljenje da iza rata u Ukrajini stoji duhovna razlika između Zapada i pravoslavnog svijeta, a očito je da je za njega ovo drugo bolje”, rekao je Al Jazeeri Thomas Bremer, profesor Istočnih crkvenih studija na Univerzitetu Munster u Njemačkoj.

“Dakle, prema njemu, rat nema veze sa političkim ciljevima ili utjecaju, već sa duhovnim ili, kako je on to nazvao, ‘metafizičkim’. Zbog toga oficijelnom ruskom stajalištu daje teološku podršku.”

Putin i patrijarh su blisko povezani, a patrijarh Kiril je Putinovu pobjedu na izborima 2012. godine opisao kao “Božije čudo”.

A kako Putin vidi Ukrajinu kao dio “ruskog svijeta”, tako i patrijarh Kiril tvrdi da su ukrajinska i bjeloruska crkva dio ruske.

No, uprkos njihovom zajedničkom porjeklu u Kijevskoj Rusiji iz 10. stoljeća, kada su bizantski misionari preobratili paganskog princa Vladimira, Ukrajinska pravoslavna crkva odvojila se od Moskovske patrijaršije 2018. godine.

Razočarana, Moskva je tada prekinula veze sa Istočnom pravoslavnom crkvom sa sjedištem u Istanbulu koja je podržavala nezavinost ukrajinskog svećenstva.

“Danas izgleda kao da je pravi raskol između Ruske pravoslavne crkve i njenog [preostalog] ogranka u Ukrajini, Ukrajinske pravoslavne crkve”, kaže Bremer.

“Nakon rata, Ruska pravoslavna crkva će vjerovatno izgubiti dio svojih vjernika u Ukrajini, jer osjećaju da ih je patrijarh izdao”, dodao je.

Kako se rat nastavlja, sve više pripadnika Ruske pravoslavne crkve postaje frustrirano patrijarhom Kirilom, što ukazuje na produbljenje podjela.

Skoro 300 svećenika i đakona, uključujući i vojne veterane, nedavno je potpisalo otvoreno pismo pod nazivom Ruski svećenici za mir.

“Poštujemo Bogom danu slobodu čovjeka i vjerujemo da bi narod Ukrajine  trebao odlučivati samostalno, bez pritiska Zapada ili Istoka”, navedeno je u pismu.

Za Al Jazeeru su govorila tri potpisnika.

“Ne pratim politiku, ali sada vidim samo jedno – ljudi umiru”, kaže Aleksandar Vostrodimov, svećenik iz sela u blizini Moskve koji je, između ostalih, potpisao ovo pismo. “Ostalo mi nije važno.”

“Svi ratovi, čak i oni koji traju stoljeće, uvijek završavaju isto – pregovorima i mirom. Jesu li sva ta siročad, udovice i mrtvi vrijedni toga? Zašto ne bismo preskočili taj necivilizirani dio? Svaka majka rađa dijete u nadi da će u starosti dobiti unuke. A za nju je njen Vanja ili Magomed – nije važno – najbolji. Nema potrebe prekidati prirodni tok život mecima ili gelerima.”

Opat Andrej Sokolov sa sjedištem u Damasku u Siriji kaže da je nekoliko stotina potpisalo pismo, a da mnogi imaju slične stavove, ali se iz straha ne žele identifikovati.

“Smatrao sam da je moja pastoralna dužnost potpisati ovaj apel. Nemoguće je šutiti u trenutku u kojem je pokrenuta krvava bratoubilačka ‘krvava operacija'”, rekao je. “Ima onih koji nisu potpisali pismo, iako se slažu sa njegovim sadržajem. Neki su okovani strahom; neko se boji da će izgubiti poziciju rektora, a neko je zabrinut zbog svoje karijere.”

“Znam slučajeve represije prema potpisnicima. Jednom od potpisnika je njegov šef, vladajući biskup, tražio da povuče svoj potpis, prijeteći mu smjenom.”

Treći sveštenik sa sjedištem u Rusiji govorio je pod uvjetom anonimnosti.

“Ovo je katastrofa i zločin enormnih razmjera. Ovo je potpuno kršenje Božijih zapovjedi. I mi, Rusi, morat ćemo odgovarati za to i kompenzirati sva razaranja”, rekao je.

Svećenik kaže da su potpisnici pisma izloženi pritisku crkvenih vlasti i državnih tijela. Jedino je dopušteno moliti se za mir, rekao je.

Glas protiv rata

“Ne odbacujući ni na koji način molitvu kao takvu, treba napomenuti da ćemo za takvu šutnju definitivno odgovarati kasnije”, rekao je svećenik. “Naravno, religijska dužnost nas obavezuje da dignemo svoj glas protiv tako strašnog rata.”

Drugi potpisnici pisma iz Rusije i inozemstva koje je Al Jazeera kontaktirala nisu bili voljni davati izjave.

Kada je riječ o suzbijanju disidenstva, ni svećenici nisu pošteđeni. Navodno je jedan svećenik u centralnoj Rusiji kažnjen sa 330 dolara zbog korištenja riječi “rat” na web-stranici svoje crkve. Postalo je ilegalno invaziju koja je u toku nazivati ratom; umjesto toga, mora se koristiti eufmizam “specijalna vojna operacija” kojeg je Kremlj odobrio.

U međuvremenu je pravoslavno svećenstvo širom svijeta osudilo invaziju, uključujući rumunskog patrijarha Daniela, finskog nadbiskupa Lea, Aleksandrijskog patrijarha Teodore II te poglavara Ruske pravoslavne crkve u Parizu i Estoniji.

U otvorenom pismu 9. marta, dubnjenski mitropolit Jovan, arhiepiskop ruskih pravoslavnih crkava u zapadnoj Evropi, pozvao je Kirila da digne svoj glas “protiv ovog monstruoznog i besmislenog rata i da se zauzme kod vlasti Ruske Federacije kako bi ovaj ubojiti sukob prestao što je prije moguće”.

Ruska pravoslavna crkva u Amsterdamu odvojila se od Moskovske patrijaše u znak protesta, pridruživši se njenim suparnicama u Istanbulu. Amsterdamska crkva prmila je u svečanu posjetu visokog ruskog nadbiskupa, a zatim su uslijedile prijetnje: priratni simbol Z naslikan je na vratima amsterdamske crkve.

U novijoj ruskoj historiji uloga crkve se promijenila.

Od kraja sovjetske ateističke vladavine, religija se vratila i više od 70 posto Rusa sada se izjašnjavaju kao pravoslavci, iako je znatno manje onih koji idu u crkvu.

Ideologija nastala u Crkvi

Posmatrači kažu da predsjednik Putin, pravoslavni kršćanin, na crkvu gleda kao na simbol ruske nacionalnosti. Kremlj je prihvatio “tradicionalne vrijednosti” kao ideologiju, donoseći zakone protiv “propagande” istospolnih odnosa.

Cyril Hovorun, profesor sa Teološke akademije Sankt Ignatius u Švedskoj, opisao je odnos crkve prema države kao “kompleksan”.

“Ne radi se samo o potpunom potčinjavaju crkve političkim vlastima”, rekao je Al Jazeeri. “Crkva je također pokušala utjecati na Kremlj. U određenom smislu, Ruska pravoslavna crkva bila je uspješna, jer je Kremlj u jednom trenutku usvojio politički jezik crkve koji je postao poznat kao ideologija ‘ruskog svijeta’. Ova ideologija je nastala u crkvi, a potom ju je Kremlj iskoristio kao oružje.”

Izvor: Al Jazeera