Zašto COVID-19 napada srce i kakve mogu biti posljedice?

Sarajka, čije je ime poznato redakciji, nikada nije imala probleme sa srcem. Sve je bilo dobro, dok u vrijeme oporavka od zaraze korona virusom nije posumnjala da nešto nije uredu.

Osim problema sa plućima, koji su uobičajeni za COVID-19, nešto nije bilo normalno sa radom srca. Mišljenje kardiologa bilo je – oštećenje srčanog mišića koje zahtijeva terapiju.

Nije riječ o starijoj osobi, već o ženi koja živi treću deceniju. Terapiju koja joj je određena morat će koristiti, u najboljem slučaju, privremeno, ali trenutna anomalija može se pretvoriti i u doživotni ožiljak koji će zahtijevati stalni nadzor i tretman.

Tokom pandemije problemi sa srcem su se, kako protivnici vakcinacije vole reći, većinom vezali uz nuspojave vakcine, s obzirom na to da su američki zdravstveni organi utvrdili da zaista postoji veza između vakcina rađenih po mRNA tehnologiji, kakve su Pfizerova i Modernina, i miokarditisa (upala srčanog mišića) i perikarditisa (upala kese koja okružuje srce).

Prošle godine utvrđeno je da je na više od 300 miliona datih vakcina oba ta proizvođača, bilo zabilježeno 12,6 slučajeva nuspojava po srce na milion ubrizganih doza. Uprkos odlučnom stavu eksperata da koristi vakcine nadmašuju nuspojave, koje su bilježene u mizernim postocima, skepticima je to bio dodatni razlog da se vakcine počnu još više blatiti.

No, ispostavilo se da su stručnjaci bili upravu kada su govorili da je rizik za srce neuporedivo veći u slučaju zaraze korona virusom nego nakon što se primi vakcina protiv COVID-19. Nove studije pokazuju da su oni koji su se oporavili od bolesti podložniji srčanim bolestima u poređenju s onima koji nisu bili zaraženi, kao i onim koji su vakcinisani.

Akutni ili hronični problem?

Uz sve to, švedski naučnici su u svojoj studiji zaključili kako COVID-19 može štetiti i eritrocitima, pošto kod brojnih težih pacijenata pridonosi nastanku disfunkcionalnih crvenih krvnih zrnaca, što vodi ka oštećenju endotelnih stanica koje oblažu krvne žile i mogućnosti stvaranja krvnih ugrušaka.

Stručnjaci iz svakog dijela svijeta suočili su se s pitanjem – kako i zašto srce ispašta zbog infekcije korona virusom? Koliko može biti ozbiljno i je li riječ o akutnom ili potencijalno hroničnom problemu?

„COVID-19 predstavlja infekciju organizma potencijalno opasnim virusom koji kao i svaki drugi virus ima predilekciona mjesta, odnosno, organe koje ciljano napada, ali upalni proces može oštetiti neka zdrava tkiva, uključujući srce“, kaže prof. dr. Almira Hadžović-Džuvo, specijalista medicine sporta u sarajevskoj Poliklinici Al-Tawil.

„Oštećenje srca može biti posljedica upale koja kruži u tijelu, kada se imunološki sistem našeg tijela bori protiv virusa. Drugi razlog je činjenica da u srcu postoji veliki broj receptora za enzim koji pretvara angiotenzin-2 (ACE-2), na koje se korona virus veže prije ulaska u ćelije, tako da zdravo, a posebno već oštećeno srce, može biti mjesto upalnog procesa. Oštećenja srca mogu nastati u toku same infekcije, pa kod pacijenata koji imaju simptome kao što su lupanje srca, vrtoglavica ili nedostatak daha uvijek treba posumnjati da se radi o srčanim problemima te uraditi neophodne dijagnostičke pretrage i početi s terapijom“, dodala je.

Niti klinika Al-Tawil nije pošteđena sve raširenijeg trenda srčanih problema nakon preležanog COVID-a 19. Kakve su najčešće prirode, pitali smo sagovornicu?

“Iskustva govore da postoji širok spektar promjena koje se mogu javiti na srčanom mišiću u toku i nakon COVID-a. Na prvom mjestu su upale samog mišića (endokarditis) kao i ovojnice koja obavija srčani mišić (perikarditis), u sklopu sistemske upale koja prati COVID-19. No, bolest također utiče i na unutrašnje površine krvnih sudova – vena i arterija, što može uzrokovati njihovu upalu, oštećenje veoma malih žila, kao i nastanak krvnih ugrušaka. Sve to ugrožava dotok krvi u srce i druge dijelove tijela, te kao posljedica infekcije može nastati i infarkt srčanog tkiva, kao i drugih organa. Svjedočili smo i ovim komplikacijama. Nisu rijetki niti poremećaji srčanog ritma koji su varirali od snažnih tahikardija (ubrzani ritam srčanog rada) do ‘preskakanja’ u srčanom ritmu praćenih osjećajem nedostatka daha”, rekla je Hadžović-Džuvo.

Moguć i srčani zastoj

Prof. dr. Nabil Naser, ugledni kardiolog iz Sarajeva, za najčešće kardiovaskularne manifestacije u sklopu akutnog COVID-a 19 ubraja kardiogeni šok, akutni koronarni sindrom, odnosno infarkt miokarda, miokarditis (upala srčanog mišića), akutno srčano zatajenje, perikarditis odnosno upala srčane kese i izljev, aritmija srca i tromboembolijeske komplikacije zbog sistemskog upalnog stanja, imunološkog odgovora i oslobađanja upalnih molekula u procesu tzv. citokinske oluje koja uzrokuje oštećenja brojnih organa uključujući kardiovaskularnog sistema.

“Navedene kardiovaskularne komplikacije su akutnog karaktera u sklopu akutne infekcije i zahtjevaju hitan i blagovremen tretman u bolničkim uslovima jer mogu dovesti do smrtnog ishoda zbog srčanog zastoja ili nastanka hroničnih komplikacija sa dugoročnim posljedicama”, objašnjava Nabil, navodeći da virus može direktno uzrokovati srčana oštećenja.

“Također, osobe koji su preboljele COVID-19, mogu imati srčane simptome u sklopu post-COVID sindroma u vidu osjećaja otežanog disanja, boli u grudima ili suhog kašlja, povremene srčane aritmije i palpitacije, dugotrajnog gubitka osjeta okusa i mirisa, hroničnog umora, opšte slabosti i malaksalosti, poremećaja pamćenja i gubitka koncentracije, noćnog znojenja, nesanice, bolova u mišićima i zglobovima, glavobolje, kožnog osipa ili gubitka kose”, dodaje.

Prema objavljenim studijama i sopstvenom iskustvu, Nabil dodaje da je obično, dva mjeseca nakon prvih simptoma COVID-a 19, svega 12 posto osoba bilo asimptomatično.

“Oko 32 posto imalo je jedan do dva simptoma, dok je kod njih 55 posto bilo čak tri ili više simptoma”, pojašnjava Nabil.

Pojave hipertenzije

Prema riječima Hadžović-Džuvo, učestalost srčanih komplikacija kod pacijenata varirala je i ovisno o soju virusa. Kod beta soja, tvrdi, upale srčanog mišića i ovojnice su bile relativno česte. Omikron ih ima znatno manje. I u najvećem broju slučajeva dešavaju se nakon preležanog COVID-a 19.

„Komplikacije su sve češće prisutne tokom post-COVID perioda. Iako su još uvijek brojna naučna istraživanja o tom periodu, smatram da je jedan od glavnih razloga uloga virusa, pa tako i korona virusa kao okidača brojnih bolesti. Činjenica da je tok COVID-19 infekcije ovisi o virulentnosti soja koji dominira u populaciji, ali individualni odgovor jako varira. Tako ste u svim valovima imali varijacije od asimptomatskih slučajeva do onih koji su završavali letalno. Jedan od glavnih razloga za ovako velike interindividualne razlike je činjenica da su virusi oduvijek poznati kao jedni od glavnih okidača za pojavljivanje onoga što nosimo u svom genskom kodu“, dodala je.

COVID-19 krivi se i za pojave visokog krvnog pritiska kod osoba koje ranije nisu registrovale takav problem.

“Brojne studije su pokazale da COVID-19 može utjecati na porast krvnog pritiska, ali je sa druge strane ranije dijagnosticirana hipertenzija jedan od rizika za teže oblike bolesti. Veliki broj faktora u našem organizmu reguliše, a time i utiče na vrijednost krvnog pritiska pa je etiologija porasta u toku COVID-19 infekcije jako široka. Najvažnijom smatramo činjenicu da je hipertenzija i prije COVID-a 19 bila bolest epidemijskih razmjera i jedna od najvećih opasnosti po zdravlje u savremenom društvu zbog posljedica koje sa sobom nosi – povećanje rizika smrtnosti zbog srčanog ili moždanog udara, popuštanje srčanog mišića, oštećenje bubrega i drugo”, kaže Hadžović-Džuvo.

“Veliki broj osoba sa visokim krvnim pritiskom, sa kojim godinama žive, ovu bolest otkrivaju slučajno, najčešće pri rutinskim pregledima. Mislim da je veliki broj pacijenata kod kojih je u toku COVID-19 infekcije otkrivena hipertenzija upravo iz ove skupine. Međutim, ne smijemo zaboraviti da se već dvije godine nalazimo u stanju kontinuiranog stresa koji snažno aktivira naš vegetativni nervni sistem. Povišena aktivnost simpatikusa, ili razdoblja kada se simpatički nervni sistem aktivira, mogu nakratko povećati krvni pritisak kod nekih ljudi. Međutim, za neke pacijente to može biti hroničan problem koji u konačnici dovodi do bolesti hirpertenzije koju je neophodno odmah početi liječiti”.

Rano za procjene

Novonastalu hipertenziju kod oporavljenih od COVID-a 19 registrovao je i Nabil, koj tvrdi da je njen najvjerovatniji uzrok involviranost Renin-Angiotenzin-Aldosteron sistema (RAAS) i nastanka endotelne disfunkcije.

“To za posljedicu dovodi do povećanja sistoličkog i dijastoličkog krvnog pritiska”, objasnio je Nabil.

Ono što se mnogi koji su osjetili srčane tegobe nakon preležanog COVID-a 19 najviše zanima je – da li su anomalije privremene ili postoji mogućnost da postanu hronične?

„Srce je vitalni organ našeg organizma, te su sve promjene i poremećaji potencijalno opasni ali sam tok bolesti i posljedice su izrazito individualne. Koliko će trajati i kakve će posljedice biti ovisi na prvom mjestu o tome da li je srce prije COVID-a bilo zdravo ili su već postojale promjene koje ga čine slabijim u ovoj borbi i koliko je imunološki sistem organizma sposoban da se njima izbori“, tvrdi Hadžović-Džuvo.

„Kod nekih pacijenata promjene se povlače za nekoliko dana ili sedmica, dok kod jednog broja ostaju znatno duže. Kod većine je rano govoriti da li će to biti problem koji će trajati cijeli život. Ono što otežava oporavak od posljedica infekcije je činjenica da jako oštećenje srčanog mišića, sa propadanjem ćelija, nikad ne dovodi do oporavka na način da nastaju nove srčane mišićne ćelije. Onda su promjene, različitog intenziteta, prisutne cijelog života. Međutim, nekada nedovoljno unošenje tekućine tokom infekcije, sa istovremenim gubitkom tekućine znojenjem, izaziva dehidraciju koja kao jedan od simptoma ima promjenu srčanog ritma, ubrzanje rada srca. Ovakvi problemi su bili česti, ali prolazni nakon adekvatnog tretmana”, objašnjava.