Postavljanje solarnih panela u privatnom aranžmanu – nemoguća misija

“Nema više jeftine energije”, slogan je koji sve češće čujemo. Trenutna svjetska geopolitička preslagivanja, ratovi i blokade samo još dodatno upozoravaju da smo “potrošili” eru jeftine arapske nafte i ruskog plina. Uostalom, SAD je to nedavno, proglašavajući svoju energetsku nezavisnost, između redova, poručio Evropi. Šta Balkanu kao kutku tog energetski najugroženijeg kontinenta preostaje? Prosumerizam ili proizvodnja i potrošnja istovremeno. I ne samo velikih elektroenergetskih kompanija u državnom vlasništvu, nego i u vlastitim domovima.

Postavljanje solarnih panela u privatnom aranžmanu u Bosni i Hercegovini ipak je praktično neizvodivo.

“Pokušao sam kupiti i postaviti nekoliko panela da svoju kuću, ali mi je rečeno da kao fizičko lice to ne mogu učiniti, dok kao pravni subjekt moram proći komplikovanu proceduru pribavljanja papirologije. Od kantonalne vlade, do sjedišta Elektroprivrede u Sarajevu i resornog ministarstva čije je sjedište u Mostaru”, žali se obeshrabreni građanin M.R. koji je pokušao postaviti solarne panele.

Zakonska regulativa još uvijek ne dozvoljava masovnije korištenje ovog izvora energije, pa se sredstva građana izdvojena za obnovljive izvore energije usmjeravaju na mali broj korisnika. Država je preuzela međunarodne obaveze, a entiteti imaju ingerencije u oblasti zakonodavstva, kako bi se zaustavila takva praksa.

Energetski lobiji

“Republika Srpska je napokon donijela zakon koji omogućava uvođenje prosumera, ali je nažalost ostavila rok od godinu dana za izradu podzakonskih akata i procedura, dok u Federaciji BiH i pored insistiranja određenih parlamentarnih grupa zakon još nije u proceduri. Po meni, ovo je u prvom redu posljedica uticaja energetskog lobija u Bosni i Hercegovini koji želi da zadrži trenutni status, te nerazumijevanja vlasti o značaju proizvodnje električne energije za vlastite potrebe i prosumera, kako sa stanovišta sigurnosti snabdijevanja i obezbjeđivanja jeftine energije, tako i sa stanovišta angažovanja raspoloživih finansijskih sredstava građana i privrede u energetsku tranziciju. Pogotovo u uslovima stalnih poskupljenja energenata i svih drugih troškova života“, smatra Damir Miljević, ekonomista i ekspert za energetsku tranziciju.

Zakon o obnovljivim izvorima energije (OIE) koji bi uveo prosumere u Federaciji BiH je odavno napisan, prolazi usaglašavanja i trebao bi ubrzo biti donešen. Dosadašnji sistem poticaja sa feed-in-tarifama nije održiv, jer konstantnim povećanjem udjela privilegovanih proizvođača povećava se i naknada krajnjim kupcima električne energije. Ovaj model nije tržišno održiv, te zbog toga struka odavno apeluje da se usvoji novi Zakon o OIE koji će promovisati više tržišne, održive modele.

“Pitanje zašto ovi procesi idu jako sporo, zahtjeva dublju analizu. Iako je tržište električne energije otvoreno od 2015. godine, to još uvijek nije zaživjelo u praksi. Iz više razloga, a neki od njih su nekonkurentnost komercijalnih snabdjevača sa tradicionalnim, velikim elektroprivrednim organizacijama, neutvrđena balansna odgovornost, jer u slučaju velikog broja prosumera postoji i velika balansna odgovornost koju ne mogu manji proizvođači preuzeti na sebe. Apsolutnom deregulacijom tržišta, sa većim brojem snabdjevača koji mogu ispoštovati balansnu odgovornost ovakav model će biti konkurentan i u konačnici isplativ za krajnje kupce-proizvođače/potrošače. Tu su i drugi pravno-tehnički problemi, oko samog kapaciteta mreže da prihvati veliki broj distribuiranih proizvođača, pitanje naplate, oporezivanja”, smatra Ali Damadžić, voditelj Sektora OIE i projektant solarnih elektrana u nLogic Advisory-u.

Energija za domaćinstva

Šta i koliko mogu fizička lica, odnosno građani u Bosni i Hercegovini, sa solarnim panelima na svojim krovovima kuća, koliko mogu proizvesti energije?

“Fizička lica bi principom prosumera, u zavisnosti od pogodnosti lokacije, mogla proizvoditi 80 posto ukupnih godišnjih potreba za električnom energijom. Građanske zajednice u naprimjer zgradama kolektivnog stanovanja bi, u ovisnosti od pogodnosti lokacije i broja stambenih jedinica, mogli pokrivati i do 35 posto potreba za električnom energijom. U industrijskom sektoru, specifične grane industrije, koje nisu veliki potrošači električne energije i imaju dobre geografske uslove bi mogli pokrivati i do 90 posto svojih potreba, dok bi svi mogli pokriti najmanje 15-20 posto potrošnje električne energije iz vlastitih elektrana”, tvrdi Nihad Harbaš iz Centara za održivu energetsku tranziciju – RESET.

Prema različitim studijama provedenim u EU, prosumeri bi mogli pokrivati i do 60 posto od ukupne potrošnje električne energije u rezidencijalnom i tercijarnom sektoru koja se sada oslanja na ugalj, drvo, električnu energiju i druge vidove obnovljive energije kao što su toplotne pumpe i biomasa.

“Energetska tranzicija zemlje definitivno se treba zasnivati na decentraliziranim sistemima i nosioci trebaju biti građani i privreda. Tek ovih dana uvidjelo se koliko je energetika značajna za svaku državu, pa tako i Bosni i Hercegovini. Lobiji u svakoj oblasti u našoj državi su sigurno prisutni, pa tako i u energetici. Neki dan je isključeno grijanje u Parlamentarnoj skupštini u kojoj se za grijanje koristi najskuplji energent, okolišno neprihvatljivo – lož ulje. Godinama se daju prijedlozi da se taj energent zamijeni, jer su troškovi milionski. Nije bilo sluha i postavlja se pitanje kako i zašto se u centru glavnog grada koristiti taj energent”, pita Harbaš, povezujući interesne sfere i vlast.

“Oblast OIE je specifična i preko 90 posto izgrađenih fotonaponskih elektrana u Bosni i Hercegovini je u sistemu poticaja koji još uvijek ne omogućava svima onima koji plaćaju naknadu da dobiju taj poticaj i izgrade svoju elektranu po jednostavnim procedurama”.

Isplativi potencijal

Prema istraživanjima Međunarodne agencije za obnovljivu energiju – IRENA, rađenim 2018. godine, ukupan ekonomski isplativ potencijal sunca i vjetra u Bosni i Hercegovini je gotovo dva puta veći od ukupnih potreba za električnom energijom. Kroz svoje interese to potvrđuju i banke, koje su spremne ponuditi sredstva, čim zakoni stupe na snagu.

“Finansijske institucije u Bosni i Hercegovini uz pomoć inostranih fondova za energetsku tranziciju kreirale su vrlo povoljne i dostupne kreditne proizvode za građane i privredu namijenjene energetskoj efikasnosti i proizvodnji električne energije za vlastite potrebe. Pored toga, jedan dio opština u Bosni i Hercegovini se upustio u subvencioniranje energetske efikasnosti. Gluhi i slijepi su još viši nivoi, entiteti i država“, poručuje Miljević, nudeći i računicu o isplativosti investicije i vremenskom povratu uloženog novca.

“Povrat investicije iz solarne elektrane za vlastite potrebe prvenstveno zavisi od visine uštede na računima za električnu energiju, te same cijene električne energije koja determinira visinu uštede. Za domaćinstva u našim uslovima povrat investicije je moguće ostvariti za osam do 10 godina, a nakon toga sva električna energija koja se proizvede i potroši u narednih 15-17 godina je besplatna. U privredi, s obzirom na veće cijene električne energije koje plaćaju, povrat je moguće ostvariti za period od pet do osam godina, u zavisnosti od tarifne grupe. Naravno kada bi postojala mogućnost da se višak proizvedene, a nepotrošene energije isporučuje u sistem i vrši prebijanje sa preuzetom energijom iz sistema periodi povrata bi bili kraći”.

Smanjenje troškova

Bitno je naglasiti i da proizvodnja iz solara za vlastite potrebe, osim što smanjuje troškove energije i rizike od budućih poskupljenja doprinosi i smanjenju troškova prenosa i distribucije električne energije, s obzirom da se ona troši na mjestu gdje se i proizvodi.

“Potrošnja, a samim tim i cijene energenata su historijski rasle i vjerovatno će tako biti i u budućnosti, govoreći o konvencionalnim izvorima energije. Međutim, troškovi za energiju koje plaća svaki potrošač ne moraju. Fokus treba biti na domaćim resursima u cilju smanjenja energetske ovisnosti pogotovo u pogledu naftnih derivata i gasa. Najčešće su to toplotne pumpe, solarni sistemi, biomasa i kombinacija tih tehnologija koji imaju smisla tek kada se prvobitno urade mjere na smanjenju potrošnju energije”, smatra Damadžić.

Procesi su u toku i vode se sporije ili brže nego bi željeli.

Namjeravali smo saznati i stavove resornih entitetskih ministarstava koji pripremaju i sprovode zakone, ali i upravljaju sa tri javna preduzeća i jednom kompanijom u elektroenergetskom sektoru Bosne i Hercegovine. Odgovori nisu stigli do zaključenja teksta.