Koja je uloga čečenskog predsjednika Kadirova u ratu u Ukrajini?
Angažman čečenskih snaga tokom ruske invazije na Ukrajinu čini se više kao PR a ne vojna kampanja, tvrde analitičari.
Samo dva dana nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, Ramzan Kadirov, predsjednik Čečenske Republike, najavio je da će se njegove snage pridružiti borbi.
Od tada, čečenski lider redovno objavljuje na društvenim mrežama sadržaj o čečenskim vojnicima koji navodno učestvuju u vojnim i humanitarnim aktivnostima u Ukrajini.
Prije deset dana, objavio je video na kojem je on u sobi punoj vojnika. Tu govori da je sa čečenskim snagama u blizini prijestolnice Kijeva. Ova tvrdnja se nije mogla nezavisno potvrditi a glasnogovornik Kremlja Dmitri Peskov je rekao da “nema informacija” o tome da je Kadirov u Ukrajini.
Ovo nije prvi put da su čečenske snage angažirane u sukobima u kojima učestvuje ruska vosjka. Također su bile u ratu u Gruziji 2008, u prvoj fazi ukrajinskog konflikta 2014. i 2015. godine, te u sirijskom ratu.
Posmatrači ipak ističu da, uprkos reputaciji Čečena kao dobrih boraca, oni u Ukrajini nisu imali značajnu ulogu na ratištu.
Njihovo prisustvo se percipira kao PR vježba, koja reflektira i Kadirove političke ambicije i potrebu za propagandom u Kremlju.
Ko je Ramzan Kadirov?
Kadirov je došao na vlast 2007, tri godine nakon što je njegov otac, bivši čečenski predsjednik Ahmad Kadirov ubijen. Obojica su se borila u Prvom čečenskom ratu (1994-1996) na strani snaga za nezavisnost, ali u Drugom čečenskom ratu (1999-2000) promijenili su strane i pomogli ruskoj vojsci.
Čečenija je tako izgubila kratku nezavisnost i postala jedna od regija Rusije.
Otkako je došao na vlast, Kadirov se obračunao sa političkom opozicijom te kršio ljudska prava i slobode. Optužen je da je naredio mučenja i vansudska pogubljenja.
Niz ubistva ruskih novinara i aktivista povezani su sa Čečenijom, uključujući ubistvo Ane Politkovske u 2006. and Natalije Estemirove u 2009, koje su obje kritizirale Kadirova.
Brojni njegovi kritičari koji su dobili azil u inostranstvu također su napadnuti a neki i ubijeni, kao Sulim Jamadajev, bivši čečenski vojni komandant, i bivši tjelohranitelj Kadirova, Umar Israilov.
SAD je 2017. nametnuo sankcije čečenskom predsjedniku, a američke vlasti su ga također povezale sa ubistvom Borisa Nemcova, opozicionog lidera i kritičara Vladimira Putina.
Moskva nije imala velike reakcije na Kadirovu represiju u Čečeniji. Prema ruskom novinaru Konstantinu von Eggertu, to se dešava jer se politički ciljevi Putina i Kadirova podudaraju.
“Rusija nije pobijedila u dva čečenska rata. Rusija je izgubila. Postojao je nezvanični sporazum da će Rusija finansirati Čečeniju… a da će je ostaviti da upravlja svojim poslovima u zamjenu za mir”, kaže Eggert.
Lojalnost Putinu
Tokom 15-godišnjeg mandata, Kadirov se predstavljao kao garant mira, neko ko se obračunava sa separatistima i pokreće “anti-terorističke” operacije. Također je redovno demonstrirao svoju posvećenost Putinu.
“Uloga Kadirova otkako je postao predsjednik bila je da pokazuje lojalnost Putinu… i da služi kao baba roga, prijetnja Putinovim neprijateljima”, kaže Eggert.
U zamjenu za to, Čečenija je imala finansijske koristi od Rusije, a nekada je to činilo 87 njenog budžeta.
Ruski fondovi također su redovno odlazili u Fond Ahmad Kadirov, uz obavezne mjesečne doprinose od plata čečenskih uposlenika u državnim i privatnim kompanijama.
Fond, koji je pod sankcijama SAD-a, vidi se kao Kadirov finansijski alat a koristio ga je za razne lične projekte, uključujući navodno i plaćanje zapadnim akterima da prisustvuju njegovom rođendanu.
Angažman čečenskih snaga u Ukrajini je još jedan čin lojalnosti Kadirova prema Kremlju.
U videu objavljenom 26. februara, on navodi: “Predsjednik je napravio pravu odluku i mi ćemo ispuniti njegove naredbe pod bilo kakvim okolnostima.”
Kadirov je tvrdio da su deseci hiljada čečenskih volontera spremni da idu u Ukrajinu.
Ruski mediji RT objavio je da je oko 12.000 čečenskih boraca spremno da ide u Ukrajinu, ali nema potvrde koliko ih je zaista otišlo tamo.
Ne učestvuju u borbama
Prema analitičaru Haroldu Chambersu, čečenske snage povezane sa Kadirovom, dio su konvoja koji je krenuo prema Kijevu a također se nalaze i u opkoljenom Mariupolju.
“Njima se u Ukrajini daju konvencionalni ciljevi kao što je neutraliziranje ukrajinskog vodstva, sprečavanje dezerterstva i slično, dok igraju ključnu ulogu u Putinovoj psihološkoj ratnoj kampanji”, rekao je Chambers za Al Jazeeru.
Iako je Kadirov rekao da čečenske snage učestvuju u borbama, tu tvrdnju su opovrgnuli proruski separatisti i neki posmatrači.
Igor Girkin, bivši komandant proruskih separatista u Donjecku, rekao je da čečenski vojnici ne učestvuju u borbama u Mariupolju. Drugi komandanti su rekli da su došli veoma loše opremljeni, bez vojne podrške.
Ruslan Leviev, osnivač grupe Conflict Intelligence Team koja mapira ruske vojne aktivnosti, rekao je za Al Jazeeru da nije vidio dokaze da čečenske snage učestvuju u borbama.
“Oni stoje iza prvih linija i prave lijepa videa, viču ‘Akhmat – snaga’ i ‘Allahu Akbar'”, rekao je.
Drugi čečenski borci su se pridružili ukrajinskoj strani. Oni su dio bataljona dobrovoljaca koji su se također ranije borili u Ukrajini. Njih čine Čečeni koji se otvoreno protive Kadirovu, ali se još nisu sreli sa njegovim snagama na ratištu.
PR kampanja
Kadirov na društvenim mrežama također objavljuje kako čečenski vojnici dijele humanitarnu pomoć, za koju tvrdi da je kupljena novcem iz Fonda Ahmad.
“Postoji jasan komunikacijski ili PR zadatak koji čečenske trupe moraju ispuniti u Ukrajini”, kaže za Al Jazeeru Grigori Švedov, urednik medija Kavkazkiy Uzel.
Prema njegovom mišljenju, angažman čečenskih snaga u Ukrajini je šansa za Kadirova da demonstrira da je on koristan nakon što se smanjilo nasilje na sjeveru Kavkaza, pa da tako opravda finansiranje iz Moskve.
Ovo se dešava u vrijeme teških sankcija nametnutih Rusiji zbog čega možda neće moći da finansira svoje regionalne vlade, uključujući čečensku.
Međutim, čini se da Kadirova strategija ima uspjeha. Putin mu je 16. marta zahvalio za usluge, dodavši da “pozdravi svoje momke”.
“Ovo pokazuje da PR nije samo čečenska kampanja, nego nešto što se traži na najvišem nivou”, kaže Švedov.