Ko su ruski saveznici?

Mali broj zemalja proglasio je bezuvjetnu potporu Rusiji otkako su njezine snage ušle u Ukrajinu, uključujući režime u Siriji, Bjelorusiji, Eritreji, Sjevernoj Koreji, Kubi i Venezueli. No, duži popis vlada, uključujući Kinu, izbjegava korištenje termina “invazija”, te su se suzdržale od glasanja u Ujedinjenim narodima kada su 144 zemlje osudile Rusiju ili su odbile podržati sankcije ruskom gospodarstvu.

Ambivalentan odgovor vlada diljem svijeta odraz je ruskog utjecaja preko nafte, obrambene industrije i povijesnih veza. Ostaje nejasno mogu li te zemlje ponuditi spas Moskvi ili mogu li te države odigrati značajnu ulogu u posredovanju u okončanju sukoba.

Rusija pomno prati reakciju drugih zemalja, uključujući one koji kupuju njihovo oružje, kao i zemlje-proizvođače nafte. Ali, jedna vlada možda drži ključ za Moskvu – Kina. Stručnjaci kažu da samo Peking ima gospodarsku snagu i globalnu moć da pomogne Rusiji ublažiti udarac oštrih gospodarskih sankcija koje su uvele Sjedinjene Američke Države i Europska unija ili da uvjeri Moskvu da okonča vojnu ofenzivu u Ukrajini.

Kina

Kineski odgovor na rat u Ukrajini mogao bi oblikovati ishod sukoba i veći sukob između Moskve i Zapada. Kina se prikazuje kao neutralna po pitanju “krize” u Ukrajini, ali državni mediji puni su ruske propagande te podržavaju stajalište Moskve da je rat uzrokovan širenjem NATO-a od kraja Hladnog rata.

Godinama su se veze između Rusije i Kine stalno poboljšavale, osobito otkako je Xi Jinping došao na vlast. Dvije sile dijele zajednički jezik u svom neprijateljstvu prema Sjedinjenim Američke Državama, otporu prema demokratizaciji i prema svjetskom poretku utemeljenom na pravilima koji su stvorili SAD i njihovi europski saveznici nakon Drugog svjetskog rata. Na marginama Zimskih olimpijskih igara u Pekingu, Xi i Putin su u zajedničkoj izjavi izjavili da partnerstvo između njihove dvije zemlje “nema granica” i da nema “nema zabranjenih područja suradnje”.

“U osnovi ono što vidimo je da dvije autoritarne sile, Rusija i Kina, djeluju zajedno”, rekao je Jens Stoltenberg, glavni tajnik NATO-a.

Otkako su američke i europske vlade uvele sankcije Rusiji, kineski izvoz u Rusiju je porastao, uključujući električnu opremu, vozila i strojeve, dok je Moskva poslala Kini naftne derivate i drvnu građu. No, nejasno je hoće li Kina biti spremna poslati Rusiji vojnu opremu za popunu potrošenih zaliha.

Kina kaže da je poslala humanitarnu pomoć Ukrajini i optužila Sjedinjene Američke Države da pogoršavaju sukob slanjem oružja vladi u Kijevu.

“Hoće li najnovija pomoć SAD-a u oružju donijeti stabilnost i sigurnost Ukrajini ili će uzrokovati više civilnih žrtava? Što civilima u Ukrajini treba više, hrana i vreće za spavanje ili mitraljezi i minobacački meci”, rekao je novinarima glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova Zhao Lijian.

Rat je zakomplicirao kineske ambicije u Europi, ključnom tržištu u dugoročnim planovima Pekinga, a njegovi učinci na globalnu ekonomiju mogli bi imati velike posljedice za kinesko gospodarstvo, koje se zatreslo i prije ruske invazije.

Iako se čini da su Indija i druge zemlje spremne nastaviti trgovati s Rusijom i suzdržati se od njezine javne kritike, samo Kina ima moć baciti Moskvi pojas za spašavanje, jer snažne zapadne sankcije guše njezino gospodarstvo. Kao i u drugim slučajevima, uključujući Iran ili Sjevernu Koreju, Kina bi mogla odlučiti zažmiriti na sankcije Zapada, a da im se izričito ne prkosi. Pitanje je što Kina čini iza kulisa kako bi pomogla ruskim prijateljima.

Indija

Rusija isporučuje oko 60 posto oružja i opreme za indijsku vojsku, što je kamen temeljac desetljeća dugih prijateljskih odnosa između Moskve i Delhija. Stručnjaci kažu da to dijelom objašnjava zašto je Indija tako tiha o ratu u Ukrajini, izbjegavajući oštre kritike Rusije i pozivajući se na diplomatsko rješenje. Indija je također izbjegla kritizirati Rusiju nakon zauzimanja ukrajinskog poluotoka Krima 2014. godine.

Indija je posljednjih godina pokušala kupiti više vojne opreme od Sjedinjenih Američkih Država i drugih zemalja, ali ostaje ovisna o Rusiji. Gledajući na susjedni Pakistan i Kinu kao protivnike, Indija je sve zabrinutija zbog produbljivanja veza Moskve s Pekingom. Možda ta činjenica natjera Delhi da bude malo oštriji prema Rusiji.

U potezu koji frustrira Washington, indijska središnja banka istražuje trgovinski aranžman s Moskvom koji bi koristio samo indijske rupije i ruske rublje, zaobilazeći zapadne sankcije, objavljuje Financial Times. Indija također planira kupiti tri milijuna barela nafte iz Rusije po sniženim cijenama.

Izrael

Napad Rusije na Ukrajinu doveo je Izrael, čvrstog saveznika SAD-a, u delikatan položaj. Isprva oprezan u svojoj reakciji, Izrael sada koristi oštriji jezik u osudi invazije na Ukrajinu, ali se još uvijek nije pridružio drugim zemljama u nametanju ekonomskih sankcija Moskvi. Prema izraelskom zakonu, sankcije se mogu nametnuti samo zemlji koja je označena kao neprijateljska država.

Izrael također nije obećao da će poslati oružje Ukrajini, iako bi bespilotne letjelice izraelske proizvodnje mogle biti od velike pomoći Kijevu u obrani od ruske agresije.

Izrael je, navodeći svoje prijateljske odnose i s Moskvom i s Kijevom, ponudio ulogu posrednika u sukobu. Od početka rata, izraelski premijer Naftali Bennett susreo se s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Moskvi i imao nekoliko telefonskih razgovora s njim, kao i s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Izrael je također poslao humanitarnu pomoć Ukrajini.

Otkako je Rusija rasporedila snage u Siriju kako bi poduprla režim Bashara al-Assada, Izrael je sklopio sporazum s Moskvom koji omogućuje izraelskim snagama da napadaju iranske pošiljke oružja Hezbollahu u Libanonu ili drugim milicijama koje podržava Iran u Siriji

Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati

Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati izbjegavali su podržati Bidenovu administraciju u nastojanju da izolira i kazni Rusiju zbog invazije na Ukrajinu, te su izbjegavale kritizirati Moskvu zbog agresije.

Ujedinjeni Arapski Emirati prošlog su se mjeseca suzdržali od glasanja o rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a kojom se osuđuje ruska invazija na Ukrajinu. Do sada se zaljevske zemlje nisu odlučile za povećanje proizvodnje nafte kako bi kontrolirale rast cijena, unatoč zahtjevima Washingtona i drugih zapadnih vlada.

Bogate monarhije Zaljeva vide Rusiju kao ključnog aktera u koaliciji proizvođača nafte koja je osmišljena da upravlja globalnim tržištem. Prije tri godine Saudijci i druge naftne sile pozvale su Rusiju da formira proširenu skupinu poznatu kao OPEC+, kako bi kontrolirala proizvodnju i osigurala stabilno, profitabilno tržište nafte. Grupa je stvorena kako bi se suprotstavila učinku američkog procvata proizvodnje nafte iz škriljaca. Zaljevske arapske države ne žele ugroziti dogovor s Rusijom zbog rata u Ukrajini i vide Rusiju kao važnu kariku u koaliciji za proizvodnju nafte.

Zaljevske arapske države, koje su domaćini američkim vojnim snagama, dosljedno su podržavale Sjedinjene Američke Države desetljećima, ali njihov odgovor na rat u Ukrajini odražava razliku u interesima. Ubojstvo kolumniste Washington Posta Jamala Khashoggija 2018. godine, trajno je opteretilo američko-saudijske odnose, a Emirati su frustrirani što Bidenova administracija nije uvela oštrije sankcije Hutijima koje podržava Iran, nakon niza napada na UAE. Zaljevske države također su oprezne u pogledu nastojanja Bijele kuće da oživi iranski nuklearni sporazum iz 2015.godine, bojeći se da bi obnova sporazuma mogla ojačati njihove najveće suparnike u Teheranu.

Turska

Pod predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, Turska je imala kontradiktorne odnose s Rusijom, pri čemu su dvije vlade pronalazile zajednički jezik u nekim područjima čak i kada su se sukobljavale na drugim mjestima.

Turska, članica NATO-a, glasala je za rezoluciju Opće skupštine UN-a kojom se osuđuje Rusija zbog njezinih akcija u Ukrajini, ali nije uvela sankcije Moskvi niti zatvorila svoj zračni prostor za ruske zrakoplove.

U Libiji i Azerbajdžanu Turska je podržala skupine koje se bore protiv snaga koje podržava Rusija. Ali, Erdogan i Putin uspostavili su prijateljski odnos, a Turska je kupila protuzračne projektile S-400 ruske proizvodnje i sklopila energetske sporazume s Moskvom. Turska također očekuje od Rusije da joj pomogne u održavanju pritiska na kurdske skupine u Siriji, budući da se Ankara boji da bi moglo doći do stvaranja kurdske države na granici sa Sirijom.

Ukrajinci, za to vrijeme, uspješno koriste dronove turske proizvodnje koji su vrlo efikasni protiv ruskih oklopnih konvoja.

Turska je rusku invaziju označila kao “rat”, dopuštajući joj prema Montreux konvenciji iz 1936. da zatvori Bosforski tjesnac – koji se povezuje sa Crnim morem – za ratne brodove. Ali, ta odluka ne znači da je ruska mornarica odsječena od plovidbe u Crnom moru.

Kao jedna od primorskih država na Crnom moru, Rusija može tvrditi da je kretanje brodova kroz to područje povratak u njihovu matičnu pomorsku bazu. Turske akcije, s druge strane, mogle bi potkopati sposobnost Rusije u opskrbi svojih snaga.

Dok pokušava balansirati između Rusije, Ukrajine i NATO-a, Ankara se pojavila kao potencijalni posrednik, zajedno s Izraelom, u nastojanjima da se pronađe rješenje za rat kroz pregovore. Erdogan od travnja prošle godine nudi pomoć u dijalogu između Moskve i Kijeva, ugostio je Zelenskog, a kasnije otputovao u ruski grad Soči u rujnu kako bi se sastao s Putinom. Ranije ovog mjeseca Turska je bila domaćin prvih razgovora licem u lice između ruskih i ukrajinskih dužnosnika u Antaliji, gdje su ministri vanjskih poslova razgovarali o mogućem 24-satnom prekidu vatre.

Južna Afrika

Južnoafrički predsjednik Cyril Ramaphosa okrivio je NATO za rat u Ukrajini i rekao da će se oduprijeti pozivima da osudi Rusiju. Južnoafrički politički čelnici zadržali su lojalnost Moskvi iz doba Hladnog rata, kada je Sovjetski savez obučavao i naoružavao aktiviste protiv aparthejda, dok su Sjedinjene Američke Države godinama podržavale režim aparthejda.

Južna Afrika je bila među dvadesetak afričkih zemalja koje su ovog mjeseca odbile pridružiti se glasanju u Ujedinjenim narodima u osudi ruskih postupaka u Ukrajini. Rusija je njegovala veze diljem kontinenta kroz sporazume o vojnoj suradnji bez priloženih uvjeta za ljudska prava, a ruski plaćenici povezani su s sukobima u Srednjoafričkoj Republici i Maliju.

“Većina čovječanstva koji nisu bijelci podržava rat Rusije u Ukrajini”, tvitao je general Muhoozi Kainerugaba, koji je sin predsjednika Ugande Musevenija.

U Južnoj i Srednjoj Americi, osim Kube i Venezuele, ima još zemalja koje koketiraju s Rusijom, poput Nikaragve. Meksiko odbija otvoreno osuditi Rusiju i za ulazak Rusa u Meksiko nije potrebna viza, a avionske linije najnormalnije rade. Zato, oni Rusi koji bježe od Putina, dolaze u Meksiko, obično Cancun, odakle odlaze na američku granicu. Ali, Amerikanci ih za sada ne puštaju unutra za razliku od ukrajinskih izbjeglica koje su izabrale upravo taj itinerer za ulazak u Sjedinjene Američke Države.

Naravno, tu su i neke europske zemlje poput Srbije ili dijelovi nekih zemalja, poput entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini. Dok predsjednik Aleksandar Vučić u predizbornoj Srbiji balansira, prema običaju, između Zapada i Rusije, njegovi trbuhozborci – Aleksandar Vulin i Ivica Dačić – otvoreno podržavaju Rusiju, kao i ogromna većina stanovništva. Ni svi Mađari i Grci nisu sretni zbog sankcija Rusiji, kao ni europska krajnja desnica. Slično je i s naradikalnijim trumpistima u SAD-u koji otvoreno podržavaju Putina.