Kako će završiti rat u Ukrajini?

Kako se povećava broj žrtava i negativni utjecaj rata na ekonomiju, tako se pojačavaju napori za postizanje dogovora.

Tokom vikenda je turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu, nakon što je prošlog vikenda posjetio Moskvu i Kijev, izrazio optimizam u pogledu napretka pregovora između ruskih i ukrajinskih zvaničnika. On je u intervjuu za turski dnevni list Hurriyet rekao da postoji “približavanje u stavovima dviju zemalja o kritičnim pitanjima”.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u subotu je pozvao na direktne pregovore s njegovim ruskim kolegom Vladimirom Putinom koji je nastavo telefonski razgovarati sa svjetskim čelnicima koji su ga pozivali da razmisli o prekidu vatre. Evropska unija također je pozvala Kinu da se uključi kao posrednik.

Prema podacima Ujedinjenih nacija, najmanje 902 civila su ubijena, a 1.459 je ranjeno od početka rata u Ukrajini – ali se vjeruje da je stvarni broj žrtava mnogo veći. Vojni smrtni slučajevi mjere se u hiljadama, no nisu dostupni nezavisno provjereni podaci. Oko 10 miliona Ukrajinaca prisiljeno je napustiti svoje domove, uključujući više od tri miliona koji su napustili zemlju.

U međuvremenu, Svjetski program za hranu upozorio je da bi rat mogao uzrokovati porast gladi i pothranjenosti širom svijeta, s obzirom na to da Rusija i Ukrajina proizvode oko 30 posto globalnog prinosa pšenice i više od polovine globalne ponude suncokretovog ulja.

S obzirom na to da je rat skup i za Rusiju i Ukrajinu, kao i za svijet, objema stranama je u intersu da što prije postignu dogovor, kažu stručnjaci. No, kako bi izgledala deeskalacija ili kraj rata i šta bi to značilo za dvije zemlje?

Kratkoročno ili dugoročno rješenje

Od početka ruske invazije na Ukrajinu bilo je mnogo scenarija kojima se predviđa krajnji ishod. Do sada su se neki činili vjerovatnijim od drugih.

Blitzkrieg kojem se Moskva nadala prvih dana, a koji je imao za cilj kolaps ukrajinske vojske i vlade, nije se ostvario. Također, smanjeni su strahovi od mogućeg nuklearnog rata nakon što je Putin 28. februara naredio da nuklearne snage budu u stanju pripravnosti.

Jasna izjava NATO-a da se neće uplitati u sukob, bilo slanjem trupa ili uspostavljanjem zone zabrane letova iznad Ukrajine, također je učinila još jedan scenarij malo vjerovatnim: direktni vojni poraz Rusije.

Stoga se čini da rat ide prema još dva vjerovatnija ishoda: nekom obliku mirovnog rješenja ili dugotrajnom sukobu.

Nedavni izvještaji pokazuju da je došlo do popuštanja s obje strane. Zelenski je 15. marta rekao da neće forsirati članstvo u NATO-u, ali je insistirao na sigurnosnim garancijama za Ukrajinu.

Prema Cavusogluu, ukrajinska vlada se također čini otvorena za pregovore o razoružanju i statusu ruskog jezika u Ukrajini, što je dio zahtjeva Moskve. Također se raspravlja o procesu “denacifikacije” u kojem bi Ukrajina zabranila određene grupe krajnje desnice.

Međutim, izgleda da je dogovor oko druge tačke – statusa Krima, kojeg je Rusija anektirala 2014. godine i regije Donbas, gdje se ukrajinske oružane snage i separatisti koje podržava Rusija bore osam godina – dosta izazovniji. I za Putina i za Zelenskog bi ustupak po ovom pitanju značio kraj njihove političke karijere ili bi predstavljao kapitulaciju koju obojica žele izbjeći zbog svog političkog opstanka. U ponedjeljak je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov odbacio mogućnost susreta dvojice predsjednika sve dok ne bude postignut prethodni dogovor o svim pitanjima.

Prema Tatjani Stanovaji, nerezidentnoj naučnici Carnegie centra u Moskvi i osnivačici R.Politik, čak i ako dođe do pomaka i bude potpisan neki oblik sporazuma, njegova implementacija nije zagarantovana.

“Ne vidim kako bi Rusija pristala povući svoju vojsku ukoliko svi njeni uvjeti nisu ispunjeni. [Također je upitno] koliko brzo bi ih Zelenski mogao ispuniti, u kojoj mjeri bi ukrajinska elita bila spremna prihvatiti ih, kao i društvo koje sada vjeruje da pobjeđuje u ovom ratu”, rekla je.

Stanovaja smatra da će, sve dok dogovor ne bude postignut i u potpunosti proveden, Rusija nastaviti s vojnom eskalacijom protiv Ukrajine, uzrokujući još više štete ukrajinskim gradovima i gurajući zemlju u humanitarnu katastrofu.

Mark Galeotti, direktor konsultantske kompanije Mayak Intelligence i viši saradnik RUSI-ja, kaže da bi neuspjeh u postizanju održivog sporazuma u kratkom roku mogao dovesti do dugotrajnog rata.

“Bio bi to dugogodišnji rat manjeg intenziteta nego što je trenutno slučaj”, rekao je Al Jazeeri.

Međutim, i Galeotti i Stanovaja smatraju da je zbog niza faktora malo vjerovatan “sirijski scenarij” u kojem rat traje godinama.

Prvo, zapadne sankcije Rusiji narušile bi njenu sposobnost da održi dugotrajnu vojnu prisutnost u Ukrajini, što već ima za rezultat značajne gubitke vojnog osoblja i dnevne finansijske troškove u iznosu od nekoliko desetaka miliona dolara. Drugo, postoji problem s održavanjem kontrole okupiranih teritorija, gdje stanovništvo ostaje lojalno Kijevu. I treće, zapadna ekonomska i vojna podrška ukrajinskoj vojsci mogla bi ojačati ukrajinski otpor i otežati svaki budući napredak Rusije.

Poslijetratna Ukrajina

Bez obzira na to da li će Rusija i Ukrajina uskoro postići dogovor ili ne, obje zemlje će vjerovatno proći kroz radikalne promjene – čak i u najoptimističnijim scenarijima.

Ekonomija Ukrajine već je teško pogođena ratom, s velikim odljevom kapitala koji je počeo čak i prije invazije. Prema ukrajinskom ministru finansja Serhiju Marčenku, oko 30 posto ekonomske aktivnosti je ugašeno, dok Međunarodni monetarni fond (MMF) procjenjuje da bi se ekonomija Ukrajine ove godine mogla smanjiti i do 35 posto. Oštećena je vitalna infrastruktura, uključujući ceste, željeznice i mostove, a pod ruskom kontrolom je i niz lučkih objekata na Crnom moru.

U odgovoru na ekonomske poteškoće s kojima se Ukrajina suočava, zapad je izdvojio značajna sredstva, uključujući 1,1 milijardu dolara vojne pomoći, 1,3 milijarde dolara hitne mikrofinsnsijske pomoći EU-a,  6,9 milijardi dolara finansijske pomoći te 3,5 milijardi dolara za kupovinu oružja od SAD-a.

Zelenski je 28. februara potpisao službeni zahtjev za članstvo Ukrajine u Evropskoj uniji, ali je Brisel upozorio da se za Kijev ne mogu napraviti iznimke te da bi pristupanje moglo potrajati godinama.

Prema riječima Volodimira Iščenka, naučnog saradnika na Institutu za istočnoevropske studije na berlinskom Freie Univerzitetu, članstvo u Evropskoj uniji, snažna finansijska pomoć i povlačenje Rusije bili bi najbolji scenarij za Ukrajinu. To bi potaklo Ukrajince da prihvate eventualne bolne ustupke kao dio bilo kakvog mirovnog sporazuma te da podalje drže ultranacionalističke snage.

Čak i ako Ukrajina dobije snažne garancije za članstvo u Evropskoj uniji, i dalje bi morala proći kroz tešku tranziciju kao rezultat rata. Antirusko raspoloženje dominiralo bi društvenom i političkom sferom i potaklo bi homogenizaciju ukrajinskog identiteta i marginalizaciju određenih političkih pogleda, rekao je Iščenko.

Zelenski je u nedjelju zabranio 11 stranaka zbog navodnih veza s Rusijom, uključujući najveću opozicionu formaciju u parlamentu.

Drugi scenariji mogli bi imati još razorniji efekat na ukrajinsko društvo, uključujući nastavak rata koji bi pokretu krajnje desnice omogućio da preuzme vojne ili državne institucije. Odbijanje Rusije da povuče svoje snage moglo bi rezultirati podjelom zemlje i postavljanjem marionetske vlade.

“U [okupiranim područjima] politički režim bio bi veoma represivan, možda čak jedan od najrepresivnijih u postsovjetskom prostoru jer bi se smatrao nelegitimnim”, kaže Iščenko. “[Ukrajinski] otpor bi inspirisao opoziciju u Bjelorusiji i Rusiji, a okupacija Ukrajine bila bi destabilizirajući faktor za cijeli postsovjetski prostor.”

Poslijeratna Rusija

Ruska ekonomija i društvo također će se suočiti sa značajnim posljedicama rata.

Prema procjenama, bruto domaći proizvod (BDP) zemlje mogao bi se ove godine smanjiti između osam i 15 posto, dok bi inflacija mogla dostići 20 posto. U međuvremenu, sankcije su potkopale mogućnost Moskve da izmiri svoj dug i rezultirale su masovnim povlačenjem međunarodnih kompanija s njenog tržišta, zbog čega raste strah od vrtoglavog rasta nezaposlenosti.

“Rusiji će biti potrebne godine da se oporavi. Za obnovu ruske vojske bit će potrebne godine. A bit će potrebno više od toga za obnovu ruske ekonomije”, rekao je Galeotti.

Kako bi suzbila protivljenje ratu, ruska vlada krenula je u obračun s medijima koji je kritikuju i disidentima. Nezavisni kanal TV Rain i liberalni radio Eho Moskve su ugašeni, dok je više od 15.000 osoba uhapšeno zbog protesta protiv rata.

U govoru 16. marta, Putin je kritičare rata nazvao “izdajnicima” koji su dio “pete kolone” i pozvao je na “samočišćenje” zemlje. Zbog straha od represije mnogi Rusi su otišli iz zemlje od početka rata, a prema nekim procjenama broj političkih emigranata kreće se između 200 i 300 hiljada.

Stanovaja smatra da je rat imao štetne efekte na rusku politiku i društvo, a mirovni sporazum s Ukrajinom neće to preokrenuti.

Prema Iščenku, Kremlj će dugoročno morati usvojiti drugačiji politički i ekonomski model.

“Diktatorske mjere neće biti dovoljne za zadržavanje vlasti… i u nekom trenutku, ruska vlada će morati početi kupovati lojalnost ruskih građana ili pokornih Ukrajinaca, Bjelorusa sa više kejnezijanskom redistribuističkom ekonomskom politikom.”

Politika će se također morati reorganizirati kako bi se otvorio put za osnivanje stranke s masovnim članstvom koja bi mogla okupiti stanovništvo oko Putinove figure i imperijalističke ideologije, rekao je Iščenko.

“To ne bi izgledalo baš kao fašizam, ali režim bi bio više mobilizacijski”, dodao je.