Kučerenko: Ovo bi mogao biti kraj Rusije u sadašnjim granicama

Dok se borbe u Ukrajini nastavljaju, potresni snimci i fotografije koji prikazuju užasavajuće prizore razaranja iz ove zemlje na koju je prije nekoliko dana krenula Rusija obilaze svijet.

Marija Kučerenko, analitičarka Fondacije Come Back Alive (Vrati se živ), jedne od najvećih fondacija u Ukrajini koja pruža stratešku pomoć ukrajinskim borcima, zajedno sa kolegama radi i iznalazi načine kako bi pomogla narodu koji brani Ukrajinu.

“Krajnji Putinov cilj je, naravno, pretvoriti Ukrajinu u marionetsku državu”, kaže Kučerenko, dodajući kako će ruski predsjednik to postići fizičkim istrebljenjem onih koji su protiv toga.

Ona u razgovoru za Al Jazeeru, između ostalog, analizira trenutno stanje u Ukrajini, Putinove zahtjeve i krajnje ciljeve, te mogućnost proširenja ruske invazije na Ukrajinu.

• Možete li nam iz prve ruke ispričati kakva je situacija u Ukrajini?

– Budim se rano, a prvo što uradim je pokušaj stupanja u kontakt sa porodicom i prijateljima da vidim da li su dobro, odnosno da li su živi, jer teško da se iko od njih može dobro osjećati dok ih ruska vojska konstantno granatira. Zatim krećem s poslom, koji podrazumijeva praćenje vijesti, pripremanje tekstova, komunikaciju s onima koji bi na bilo koji način mogli pomoći ukrajinskim braniteljima. Ekipa Fondacije Come Back Alive radi mnogo toga za naše branitelje.

Drugi ljudi slično funkcioniraju – jedina razlika je u tome što nisu svi sposobni za rad. Ukrajinci masovno pomažu našoj vojsci, bolnicama, donose tamo potrebne lijekove, kao i odjeću, deke i jastuke. Tamo gdje je to moguće osiguravaju zalihe čiste vode i hrane jer se u nekim gradovima borbe neprestano vode, pa je teško obnavljati zalihe. Civili izlaze nenaoružani na ulice kako bi se suprotstavili ruskim okupatorima – kao u Berdjansku, gradu na jugoistoku Ukrajine. Pjevaju himnu Ukrajine i govore ruskim vojnicima da odu. Također, neki svojim tijelima, bez oružja, pokušavaju zaustaviti ruske tenkove – kao u Kupjansku, gradu na sjeveroistoku Ukrajine. Ljudi bacaju ‘Molotovljeve koktele’ na rusku vojnu opremu, svi se bore kako mogu.

• Užasavajuće prizore iz Ukrajine kojima svjedočimo posljednjih dana, Putin je najavljivao prije 24. februara. Ipak, da li je iko u Ukrajini stvarno mislio da će doći do ratnog ishoda?

– Kao analitičarka, do samog kraja nisam vjerovala da su planovi koji su objavljeni u britanskoj i američkoj štampi stvarni. Mnoge moje kolege u Ukrajini, kao i mnogi drugi ljudi iz mog okruženja, također nisu vjerovali. Mislila sam da Putin blefira kako bi uplašio Ukrajinu i natjerao je da se pridržava političkog dijela sporazuma iz Minska – da reintegrira teritorije koje je Rusija okupirala pod ruskim uvjetima i da napusti Krim i Sevastopolj. S obzirom na to da Putin na tome insistira već sedam godina, prikrivao je pravi cilj Rusije u sukobu, tvrdeći da nije on napao Ukrajinu nego lažne ‘narodne republike’. Napadom na Ukrajinu Putin je strateški izgubio. Njegova zemlja trpi sankcije bez presedana. On i ljudi bliski njemu su pod sankcijama. Evropsko nebo zatvoreno je za ruske avione.

• Koliko će sankcije evropskih i zapadnih zemalja usporiti Putina i omesti ga u njegovom pohodu i šta one znače Ukrajincima?

– Pritisak koji se stvara sankcijama koje su nametnute Rusiji je od vitalnog značaja za ukrajinski narod i našu budućnost. To će značajno utjecati na kvalitet života u Putinovoj Rusiji, na stabilnost rublje kao valute, na rusku ekonomiju u cjelini. Rusi gube pristup tehnologijama ključnim za proizvodnju nafte, avio i svemirsku industriju. Ipak, treba nam više: potpuno suzdržavanje od ruskog plina u svijetu, oduzimanje Rusiji statusa stalne članice u Vijeću sigurnosti UN-a i drugim međunarodnim organizacijama, zatvaranje ruskih luka te blokiranje ruskih dezinformacijskih kanala širom svijeta.

• Putin je u međuvremenu pozvao Ukrajince na pobunu i svrgavanje Zelenskog sa vlasti. Kako to komentirate? Je li to znak da je naišao na poteškoće u svojim namjerama?

– Očito je da Putinova vojna rješenja ne daju željeni rezultat. Cijeli narod Ukrajine opire se ruskoj agresiji, ruske vojnike istjeruju iz gradova. Što se tiče samog Zelenskog i njegovog kabineta, sada su čak i njegovi dojučerašnji politički protivnici ostavili političke svađe po strani. Ujedinjeni smo za pobjedu Ukrajine i borimo se za našu slobodu. Zanimljivo je da su se čak i neki predstavnici političkih snaga koji su smatrani proruskim (koliko je to pravno moguće) oštro protivili ruskoj agresiji. Ovdje se ne radi o političkoj borbi; radi se o Ukrajini. Sada nam treba jedinstvo – o ostalom ćemo raspravljati kasnije.

• Pregovori između Rusije i Ukrajine koji su održani 28. februara završeni su bez rezultata. Kako gledate na to i je li takav ishod bio očekivan?

– Ishodi su bili očekivani, ali ono što se dogodilo na granici Ukrajine i Bjelorusije definitivno nije moguće nazvati ‘pregovorima’. Da je ruska strana zaista željela dogovoriti prekid vatre, za pregovaračku platformu bi odabrali drugu, neutralnu zemlju – Poljsku ili Izrael, kako je to ukrajinska strana predložila. Ukrajina je napadnuta i s bjeloruske strane. A pod uvjetima unije Rusije i Bjelorusije, za ukrajinske pregovarače, uključujući ministra odbrane Oleksija Reznikova, opasno je biti na bjeloruskoj teritoriji.

Nakon prve runde pregovora i prvih izvještaja o tome u medijima, sirene su se oglasile u većem dijelu Ukrajine, a ljudi su požurili u skloništa. I nakon pregovora, Kijev je napadnut s područja Bjelorusije. Sljedećeg jutra Rusi su projektilom ‘Grad’ pogodili Harkov bez obzira na to što je objavljeno da su strane pokušale razgovarati o prekidu vatre. Ovo je cijena ruskog obećanja. Ukrajina je pozvala na pregovore i diplomatsko rješenje i insistirala na tome da ne bude pokušaja diktiranja ultimatuma ukrajinskoj strani. Danas su se pojavile informacije da će 2. marta biti održan još jedan pokušaj pregovora na granici između Bjelorusije i Poljske.

• Koliko su Putinovi zahtjevi – denacifikacija i neutralnost Ukrajine – realni i znače li stavljanje Ukrajine pod ruski utjecaj?

– Denacifikacija, u prevodu s Putinovog jezika, znači istrebljenje proukrajinskog naroda. Prije svega, fizičko istrebljenje naših vojnika, zatim proukrajinskih aktivista, a onda i svih onih koji se ne slažu s ruskom agresijom na nas. Ranije je Foreign Policy pisao o tim planovima, ali niko ovdje nije mogao povjerovati u to.

Oni koji nas pozivaju da ne sumnjamo u njegove namjere da nas ubije – ne griješe. Krajnji Putinov cilj je, naravno, pretvoriti Ukrajinu u marionetsku državu. Postići će to fizičkim istrebljenjem onih koji su protiv toga. U balkanskoj regiji svi znaju koliko su takve prijetnje ozbiljne i kakve akcije slijede nakon što neko drugi narod nazove nacistima.

• Mnogi analitičari strahuju da bi Putin, nakon Ukrajine, mogao krenuti na Moldaviju i Gruziju, a potom i na Zapadni Balkan. Dijelite li njihovo mišljenje?

– Bez sumnje, Putin neće stati samo na Ukrajini. Tvrdio je da ne prihvata raspad Sovjetskog saveza. A u spomenutoj Moldaviji i Gruziji već postoje teritorije koje je okupirala Rusija i koje se lako mogu koristiti kao bojna polja. Osim toga, svih ovih godina u Gruziji se odvija takozvana ‘puzajuća’ okupacija – granice okupiranih teritorija su proširene, a slobodna Gruzija lišena je svoje teritorije. Problem Litvanije je Kalinjingrad, a Litvanci najbolje znaju koliko Rusija ugrožava njihovu egzistenciju. A sama granica Litvanije i Bjelorusije ne dopušta Litvancima da se osjećaju dovoljno sigurnim.

Što se tiče prijetnje Zapadnom Balkanu, ona je malo drugačija, ali postoji. Tamo su vrlo aktivni ruski plaćenici – Savez dobrovoljaca Donbasa (SDD), takozvana Balkanska kozačka vojska i organizacija ‘Kosovski front’ koja u posljednje vrijeme vrbuje plaćenike koji se na istoku Ukrajine bore za Rusiju. SDD je direktno povezan s administracijom ruskog predsjednika. Trebali biste biti spremni suprotstaviti se prijetnjama tih ljudi i organizacija. Mogli bi pokušati destabilizirati situaciju, posebno u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, u pozadini političke krize koja se tamo događa.

• S druge strane su analitičari koji smatraju da će upravo ova vojna ofanziva označiti Putinov kraj. Čak i Rusi negoduju zbog ovog rata. Kako će se, prema Vašem mišljenju, situacija dalje razvijati?

– Svakako, to je početak kraja Putinovog režima, a možda čak i kraj Rusije u sadašnjim granicama. Uz totalno osiromašenje ruskog stanovništva, u nacionalnim republikama Ruske Federacije mogle bi rasti separatističke tendencije. Ali agonija ovog režima bit će teška i za Rusiju i za njene susjede. Uvjerena sam da će proces tranzicije vlasti od Putina povlačiti nasilje i unutar zemlje i izvan nje.