Novi pritisci na novinare: Je li u Hrvatskoj na djelu ‘putinizacija’?

Brojni novinari u Hrvatskoj, a posebno oni koji se bave istraživačkim novinarstvom i osjetljivim temama koje govore o korupciji, zločinima i slično, ranijih godina bili su pod raznim mjerama policije i sigurnosnih službi. Posebno je to bilo aktualno tijekom ‘90-ih godina prošloga stoljeća u vrijeme poratnih godina, ali i vrijeme kada je tadašnji HDZ vodio državu na svoj način. U 21. stoljeću mislilo se kako toga više nema da bi prije nekoliko dana osvanula naslovnica Nacionala u kojem direktor i glavni urednik tog tjednika Berislav Jelinić tvrdi kako u policiji postoji predmet „Berislav Jelinić“ te da se protiv njega provodi kriminalističko istraživanje.

Prema podacima koje je iznio Nacional, povod za istragu je dodjela Nagrade Grada Nova Gradiška, inače rodnoga grada Jelinića, koja je njemu uručena 2016. godine. U to vrijeme gradonačelnik Nove Gradište bio je Vinko Grgić koji je u rujnu 2020. godine uhićen radi sumnje u povezanost s aferom JANAF. Šest godina kasnije Policijska uprava brodsko-posavska provodila je kriminalističko istraživanje u kojem se istražuje i kako je Jelinić dobio nagradu. Pri tome se navodi i kako postoji predmet “Berislav Jelinić”.

“To je besmisleno i apsurdno. Zaista ne znam kako bih drugačije opisao ovo što se događa. Tu nema ništa. Jedina eventualna šteta je komad A4 papira. Međutim, iza toga se krije očito nešto drugo i taj skandalozni policijski zahtjev brutalni je pokušaj diskreditacije Nacionala putem bizarnog kriminalističkog istraživanja. Ovo istraživanje i predmet ‘Berislav Jelinić’ vidim kao klasičan pokušaj pritiska na Nacional i na našu uređivačku politiku, a sve radi tema koje obrađujemo. To radimo kvalitetnije od drugih, a često i kvalitetnije nego što to radi policija”, kaže Jelinić.

Pojašnjava i kako se istraživanje provodilo temeljem anonimne prijave što mu je, kako je rekao, tek apsurdno.

“Znači li to da će svaka kaznena prijava koju policija dobije anonimno protiv Andreja Plenkovića, Davora Božinovića i drugih također biti ovako revno obrađena. Na ovaj način mi se jasno poručuje da policija može provoditi istragu i formirati predmet na anonimne izjave bilo koga i koliko god one nebulozne bile. Kako to shvatiti drugačije nego klasičan pritisak na mene i Nacional? To je zona u kojoj nema prostora za slučajne pogreške tim prije što postoji jasna procedura kako se takve stvari rade i provode”, kaže Jelinić.

Napominje i kako pri tome smatra da svi trebaju biti jednaki pred zakonom kao i da svi imaju ista prava. Samim tim ne smatra da on, ukoliko postoje nekakve osnovane sumnje i dokazi da radi nešto kriminalno, ne može biti pod mjerama ili predmet kriminalističkog istraživanja ali i da se sve to mora odraditi profesionalno i kako nalaže zakonska procedura. Govoreći o pritiscima na novinare i medije kaže kako su oni ranije bili u više navrata predmet prisluškivanja te da se ta praksa, očigledno, nastavlja i dalje. Poslije ovoga otkrića Jelinić kaže kako je uslijedila tišina od nadležnih i da se sada nitko od onih koji bi trebali ne oglašava. Posebno je tu prozvao aktualnu ministricu kulture i medija, Ninu Obuljen Koržinek.

Čeka se osuda ministrice

“Namjerno nju posebno prozivam jer se upravo ona oglasila kada je Nacional objavljivao tekstove o uređenju podruma predstojnika Ureda premijera Zvonimira Frke – Petešića. Ona je tada rekla kako je Nacional radio nešto strašno i da je to ‘fake news’. Sada je pozivam da također komentira i osudi ovakvo djelovanje državnog represivnog aparata prema novinarima”, rekao je Jelinić.

Govoreći o svojim ranijim iskustvima s policijom i sigurnosnim službama kaže kako nikada nije provjeravao je li on na neki način bio nadziran i radi čega. Njegova interakcija s policijom svodila se na njegove prijave poslije prijetnji koji je dobivao. Podsjetio je i kako ga je poslije ubojstva ranijeg vlasnika Nacionala Ive Pukanića policija čuvala četiri godine i 11 mjeseci te da je bukvalno sve to vrijeme živio s policijom. Poslije svega kaže kako će sigurno nastaviti pratiti kako će se odvijati dalje ovaj slučaj te pratiti hoće li radi naloga da ga se istražuje netko biti ukoren, protiv nekoga biti pokrenut stegovni postupak ili čak možda i netko podnese ostavku.

“Nacional će svakako i dalje nastaviti raditi kao da se ništa nije dogodilo. S ovim smo izašli jer da je drugačije prošlo nitko na to ne bi obratio pažnju. Ivo Pukanić je govorio da bi i svoju majku stavio na naslovnicu kada bi bila upletena u nekakav kriminal. U ovome slučaju radi se o klasičnom pritisku na novinare s kojim smo željeli upoznati čitatelje pa neka sami procjene o čemu se radi, a na čitateljima je neka procjene i zaključe o čemu se zapravo ovdje radi i kako se radi”, istakao je Jelinić.

Uz Jelinića, na meti institucija  su i novinarke emisije “Provjereno”, koja se emitira na Novoj TV, Ana Malbaša i Ema Branca. Njih se sumnjiči za kazneno djelo jer su istraživale slučaj Drage Tadića i Mirjane Zuzije. Ema Branica je optužena da je neovlašteno snimala stečajnu upraviteljicu Mirjanu Zuziju koje je obavljeno u kontekstu istrage o prodaji stanova u stečaju i ljudi koji se na tome bogate. Ana Malbaša je pak optužena radi razgovora s bivšim direktorom tvrtke Osijek Koteks Dragom Tadićem dok je istraživala navode o korupciji na hrvatskim sudovima. U tome razgovoru Tadić je rekao kako se dogovaraju, pregovaraju, namještaju sudski procesi te priznao da je i sam mijenjao iskaz, odnosno lagao na sudu, kako bi Božidara Kalmetu sud oslobodio. Kako je rekao, to je učinio nadajući se kako će u zamjenu dobiti oslobađajuću presudu, u njegovu slučaju vezano za Branimira Glavaša.

Na udaru istraživački novinari

O pritisku na Berislava Jelinića i Nacional razgovarali smo i s višegodišnjim novinarom Sašom Lekovićem koji je do prije nekoliko godina bio i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND). Prema njegovim riječima, tijekom novinarske karijere, a onda i kao predsjednik HND-a, susretao se s brojnim slučajevima gdje su policija i sigurnosne službe, odnosno država, vršili pritisak na novinare.

“Ovo je zaista jedan apsurdni slučaj tim prije što se istražuje dodjela nagrade grada u kojem je Jelinić rođen. Međutim, ovo je pokazatelj i da se neke stvari ne mijenjaju. Činjenica je kako su pritisci na novinare i njihov nadzor od strane policije i sigurnosnih službi bili uobičajena pojava. To je se početkom 2000-ih godina pokušalo razriješiti kada je SDP došao na vlast i otvorio svim novinarima mogućnost da vide svoje dosjee. To se izgleda nastavlja i dalje ali u drugačijem obliku i vjerujem u manjem broju. Sve to je i dalje prisutno ali ne intenzivno kao nekada”, rekao je Leković.

Kaže i kako mnoge stvari s kojima su se novinari suočavali tijekom rada nisu niti objavljivanje tako da javnost niti ne zna što se sve događalo, kakvi pritisci su se vršili, zašto i koliko dugo. Pojašnjava i kako u svemu tome ima jako puno stvari tako da se mora biti oprezan napominjući kako su neki novinari praćeni radi tema koje su radili ali i da ima onih koji su slučajno upali u mjere jer su kontaktirali neku od osoba koja je već bila pod mjerama.

“Nisu svi novinari bili praćeni jer nije niti bilo razloga za to. Posebno su uvijek bili novinari koji se bave istraživačkim temama kao i oni koji rade osjetljive teme. Smatram kako službe imaju pravo raditi svoj posao ali i da za tako nešto moraju imati nalog kojega su dobili legalno. Mora se i znati što se traži, a ne da se neki novinar prati jer to netko samo tako želi. Treba znati i da svi telefonski pozivi i razmjena poruka ostaju zabilježeni te da se to uvijek može istražiti ali se takve stvari ne smiju zloupotrebljavati iako je i toga bilo. Isto tako ovakve stvari ne događaju se samo u Hrvatskoj nego se novinari prate i nadziru i u uređenim demokracijama za što postoji niz primjera. Što je uređenija država to su takve mogućnosti manje i manje se zlorabe ali treba podsjetiti i kako u SAD-u, kao uređenoj demokraciji, prolaze zviždači”, kazao je Leković.

HND traži da se otkriju nalogodavci

Povodom najnovijih slučajeva pritiska na novinare u Hrvatskoj reagirao je i predsjednik HND-a Hrvoje Zovko koji je rekao kako je to još jedan u nizu pritisaka na novinare i medije u Hrvatskoj koji ne prestaju i što je nedopustivo.

“Nevjerojatno je da netko traži i da policija odobri istragu protiv Jelinića, jer je dobio nagradu grada Nove Gradiške. To se ne može protumačiti nikako drugačije nego kao pritisak na Nacional i sprečavanje da pišu o temama koje su u interesu javnosti”, kazao je Zovko i dodao kako Hrvatska u pogledu medijskih sloboda stoji najslabije u Europskoj uniji, a na snazi je svojevrsna “putinizacija”.

“Ako je to cilj ona neka vlast donese i zakone kako bi bili zaštićeni od istine i da se ništa ne smije istraživati i objaljivati. HND traži da se otkrije tko je dao nalog da se istražuje Berislav Jelinić kao i da se prijave protiv novinarki Ane Malbaše i Eme Branice povuku. Ovo možemo tumačiti kao jedan vid teškog pritiska na one koji se bave istraživačkim pričama”, rekao je Zovko.

Vraćajući se na “slučaj Jelinić”, predsjednik HND-a kaže kako je situacija još gora ako se obistine sumnje da je istraga pokrenuta na zahtjev Državnog odvjetništva. Tvrdi kako se ovaj slučaj uklapa u sliku prijetnji prema novinarima i medijima koji se bave otkrivanjem afera i radom državnih institucija, a koje dolaze od najviših dužnosnika.

“Tražimo jasan i nedvosmislen odgovor zbog čega se i po čijem nalogu vodi ‘predmet Berislav Jelinić’. Nije ga valjda netko svrstao među ‘strane agenture'”, zaključno je upitao Zovko.