Soeren Keil: HDZ-ov prijedlog izborne reforme otvara vrata radikalima

Previše je suprotstavljenih stavova i nijedna strana nema interes da traži kompromis – svi imaju stav na sve ili ništa, ističe ustavni stručnjak sa Instituta za federalizam na Univerzitetu u Fribourgu.

Bosanskohercegovačkoj politici treba je veća fleksibilnost i mogućnost da ljudi imaju različite izbore, smatra Soeren Keil (EPA)

Bosanskohercegovačkom politikom dominiraju etnički kriteriji i glasanje i donošenje odluka po etničkoj liniji, a ono što joj je potrebno je veća fleksibilnost i “stvarniji” izbor za ljude, a ne više etničkih kriterija i daljnja manifestacija dominacije vodećih etničkih kartelskih stranaka koje su od kraja rata vladale (i loše upravljale) Bosnom i Hercegovinom, kaže Soeren Keil, ustavni stručnjak s Instituta za federalizam na Univerzitetu u švicarskom Fribourgu.

  • Kako će se agresija Rusije nad Ukrajinom odraziti na Zapadni Balkan, a posebno na Bosnu i Hercegovinu?

– Vidimo neke vrlo različite reakcije unutar Bosne i Hercegovine. Prije svega, Milorad Dodik, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda, otvoreno je branio napad Rusije na Ukrajinu. Stoga je on u manjinskom položaju kako u regiji tako i širom svijeta, gdje imamo široku osudu ruske agresije nad Ukrajinom. Unutar Bosne i Hercegovine, dodatno je produbila podjele između vodećih političkih elita. Ističe se koliko Milorad Dodik zavisi o svom odnosu sa Vladimirom Putinom i ruskoj podršci njegovoj političkoj agendi u Bosni i Hercegovini.

Međunarodna zajednica, a posebno Evropska unija i u određenoj mjeri Sjedinjene Američke Države su uglavnom odgovorne za sadašnju situaciju, navodi Keil (Ustupljeno Al Jazeeri)

Ono što je mnoge zabrinulo jest činjenica da kroz rusku intervenciju, rat ponovno postao moguć u Evropi. To je posebno izazvalo zabrinutost Bosanaca i Hercegovaca te međunarodnih aktera u Bosni i Hercegovini, uzimajući u obzir tekuću političku i ustavnu krizu, kao i pogoršanje sigurnosne situacije u zemlji. Činjenica da su evropske vojne snage (EUFOR) nedavno osjetile potrebu za povećanjem svog prisustva u zemlji govori sama za sebe. Nakon višegodišnjeg smanjenja međunarodnog vojnog prisustva u Bosni i Hercegovini, sada bilježimo polagano povećanje zbog straha od novih sukoba i nasilja.

  • Kako komentirate aktuelnu političku i ustavnu krizu u Bosni i Hercegovini?

– Trenutna situacija nije nova. Već duže vrijeme postoje tekući problemi. Politički predstavnici bosanskohercegovačkih Hrvata, uz temeljnu podršku Zagreba, godinama paraliziraju institucije Bosne i Hercegovine u potrazi za svoja dva ključna zahtjeva: izborna reforma, posebno kako bi se osiguralo da samo Hrvati mogu glasati za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda te uspostava trećeg, hrvatskog entiteta. Isto tako, Milorad Dodik i njegov Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) godinama podrivaju državne institucije, uključujući Ustavni sud i neprovođenjem velikih reformi, na primjer u području slobode medija i štampe. Ono što sada dolazi u prvi plan je kulminacija i jednog i drugog, ozbiljna prijetnja političkih predstavnika Hrvata da će blokirati bilo kakve buduće izbore bez temeljite reforme izbornog procesa koja bi pogodovala daljnjoj etnizaciji političkog procesa, ali i sve realnija ambicija Milorada Dodika da izazove haos i postavi temelje da se entitet Republika Srpska odvoji od zajedničke bosanskohercegovačke države (potencijalno bez nužnog proglašenja nezavisnosti).

  • U kojoj mjeri je međunarodna zajednica odgovorna za trenutnu situaciju u Bosni i Hercegovini i da li je vrijeme da Bosna i Hercegovina dobije status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji?

– Međunarodna zajednica, a posebno Evropska unija i u određenoj mjeri Sjedinjene Američke Države, uglavnom su odgovorne za sadašnju situaciju. Predugo su tolerirali, čak i poticali političke elite, koje nisu zainteresirane za promjene, te su se umjesto toga fokusirale na vlastite koristi i nezdrav status quo koji bi im osigurao kontinuiran pristup moći i resursima (poslovima, prihodima itd.). Treba li Bosna i Hercegovina postati kandidat za Evropsku uniju? Mislim da ovo nije pitanje na koje se može odgovoriti sa da ili ne. Proces proširenja Evropske unije treba potpuno novi okvir, a u Briselu se o tome raspravlja. Nova njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock vratila je Balkan na dnevni red. Svjesna je koliko je situacija opasna i složena, ne samo zbog događaja u Ukrajini. Evropskoj uniji je potrebna kredibilna perspektiva članstva za sve zemlje Zapadnog Balkana, s jasnim i strogim uslovljavanjem koji nagrađuje reformske napore i hrabre promjene, ali i kažnjava one koji koriste stabilnost kao izgovor za nedostatak napretka i predstavljaju sebe kao spasioce mira i stabilnosti, a ne demokratije i implementacije kriterija pravne stečevine Evropske unije.

  • Kako gledate na važeći Izborni zakon u Bosni i Hercegovini, odnosno koje su njegove prednosti, a koje mane?

– Glavna rasprava u ovom trenutku fokusira se na pitanje etničkih kriterija, ne samo kada je riječ o tome ko će biti izabran (na primjer za Predsjedništvo), već i ko glasa. Trenutno se to zasniva na samoidentifikaciji, koja je bošnjačkim biračima omogućila da glasaju za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda i izaberu Željka Komšića na funkciju. To je naravno pitanje, posebno za desnu nacionalističku Hrvatsku demokratsku zajednicu Bosne i Hercegovine (HDZ BiH), za koju je Željko Komšić pogrešna vrsta Hrvata. Da li bi reforma koja osigurava da samo Hrvati mogu glasati za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda učinila to boljim i pravednijim? Vjerovatno ne, samo bi se osiguralo da se bira više radikala, da će među članovima Predsjedništva biti još manje zajedničkih stavova, a da u bosanskoj politici još više dominiraju etnički kriteriji. Ono što bosanskohercegovačkoj politici treba je veća fleksibilnost i mogućnost da ljudi imaju različite izbore i biraju na osnovu vlastitih političkih preferencija, a ne svoje etničke pripadnosti.

  • Kako se može uspostaviti balans između etničkih i građanskih principa u izbornom zakonu Bosne i Hercegovine?

– To je teško izvodljivo i problem s kojim se bore većina podijeljenih društava. Naravno, postoje izborna pravila koja to mogu dozvoliti, kao što je alternativni sistem glasanja, u kojem je kandidatu potrebna podrška ne samo iz svoje grupe već i drugih grupa da bi bio izabran. Bosanskohercegovačkom politikom dominiraju etnički kriteriji i glasanje i donošenje odluka po etničkoj liniji, a ono što joj je potrebno je veća fleksibilnost i “stvarniji” izbor za ljude, a ne više etničkih kriterija i daljnja manifestacija dominacije vodećih etničkih kartelskih stranaka koje su od kraja rata vladale (i loše upravljale) Bosnom i Hercegovinom.

  • Kako komentirate prijedlog izbornog modela koji nudi Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) Bosne i Hercegovine?

– Po mom mišljenju, to je osmišljeno kako bi se osiguralo da na izborima još više dominiraju etnički kriteriji. HDZ BiH želi osigurati da člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda biraju samo Hrvati, te da se izbori kombiniraju s podacima iz popisa stanovništva. Ne samo da je popis star skoro deset godina i ljudi se sele, već bi cijeli prijedlog reforme uveo dodatne etničke i teritorijalne kriterije, što bi biračima dalo manje izbora i donijelo još veću rigidnost sistemu koji je već bio statičan posljednjih godina.

  • Zašto je opasan gerrymandering, odnosno kada političari manipuliraju granicama glasačkih okruga kako bi dali prednost jednoj stranci u odnosu na drugu?

Gerrymandering u osnovi znači da se linije izbornih okruga mogu prekrojiti prema specifičnim kriterijima. U sadašnjim prijedlozima reformi u Bosni i Hercegovini ovi kriteriji su podaci popisa iz 2013. godine. Time bi se izborno tijelo ograničilo na određene kandidate, i kreirala nepravedna prednost za određene kandidate, na primjer, kroz dominaciju političke stranke na određenoj teritoriji. Naročito u podijeljenoj zemlji kao što je Bosna i Hercegovina, bilo koji oblik nametanja riskira da se izbori još više pretvore u popis stanovništva i daju običnim biračima još manji izbor na glasačkoj kutiji.

  • Politički predstavnici u Bosni i Hercegovini imaju prilično čvrste stavove u pregovorima o izbornoj reformi, koliko je realno postići konačan dogovor u sadašnjim okolnostima?

– Vjerujem kako neće biti kompromisa na vrijeme za izbore. Previše je suprotstavljenih stavova i nijedna strana nema interes da traži kompromis, svi imaju stav na sve ili ništa. U takvom okruženju rješenje bi se moglo pronaći samo ako se kompromis posreduje i pregovara izvana, ali se čini da ni evropski, ni američki ni pritisak Ureda visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (OHR-a) zaista ne čine razliku.

  • Kakve bi bile posljedice ako bi neka politička stranka ili druga grupa blokirala izborni proces, da li je to opravdano?

– U najgorem slučaju, Bosna i Hercegovina bi mogla svjedočiti onome što smo viđali u Mostaru dugi niz godina, a to jeste neuspjehu u postizanju dogovora oko izbornog okvira i iste elite na vlasti kao “skrbnici” bez značajnog političkog napretka. Da li bi Zapad, posebno Evropska unija, dozvolila to? Vjerovatno ne, ali ostaje da se vidi da li Evropska unija ima kredibilan uticaj da to spriječi. Drugo pitanje je, naravno, da li bi takav scenario mnogo promijenio trenutni zastoj u zemlji. Međutim, ako bi izborni proces propao, to bi hrvatskim i srpskim nacionalistima dalo još jedan razlog da ukažu na ukupni neuspjeh sistema i zahtijevaju suštinske reforme u njihovu korist.

  • Koje je rješenje za Bosnu i Hercegovinu i kako uspostaviti funkcionalne državne institucije na svim nivoima?

– Ono što je potrebno je donesena konsenzusna vježba, koja ne bi trebala uključivati ​​trenutnu političku elitu, već obične ljude. Zborovi građana koji su u toku širom zemalja su dobar primjer i potencijalni put naprijed. Ostaje da se vidi hoće li imati dugoročan učinak. Ključno pitanje je Dayton i njegova poticajna struktura. Po mom mišljenju, Dayton treba prevladati. On je služio svom cilju kao mirovni sporazum i Bosni i Hercegovini je sada potreban novi okvir da napreduje kao država i razvije odgovarajuće demokratske institucije. To bi se moglo postići kada bi arhitekte Daytona, Amerikanci i Evropljani, postavili novi okvir,  ne Dayton II, već odgovarajući sigurnosni okvir u kojem obični građani Bosne i Hercegovine mogu razgovarati o novom ustavnom okviru koji postavlja temelje novog društvenog ugovora. Ovo bi moglo biti ugrađeno u konkretne korake ka evropskim integracijama Bosne i Hercegovine.

Izvor: Al Jazeera