Šta spriječava ruske snage da opkole Kijev sa zapada?
Kijevska općinska uprava naglašava da ‘prijestolnica uopće nije pod opsadom niti je opkoljena. Prema vojnim stručnjacima, grad je teško opkoliti zbog bolnih udara koji su naneseni ruskim snagama na periferiji grada i zbog logističkih problema s kojima se suočavaju.

Intenzivirale su se borbe na frontovima na cijeloj ukrajinsko-ruskoj granici, a ne prestaje ni bombardiranje, već se pojačava i smanjuje u skladu s razmjerom otpora koji pružaju ukrajinske snage na susjednim područjima. Na taj način ometaju invaziju i napredovanje ruskih snaga na terenu i u dubinu ukrajinske teritorije.
Ali to nije slučaj u okolini glavnog grada Kijeva. Jasno je da su prvi dani invazije bili dovoljni da ruske snage, dolazeći s bjeloruske granice na sjeveru, preuzmu kontrolu nad gradom i periferijom Černobila, poznatog po nuklearnom reaktoru, te da preko njega napreduju do sjevernog i sjeverozapadnog predgrađa glavnog grada.
Dvije najžešće tačke napada na Kijev
Zapravo, najžešće borbe za odbranu Kijeva vode se na aerodromu “Hostomel” sjeverozapadno od Kijeva, u mjestu Buča i susjednom gradu Irpinj, koji je svega 25 kilometara udaljen od glavnog grada Kijeva.
Prije tri dana ruske snage su se usmjerile na sjeveroistočne linije fronta u Kijevu, tačnije na grad Brovary u Kijevskoj oblasti, nakon što su očigledno napredovale u regiji Černigiv, sjeveroistočno od glavnog grada.
Što se tiče juga, Rusija je gađala aerodrom Vasilkiv, jugozapadno od Kijeva, te gradove Bila Cerkva i Uman, koji se nalaze na liniji koja povezuje glavni grad s gradom Odesom na jugu Ukrajine, ali im nisu pristupili kopnenim putem.
Otežano napredovanje sa Zapada
Prema vojnim stručnjacima i analitičarima, ruske snage napreduju prema glavnom gradu i bombardiraju sa svojih položaja na granici s Ukrajinom, na bjeloruskoj granici i sa “okupiranog” Krima. To objašnjava njihovo napredovanje na strateškim tačkama koje okružuju Kijev, osim sa zapadne strane, barem do sada.
Victor Kevlyuk, vojni stručnjak u Centru za odbrambene strategije, kaže da je Rusija namjeravala brzo okružiti glavni grad Kijev na svim linijama, pripremajući se za upad nakon višednevne opsade i bombardiranja, tokom kojih je spriječila evakuaciju ljudi i dopremanje osnovnih potrepština. Duge kolone vozila i vojnika na sjeverozapadnim linijama namjeravale su se rasporediti duž zapadnih granica grada, no to se nije dogodilo.
Prema riječima stručnjaka, ruske snage su naišle na žestok otpor u Hostomelu, Boči i Irpinju (sjeverozapadna linija fronta), što im je onemogućilo kretanje, dok je napredak postao gotovo nemoguć.
”Čak i ako to učine, naići će na žestok otpor, kao što se dogodilo u mjestu Makariv, na zapadu grada”, kazao je.
Kevlyuk ističe da je zapadno od Kijeva uglavnom šumovito područje, te da je teško napredovati s te strane ako je otpor žestok, a da ne spominjemo poteškoće u dobijanju podrške.
Takva stvarnost je, smatra vojni stručnjak, primorala “iščekivane” ruske kolone da se razdvoje među selima i šumama na sjeveru, kako ne bi bili laka meta za ukrajinsko topništvo i bespilotne letjelice Bayraktar.
Logistički problemi
Kijevska općinska uprava naglašava da “prijestolnica uopće nije pod opsadom niti je opkoljena”. Prema vojnim stručnjacima, grad je teško opkoliti zbog “bolnih udara” koji su naneseni ruskim snagama na periferiji grada i zbog logističkih problema s kojima se suočavaju.
Stručnjak Kevlyuk kaže: ”Neprijatelj je izgubio mnogo svojih snaga i vojne mehanizacije u Hostomilu, Buči, Irpinju i Makarivu. Prema tome, svjestan je da dalje napredovanje, na raznim frontovima, predstavlja samoubistvo. Stoga vidimo da se trenutno usredotočuje na povremene razorne raketne napade, prije nego što ponovno krene u dalje napredovanje.”
S tim u vezi, istaknuo je da su “nagomilane ruske snage dovoljne da izvedu napade na infrastrukturu i stambene objekte, ali da pate i da ih nema dovoljno da opkole grad i prodru u njega”.
Osvetničko granatiranje povećava patnje
Prema tome, smatra Kevlyuk, Rusija bi se uskoro mogla okrenuti ciljanju dubljih područja kako bi povećala patnje i pritisak, a to je uglavnom činila u Harkivu, Černihivu i Mariupolju.
“Ovo je dobro poznata ruska politika osvete”, rekao je.
U istom kontekstu, stručnjak smatra da je cijena rata bila šokantna za Ruse. Ako je zaista tačno da je ubijeno više od 12 hiljada ruskih vojnika (prema ukrajinskim podacima), to znači da je negdje oko 30 do 40 hiljada drugih ranjeno, pored katastrofalnih posljedica sankcija po rusku ekonomiju.