Rat u Ukrajini budi stare ratne traume u Bosni

Kada su, u julu 1995. godine srpske snage granatirale moju porodičnu kuću u Sarajevu, ja sam se krila u komšijskoj kući preko puta. Bio je 19. juli. Imala sam svega četiri godine i obuvala sam svoje crvene čarape – čarape koje je moj otac kupio za kutiju cigareta, jedine čarape koje sam imala tokom te posljednje godine rata.

Mama mi je obećala da će me odvesti da se igram u dvorištu kuće našeg komšije – na tom malom komadu trave, betona i slobode u gradu koji je bio pod stalnim srpskim granatiranjem.

Ali mama se prvo vratila u našu porodičnu kuću da se istušira. Tada se oglasila sirena za zračni napad koja je postala dio naše svakodnevice.

Potom se začuo prasak.

Narednih nekoliko minuta su se doimale kao vječnost. Amidža me je pokušao spriječiti da trčim prema kući. Plakala sam i dozivala mamu, sve dok je nisam vidjela kako se pojavljuje iza oblaka dima.

Umjesto igre toga dana, vrijeme smo proveli čisteći ruševine našeg doma, dok sam ja skupljala dijelove svoje lutke, pažljivo je sastavljajući iznova.

Kolektivna trauma

Kada je 24. februara Rusija izvršila napad na Ukrajinu, konstantno sam pratila vijesti na televiziji i Twitteru, pokušavajući da shvatim šta se dešava na terenu. U noći 27. februara, kada se pojavio prvi snimak bombardovanja stambene zgrade u Kijevu, nisam mogla da spavam. Sjećanja na te davne godine ratnog djetinjstva, kada je moja porodična kuća pogođena granatom, vratila su se poput bujice.

„Kada dijete prođe kroz ratnu traumu, ono doživljava stvari na drugačiji način [od odraslih]“, objašnjava Selma Baćevac, psihoterapeutkinja sa fokusom na Balkan, sa sjedištem na Floridi u SAD-u.

“Dijete nema kapacitet da shvati da tamo negdje postoji sigurnost. [Dijete] se ne sjeća vremena kada su stvari bile mirne, niti [dijete] razumije koncept vremena i kako ono funkcionira.”

Sada kada se Evropa priprema za mogućnost da bi se rat u Ukrajini mogao odraziti i na druge zemlje, ovaj strah postaje posebno stvaran za one države koje su imale prethodne ratove sa Rusijom ili su u jednom trenutku bile okupirane od strane Sovjetskog saveza.

„Ova kolektivna trauma koju nosi Evropa ili bilo koje drugo društvo, čini da se ljudi osjećaju kao da su u ovome zajedno, ali ujedno i da se intenzivnije plaše novih napada“, kaže Baćevac.

Strah od novog rata

Bosna i Hercegovina, koja je 1. marta obilježila 30 godina nezavisnosti, osjeća se posebno podložna novom ratu. Nezavisnost Bosne i Hercegovine, zasjenjena brutalnim četverogodišnjim ratom koji je odnio više od 100.000 života i iznjedrio Republiku Srpsku, ponovo visi o koncu zbog konstantnih prijetnji člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda, Milorada Dodika, o odcjepljenju od države.

„Jedva sam spavao tokom noći koja je prethodila [ruskoj] invaziji na Ukrajinu“, kaže Faruk Šehić, 52-godišnji pisac i bosanski ratni veteran.

“Ostao sam budan do dva sata ujutro, brinući se i očekujući najgore. Znao sam da će rat [u Ukrajini] početi, ali nisam želio da se to dogodi.”

Poput mene, Šehić je pratio informacije o Rusiji i Ukrajini u vijestima i putem društvenih mreža. Za Šehića, mnogi događaji oko rata u Ukrajini doimali su se isuviše sličnim onima koji su se odigrali u danima koji su prethodili ratu u Bosni i Hercegovini: otvorene prijetnje, veliki broj izbjeglica, teška granatiranja.

Šehićev prijatelj, ukrajinski pisac Andriy Lyubka, našao se usred ovog najnovijeg rata. Drugog dana ruske invazije, Šehiću je poslao SMS poruku: “Bombarduju Kijev”.

Poruka je ostavila Šehića u stanju duboke uznemirenosti.

“Rekao sam mu da obavezno sve zapiše”, prisjeća se Šehić.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini, Šehić je morao izbjeći iz rodnog grada Bosanske Krupe, koji je bio pod kontrolom srpskih snaga. Živio je u nekoliko bosanskih gradova tokom rata, uključujući i opkoljeno Sarajevo. Rat mu je pomogao da shvati važnost zapisivanja historije zemlje koja bi svakog trena mogla nestati pred njegovim očima. Zato je i savjetovao Lyubki da piše – kako bi te bilješke iskoristio u svojim budućim knjigama.

Najduža opsada modernog ratovanja

Vijesti o napadima na Kijev predstavljaju posebnu traumu za ljude poput Šehića, koji se još uvijek sjećaju života u ratnom Sarajevu, koje je kasnije opisano kao najdužom opsadom u historiji modernog ratovanja.

„Mi [u Evropi] koji smo prošli ratne traume, gledamo na [dešavanja u Ukrajini] na TV-u sa drugačijim stanovištem“, kaže Baćevac.

„Primila sam mnogo poruka od osoba sa Balkana u kojima su mi napisali ‘ova [osoba koju su vidjeli na TV-u u Ukrajini] liči na mene, na moju tetku, na mog oca’. [Ljudi] se iznova traumatiziraju.”

Baćevac kaže da se proživljavanje starih ratnih trauma može manifestirati na mnogo različitih načina, uključujući napade panike, osjećaja grižnje savjesti što je osoba preživjela a drugi nisu, vraćanje starih ratnih sjećanja, nemogućnost spavanja, napadima bijesa, noćnim morama i osjećaja bezvrijednosti ili bespomoćnosti. Kod dijela ljudi te se traume mogu odraziti kroz skupljanje namirnica i pripremanjem za najgore.

Za Aminu Agović, 41-godišnju doktoricu pravnih nauka, ova briga je udvostručena.

Sa samo deset godina, Agović je izbjegla iz Bosne i Hercegovine tokom rata, sa majkom i mlađom sestrom. Veći dio svog ranog djetinjstva provela je živeći u izbjeglištvu u Australiji, a danas živi u Finskoj sa suprugom i njihovo četvero djece. Iako Finska ima 1.340 kilometara dugu granicu s Rusijom i bila je okupirana od strane Sovjetskog saveza tokom kratkog Zimskog rata 1939-1940, predsjednik te zemlje, Sauli Niinistö, pokušao je uvjeriti građane da se rat u Ukrajini neće odraziti na njihovu zemlju.

Ali Agović i njena porodica su se nadali da se ove godine trajno presele u Bosnu i Hercegovinu. Sada više nije sigurna da je to bezbjedna odluka.

Ona kaže da, uprkos historiji između Finske i Rusije, osjeća da je sigurnije da zasad ostane tamo.

Ruska podrška separatistima

Separatističke težnje Milorada Dodika zagovara i Rusija, čije su fondacije, podržane od ruske vlade, optužene za promoviranje poricanja genocida u Srebrenici.

U martu 2021. godine, Ambasada Rusije u Bosni i Hercegovini upozorila je Bosnu i Hercegovinu da će, ako uđe u NATO – čemu se oštro protivi i za Ukrajinu – “naša zemlja [Rusija] morati da reaguje na ovaj neprijateljski čin”.

Dan nakon ruskih napada na Ukrajinu, njemački list Die Welt objavio je članak u kojem je sugerirao da su zemlje bivše Jugoslavije, posebno Bosna i Hercegovina, sljedeće na dnevnom redu Rusije. Još uvijek nije jasno da li bi to značilo direktnu invaziju.

“Za sada ću pratiti situaciju i vidjeti kako će se stvari razvijati”, kaže Agović.

S obzirom na to da je Rusija također zaprijetila Finskoj i Švedskoj “ozbiljnim vojno-političkim posljedicama” ukoliko odluče da se pridruže NATO-u, druge evropske zemlje, uključujući Poljsku, počele su da proširuju svoju vojsku.

Za one koji su preživjeli prošle ratove u Evropi, ovakav razvoj situacije je zabrinjavajući.

„[Moja majka] insistira da imamo spremne pasoše i priprema se za mogućnost rata, iako živi sa mnom na Floridi“, kaže Baćevac. “Ljudi koji su preživjeli rat kao odrasli imaju potrebu da se osjećaju fizički sigurnima, da se osjećaju spremnima u slučaju najgoreg.”